Upisi na faks

[tanja_b]

A kad im se, u kojem razredu, otprilike iskristaliziralo što uopće žele studirati?
(ne pitam one čija djeca su se upisala u gimnaziju s jasnom idejom fakulteta i budućeg zanimanja, jer mislim da su takvi ipak u manjini)

Moj je na pola 2. razreda, nema pojma što hoće, zna samo što neće i prilično je frustriran zbog toga (i zbog još ponečega). Razgovori s roditeljima su samo kontraproduktivni.
Ne očekujem od njega nikakvu odluku u ovoj fazi, na kraju krajeva ni ja do pred kraj 3. razreda nisam znala što hoću. Ali me zanima kakvi su prosječni gimnazijalci, kad obično počinju izlaziti iz pubertetske malodušnosti i konkretizirati svoje planove?

[Vrijeska]

A kad im se, u kojem razredu, otprilike iskristaliziralo što uopće žele studirati?
(ne pitam one čija djeca su se upisala u gimnaziju s jasnom idejom fakulteta i budućeg zanimanja, jer mislim da su takvi ipak u manjini)

Moj je na pola 2. razreda, nema pojma što hoće, zna samo što neće i prilično je frustriran zbog toga (i zbog još ponečega). Razgovori s roditeljima su samo kontraproduktivni.
Ne očekujem od njega nikakvu odluku u ovoj fazi, na kraju krajeva ni ja do pred kraj 3. razreda nisam znala što hoću. Ali me zanima kakvi su prosječni gimnazijalci, kad obično počinju izlaziti iz pubertetske malodušnosti i konkretizirati svoje planove?

moje polaže maturu za koji mjesec, potpuno je promijenjeno mišljenje i ideja
i sad je to dodatna frustracija ...
u biti, nema pojma gdje bi i što bi pa je sad dio one grupe mladih koje se ja zgražam ... "menadžment" .... đizzzz odmah svi hoće biti menadžeri ...
razlog: treba lova za život i neće cijeli život biti prosvjetar ... stvarno ne znam gdje sam pogriješila u odgoju ...
možda da uputim u kakvu stranku pa da odmah osiguramo poziciju savjetnika uprave s 25 godina ... može HAC ili bilo što

[tanja_b]

moje polaže maturu za koji mjesec, potpuno je promijenjeno mišljenje i ideja
i sad je to dodatna frustracija ...
u biti, nema pojma gdje bi i što bi pa je sad dio one grupe mladih koje se ja zgražam ... "menadžment" .... đizzzz odmah svi hoće biti menadžeri ...
razlog: treba lova za život i neće cijeli život biti prosvjetar ... stvarno ne znam gdje sam pogriješila u odgoju ...
možda da uputim u kakvu stranku pa da odmah osiguramo poziciju savjetnika uprave s 25 godina ... može HAC ili bilo što

Izgleda da njihova generacija generalno razmišlja prvenstveno o parama, a onda o ostalom, jer i ja od svojeg čujem svašta (ok, menadžer još nije poželio biti ).
Što je najbolje, ja točno vidim u kojim područjima je on jak i gdje bi mogao zablistati, ali on odbija bilo kakve razgovore na tu temu.
Korona-školovanje im nimalo ne ide na ruku, previše su izolirani, i jedni od drugih, i od žive interakcije s profesorima u školi od kojih bi mogli dobiti poticaj ili ideju

[larmama]

Izgleda da njihova generacija generalno razmišlja prvenstveno o parama, a onda o ostalom, jer i ja od svojeg čujem svašta (ok, menadžer još nije poželio biti ).
Što je najbolje, ja točno vidim u kojim područjima je on jak i gdje bi mogao zablistati, ali on odbija bilo kakve razgovore na tu temu.
Korona-školovanje im nimalo ne ide na ruku, previše su izolirani, i jedni od drugih, i od žive interakcije s profesorima u školi od kojih bi mogli dobiti poticaj ili ideju

moja je prije ponekad znala pričati o parama no sad je otisla na drugu stranu, socijalizam umjesto kapitalizma.
Tanja, vjerujem da ce se sve polako sloziti. Jos ima dosta vremena. Ocito im treba i takav jedan period. Moja se nakon jake faze negacije usmjerila baš tamo gdje sam i ja vidjela da ju sporadično nešto zainteresira i sjaj u oku.

[babyboys]

Mom se iskristaliziralo deset dana prije zaključavanja lista .
Čitavu osnovnu i srednju je pričao o fakultetima skroz drugog usmjerenja i kad je objavio što je upisao, ostali smo blago zatečeni. Nije nelogično , kad porazmislim, jer se vratio svojim najstarijim afinitetima, ali to nije bilo ni spomenuto.

Ali kad vidim koliko gušta, i koliko je zadovoljan, sigurna sam da je dobro izqbrao.
Pitanje je koliko tu ima kruha i hoće li ikad raditi u struci, ali...

[Peterlin]

A kad im se, u kojem razredu, otprilike iskristaliziralo što uopće žele studirati?
(ne pitam one čija djeca su se upisala u gimnaziju s jasnom idejom fakulteta i budućeg zanimanja, jer mislim da su takvi ipak u manjini)

Moj je na pola 2. razreda, nema pojma što hoće, zna samo što neće i prilično je frustriran zbog toga (i zbog još ponečega). Razgovori s roditeljima su samo kontraproduktivni.
Ne očekujem od njega nikakvu odluku u ovoj fazi, na kraju krajeva ni ja do pred kraj 3. razreda nisam znala što hoću. Ali me zanima kakvi su prosječni gimnazijalci, kad obično počinju izlaziti iz pubertetske malodušnosti i konkretizirati svoje planove?

Moj L. od malih nogu nije imao nikakvih dilema. Znao je da želi studirati elektrotehniku (ne nužno FER, ali nešto iz te struke) još od malih nogu. To mu je i bio motiv upisa u mioc. Nikakvoj malodušnosti tu nije bilo traga. On je odabrao osam fakulteta (sve tehnika) i poredao ih po nekoj svojoj rang-listi.

Moj E. nije bio tako usko orijentiran. Njega je zanimala vojska (također dugo vremena), ali i tehnika. Nije to odvojena priča - vojska ima najbolju komunikacijsku tehniku. Nažalost ili na sreću, nije prošao na ispitu fizičke spremnosti (sve je uspio kako treba, ali nije istrčao 3 km u propisanom vremenu). Ja sam odahnula, ali se još uvijek pitam hoće li iduće godine probati ponovno... Ne znam, a mislim da ne zna ni on. Nema baš sjajne uvjete za trening, a za sada je zadovoljan tamo gdje je upisan i ima pristojne rezultate. Da se još vratim na njegov upis na faks - on se osim na vojnu akademiju, FER i TVZ prijavio na hrpu tehničkih studija, ali i na indologiju i još nešto egzotično, ne mogu se sad sjetiti... uključivalo je romske jezike. I za čudo prošao je na tim divljim izborima. Mogao se upisati da je htio, ali je odabrao TVZ, a ne FER, jer gleda brata kako se muči s hrpom teorije i zaključio da to nije njegov par cipela.

Obojica su bili u situaciji da moraju pomiriti studij i hobije na odgovarajući način. Za sada to klapa, ali hobiji ove škg trpe prilično veliku štetu, ne toliko zbog fakulteta koliko zbog korone... Eh.... Svi smo u istom loncu kad je to u pitanju.