Malo sam se pogubila

[mikka]

ma joj, ne znam, ja se od takvog i tolikog placa uzrujam i da sam bila najmirnija na svijetu. i onda pocnem pucati jer ne znam sta da radim. danas sam jedva jedvice zadrzala mirnocu, cak sam i dobila samar od nje, a 20 minuta kasnije sam se rasplakala od napetosti. sto je vissnja rekla--ja nisam tip za tolike borbe. mene to fizicki i psihicki iscrpljuje. ja sam na pola dana koma. i vec u nekom razgovoru s njom se pocnem doslovce bojati njezinih reakcija jer ce to mene dotuci, ja cu zavrsiti divlja i bijesna i opet urlati, prijetiti i raditi stvari koje ne zelim jer sam van takta (blago receno).

[Stijena]

ma joj, ne znam, ja se od takvog i tolikog placa uzrujam i da sam bila najmirnija na svijetu. i onda pocnem pucati jer ne znam sta da radim. danas sam jedva jedvice zadrzala mirnocu, cak sam i dobila samar od nje, a 20 minuta kasnije sam se rasplakala od napetosti. sto je vissnja rekla--ja nisam tip za tolike borbe. mene to fizicki i psihicki iscrpljuje. ja sam na pola dana koma. i vec u nekom razgovoru s njom se pocnem doslovce bojati njezinih reakcija jer ce to mene dotuci, ja cu zavrsiti divlja i bijesna i opet urlati, prijetiti i raditi stvari koje ne zelim jer sam van takta (blago receno).

ovo mi je tako poznato, ali ipak kad se uspijem suzdržati, taj tren je teško, ali kad "kriza" prođe, osjećam se puno bolje nego kad sam znala puknuti - zato u posljednje vrijeme ja ne vičem - viču oni. Koliko je meni od toga lakše - ne znam, ali mantram da je to "odobreno" od strane psihologice i da to valjda onda tako mora biti, koliko mi god to ne sjeda iz ovih ili onih razloga. ja bih htjela (ali tko mene pita) da se sve uspijemo dogovoriti, ali ne uspijemo - ne svaki put.

još jedan savjet psihologice je da se u svrhu kazne uzme (ta stalno spominjana) igračka i da se stvarno baci u smeće - koliko sam puta krenula i nikada je nisam baš bacila-bacila, sve u nadi da ćemo ipak uspjeti naći zajednički jezik

btw. mikka, vidjela sam vas neki dan kako se nosite (iz auta) - vidjelo se da ti je dosta svega

ja osobno ne živim po nekim ustaljenim rasporedima: kad mi se vikendom bude u pidžami - budem, kad mi se dulje spava ili ne radi nešto jako korisno - pustim si na volju, pa ne mogu djeci nametati nekakav raspored koji bi možda njima trebao, a koji ni sama nemam - opet, ne živimo svi isto - mislim da se djeca trebaju uklopiti u obiteljski život (koji bi opet bar trebali kreirati roditelji), a ne živjeti po knjigama i savjetima, ali opet kao da to i jest nekako najveći problem