Baš zadnjih dana razmišljam o stvarima koje su se na zadnjim stranicama teme ovdje vrtile. Pogotovo ono što je Sirius pisala da je cijelo vrijeme polugladna pa reakcije da joj nije dobro složen meni i slično.
Bila sam na tjedan dana vrlo aktivnog, planinskog odmora. U planinama sam prije tri godine shvatila da ne želim više da mi moje tijelo bude prepreka za toliko lijepih stvari i odlučila da želim puno toga promijeniti. I od tada se odista sve promijenilo.
Iskreno, često imam osjećaj nakon obroka (i možda je to ona poluglad o kojoj se pisalo) da bih mogla pojesti puno više od onoga što sam pojela. S druge strane, jako sam dobro svjesna kamo me dovelo jedenje onoliko hrane koliko mogu/želim pojesti.
Dakle, nakon obroka nisam više s težinom u cijelom tijelu i troma, već mogu odmah poletjeti za djecom
Uglavnom, svjesno biram reći ne svojim željama jer konačno izgledam kako već godinama želim. Ali da kažem da nikada nisam gladna, doista bih lagala jer sam vrlo nadarena za maštanje o svakojakim delicijama i imam dobar staž u prejedanju, a to zapravo nije prava glad već više navika da jedem previše i da ne razlikujem glad od želje za nekom hranom.