Citiraj dutka_lutka prvotno napisa Vidi poruku
E, to da. Bila sam prije 2 i pol godine na Rodinoj radionici "Ne! po guzi!". Kako odgajati dijete bez batina. Voditeljice su nam postavile pitanje koji je nama problem u odgoju. Ja sam pitala kako postići poslušnost. One su savjetovale da djetetu u slučaju neposluha uskratimo neku privilegiju.
I funkcionira. Mislim, nije mi baš drago što moram tu i tamo prijetiti, vrlo rijetko sam i prisiljena neku igračku spremiti izvan dohvata na neko vrijeme.
Kod nas bi to bilo ovako: - Ljubavi, idemo sada prati rukice.
- Ne bi sad prala...
- Moramo prati da mi ne budeš bolesna, ruke su prljave, bile smo vani. Ako ne peremo ruke, pa stavimo prste u usta, dođu nam bakterije. (Za vrijeme ovoga je nježno usmjeravam u željenom smjeru, gurkajući je ispred sebe prema kupaonici.)
Ona začuđeno sluša, ulazi u kupaonicu. (Ovo se kod nas već zbilo.)

Ako to ne bi pomoglo, rekla bih: - Onda će mama morati oduzeti novu slagalicu.
U tom slučaju moja malena obično popušta. Ako ne, ja stvarno slagalicu odnesem, nema je. Samo, treba uzeti nešto do čega je djetetu stalo.:Unsure:
Barem kod nas, ovo funkcionira bez greške. Ne želim da moje dijete ostane bez svih igračaka. Ali ne želi ni ona.
vidim da ste prežvakali ovu slagalicu, ali moram se nadovezati.
Nekako mi zvuči kao ucjena ... ja kad već ucjenjujem gledam da bude nešto što ima veze sa situacijom. Ovdje bih rekla radije "ne možeš jesti ručak ako imaš prljave ruke" (jasno mi je da bi nekoj djeci to zvučalo kao nagrada) ili "dirala si psa, moraš oprati ruke da ne dobiješ gliste". Ili eventualno kad hoće još crtića zaprijetim da neće sutra uopće biti crtića jer me nervira plakanje kad smo se dogovorili koliko će ih gledati. Ali da joj oduzmem najmiliju igračku to bi trebala biti beba koja govori mama i tata a to ne mogu jer je već i ja počinjem personificirati.

Po potrebi operem ruke na silu. Ionako su te situacije kad ne surađuje većinom uzrokovane nečim izvanrednim, npr umorna je, ili se raspištoljila jer joj je došla sestrična, pa je bolje riješiti to na brzinu. Nije u tako žestokoj fazi kao Nadja, ali mislim da uvijek u takvim situacijama treba naći uzrok jer on uvijek postoji.

Pomaže i koncentracija da kad mi je nešto bitno to kažem ozbiljno, uz mrki pogled, ali baš pred par dana sam se jednostavno počela smijati i nikako da prestanem, mala me gledala u čudu