AjmeBeti3 prvotno napisa
Ifigenija, sve si rekla.
kad se ti složiš, odmah sam si važna
 |
|||
|
|
|||
AjmeIfigenija
Ja bih isto se odlučila za treću opciju ali probaj to pretvoriti u igru npr. ajmo se takmičiti tko će prije do kupaone i oprati ruke taj je pobjednik.
Budi čvrsta i dosljedna u granicama koje postaviš, dijetetu su potrebne te granice i ono se osjeća se sigurno znajući da se netko o njemu brine... ne treba biti toliko popustljiv i nesiguran da dijete preuzme vodstvo i ulogu roditelja a da vi budete dijete ( i to sam vidjela u svojoj praksi i ne izgleda dobro)
Sorry nisam ni skužila da ima još nekoliko stranica iza one prve (ja sam još još na opcijama oko pranju ruku)
Tantrume se trudimo prevenirati. Napisale su već cure da dijete ne bi trebalo biti gladno, umorno, bez neke zanimacije. Ja bih samo dodala da je za uspješno nošenje s dječjim potrebama po mom skromnom mišljenju nužno i da RODITELJ ne bude gladan i umoran, te da bude dobro hidriran.
Tada on puno toga može podnijeti.
E sad, sentiment prema lutkicama, praktičnost kuhinje... Pa dobro, oduzimanje privilegija i nije nužno u odgoju ako željeno ponašanje postignemo na drugi način. No, onda treba biti jako zaigran i kreativan.Osim beba koje su, kako sam već rekla, živa bića. Još bi joj falio set za kuhanje, ali falio bi i nama odraslima, jer kad ona kuha mi se odmaramo. I ostale njezine aktivnosti smatram korisnima i za nju i za nas i ne vidim smisla u njihovom ukidanju. Ne mogu se zamisliti da joj kažem npr: ne smiješ se sada igrati u pješčaniku jer me jutros nisi poslušala kad je trebalo prati ruke.
Ma ne, ove sankcije: sutra, navečer, ne znam baš. To treba biti nešto što slijedi uskoro.
Dobri su ti uvjeti. Tko ih od ovdje prisutnih može ispuniti? A u redu je, kao, djetetu kršiti ruke. Ne znam za tvoju malenu, ali djeca se onda obično otimaju, pa još da lupe glavom u štok od vrata, netko je spomenuo pločice... Nisu baš neke scene za spomenar.
Je, isto kao i bolnički porod.To se mora obaviti.Zato što smo tako navikli?
Pa, ne znam. Nije baš da sam se ja u početku super snalazila, ali sjećam se (iz čekaonice kod pedice) mama koje su djeci prilikom presvlačenja tepale, gugutale, buc-buc u prsa glavom, pa su se djeca baš sretno smijala.
Naravno. Zato i nije isto govorimo li o djetetu od godine i pol, dvije i pol ili tri i pol.
Ovo nije nasilje. Dijete moraš presvući, a bilo bi lijepo i da mu to pokušaš predočiti kao igru, zabavnu zajedničku aktivnost, uz kontakt očima i pjevušenje i sl.
Kad dijete zna samo oprati ruke, i inače ih pere, a mi mu peremo uz primjenu sile. Manjoj djeci ionako mi peremo ruke itd., možemo ih samo probati zainteresirati za to. Ustvari, sad mi pada na pamet, ako je pranje ruku otpočetka prikazano kao vesela aktivnost, dijete će vjerojatno rado i samo prati ruke.
Ovdje se zapravo ne radi samo o pranju ruku, nego to služi kao primjer i za ostale aktivnosti.
Ovo je odlična ideja!
Dijete će je sigurno prihvatiti, glavno da se jurca po stanu.
Posljednje uređivanje od dutka_lutka : 16.10.2010. at 16:41
Mislim da malo pretjeruješ. Meni na silu oprati ruke djetetu znači da mu ja perem ruke a on pri tome cendra i negoduje, a dovoljno je velik da ih sam opere ali neće. To sam i napravila nekoliko puta. Kasnije, ako ne bi htio sam oprati, rekla bi mu da ako neće milom oće silomE sad, sentiment prema lutkicama, praktičnost kuhinje... Pa dobro, oduzimanje privilegija i nije nužno u odgoju ako željeno ponašanje postignemo na drugi način. No, onda treba biti jako zaigran i kreativan.
Ma ne, ove sankcije: sutra, navečer, ne znam baš. To treba biti nešto što slijedi uskoro.
Dobri su ti uvjeti. Tko ih od ovdje prisutnih može ispuniti? A u redu je, kao, djetetu kršiti ruke. Ne znam za tvoju malenu, ali djeca se onda obično otimaju, pa još da lupe glavom u štok od vrata, netko je spomenuo pločice... Nisu baš neke scene za spomenar.
Mislim da sam se krivo izrazila ako si me shvatila da smatram da je dosljednost zakon. Više govorim o dosljednom rasporedu dana prilagođen njihovom tempu potreba (koji nama naravno baš i nije praktičan, ali i MM i ja smo zaključili da je to za našu obitelj najbolje),i ne bi rado da se ne priznaje i moj udio u tome. a niti da ga se svodi na puku dosljednost, to tako suhoparno zvuci. ako se sva moja kreativnost, pozrtvovnost, intuicija, razumijevanje, sve ono sto sam naucila o sebi i o odgoju moze postic i pukom dosljednoscu odmah se idem ubit
dajte, treba tu puno vise od toga, nije to racunovodstvo
a sve u svrhu toga da većinu dana svi zajedno budemo u što boljem raspoloženju i radimo vesele i kreativne stvari zajedno umjesto da se natežemo.
Moja mama često kaže da si radim preveliki pritisak da "sve" mora biti na minutu, ali svaki put kad poslušam(barem što se toga tiče) nekog sa strane na kraju požalim, ali zaista.
Primjer- E. treba otići na čuvanje kod bake i dide, a ja moram produžiti s T. kod doktora. Dida ne siđe dole kad smo se dogovorili i 10 min. kasnije obe urlaju. E. jer joj je dosadilo čekati i sad još kao plače što je ostavljam (a inače bi se prodala da kod b. i d. može šefovati), beba jer stojimo na parkingu, a ona je u sjedalici, pa se onda još pokaka, pa ju presvlačim. Urlaju u duetu, a meni živci pucaju žešće i naravno beba i dalje plače kad ju vratim u sjedalicu jer je lijepo uhvatila zamah. Ja na rubu živaca još moram voziti do dr. itd.
U varijanti kad nas dida dočeka na vrijeme E. uvijek veselo otrči s njim i beba je u sjedalici mirna jer samo nakratko stajemo i u vožnji je uvijek ok. E neka mi sad netko kaže da se opustim pa će sve ići lakše. Kod nas naprosto tako ne ide. Inače uopće nisam ono što se kaže "na crtu", ali E. me istrenirala i u vezi djece uvijek kad napravim drugačije nagrabusimo MM i ja, a i njoj nije lako.
Možda nekom djetetu nije razlika da li legne u 20.15 ili u 20.35, ali njoj definitivno je. Jer u prvoj varijanti smireno i uz priču prođu sve pripreme i čitanje priče ili što već tu večer želi, a u drugoj ona vrišti dok ju pokušavam samo presvući za spavanje i obe odemo na spavanac u stresu ili suzama (ona). E pa meni je onda lakše od nekud dignuti dupe da mi je ne znam kako dobro i imati mir u moja 4 zida. Naravno postoje iznimke (svadbe , rođendani i sl., ali to je ponekad), ali mi tu više komentiramo svakodnevno funkcioniranje.
+ mrzim kad me netko nagovara da negdje s djecom ostanem još 20 min. duže jer baš se lijepo zaigrala. Igra se lijepo svaki dan i uvijek će biti još prilike, a zato što imamo neka pravila niti ona ne drami kad kažemo da uskoro idemo doma i onda se dignemo i idemo. E, onda dođemo doma na vrijeme i večer završi u veselom tonu + dovoljno se odmori pa i drugi dan započinje dobro.
Dosljednost je naravno dobra dok ima ulogu da olakšava komunikaciju i život obitelji općenito ,a ne da je se drži ko pijan plota jer eto tako bi trebalo ( iako se i oko toga lome koplja).
Totalno razumijem što priča EvaMONA, i kod nas je slično.
Nije raspored prisutan, jer se meni izigrava red, rad i disciplina, nego je jednostavno s rasporedom naš život puno lakši, ljepši i ugodniji.
Ako je nahranjen i odmoren na vrijeme, on je kao mali anđeo.
Naravno, dok je bio skroz malen, to je bila na neki način "robija", jer je spavati trebao doma u točno vrijeme i na miru i obrok je morao pojesti doma, jer je moralo bi friško kuhano povrće,...
Danas kad ima preko 3 godine, sve je to puno fleksibilnije, jer ne spava popodne, tako da s te strane smo mirni, a isto tako uvijek imam u ruksaku neko čudo (puding, bananu,...), ako ne možemo na vrijeme doči kući.
Te cure to znaju iz iskustva, koje se više puta ponovilo. Trudimo se prevenirati, svi mi, ali iz raznih razloga ponekad ne uspijemo.
Ja ih mogu ispuniti. Scene nisu za spomenar, ali nema nekih povreda, a ja većinom ostajem sasvim dobre volje. Ali kod nas su ionako to rijetke i kratkotrajne scene.
U početku sam se snalazila kako sam mogla, ali moje gugutanje nije moglo doći do izražaja, jednostavno se nije čulo. Nije baš fer to tako napisati, jer se neke žene mogu nezasluženo osjećati kao neuspješne majke, a to je zadnje što im treba.Nije baš da sam se ja u početku super snalazila, ali sjećam se (iz čekaonice kod pedice) mama koje su djeci prilikom presvlačenja tepale, gugutale, buc-buc u prsa glavom, pa su se djeca baš sretno smijala.
Čuj, prljava majica mi je manji prioritet od prljavih ruku, ali zbilja prljavih, kad se treba jesti. Dakle, po mojim prioritetima, ruke se moraju oprati u određeno doba, a majica se najčešće može promijeniti kasnije. Pelena je druga stvar, ali idući put ionako planiram u bespelenaše.
Stvar je jednostavno u tome, da se taj prelaz, kad dijete samo pere ruke, samo se presvlači i nema tantrume, ne događa preko noći. I svi se snalazimo kako znamo. Ono što je za mene bitno, je da pri tome održim donekle dobro raspoloženje i da ne gubim kontrolu nad sobom. A to je lakše ako prihvatim te događaje kao pozitivan razvoj, u smislu da tih situacija ima sve manje.
Bitno mi je pri tome da na dijete što manje vičem, trudim se ne biti nervozna, nikako ne tučem i ne upućujem destruktivne kritike. Ostalo su sve nijanse. Ali svjesna sam da još neko vrijeme ne možemo sve probleme riješiti diplomacijom.
O majko mila, ja sam se trudila, recimo kupanje predočiti djetetu kao igru.
Danas sam sretna da mi nitko od susjeda nije pozvao CZSS zbog njenog arlaukanja. Dok se kupala. Jednom u deset dana. Za više nisam imala energije.
I danas više ne arlauče, ali i dalje se ne voli kupati.
Dok nisam imala djecu kad sam čula bilo kakav plač mislila sam "što se tu događa", sad po vrsti plača znam da najčešće djetetu peru kosu ili izvlače šmrklje LOL Iskreno jako rijetko čujem uznemirujuć plač, zapravo najviše me uznemiri kad vidim bebicu od par tjedana kako neutješno plače u šoping centru ili tkalči npr - nemam ja niš protiv tih mallova, a mama upicanjena, na štiklama od 18 cm i vidim i ja da nema kud ni s djetetom ni onim platformama od kolica, ni s torbom, ni sa šalom, sunčanim naočalama. Dođe mi da joj kažem pridržat ću vam sve to dajte uzmite tu bebu nekak ja ću se rasplakat, joj.
Treba selo da se odgoji dijete, a mi bismo sve same... koma.
I onda još selo - umjesto da pomaže - gleda ispod oka čije dijete urla.
Što je najgore kod ovoga? (O aspektu primjene sile već smo govorili.
Da pojasnim, ja cijelo vrijeme ne govorim samo o pranju ruku, nego općenito o primjeni fizičke sile na dijete kao (nepoželjnoj) paradigmi odgoja.)
No, najgore u cijeloj priči jest to što roditelj u tom slučaju NIJE uspostavio vođenje.
Kakvo sad pak vođenje?
Percepcija djeteta i uloga roditelja
Djecu danas doživljavamo kao osobe s vlastitim pravima, a ne kao vlasništvo svojih roditelja. Djeca su kompetentna i sposobna, ali ipak trebaju zaštitu i vođenje kako bi u potpunosti uživala u svojemu djetinjstvu i postali odrasli ljudi koji će dobro funkcionirati u društvu.Smatra se kako je najvažnija sposobnost roditelja da djeci osiguraju sljedeće:
- Osnovnu njegu
- Sigurnost
- Emotivnu toplinu
- Stimulaciju
- Vođenje i granice
Osigurati vođenje i granice i pokazati djetetu kako da se primjereno ponaša;- Stabilnost
Struktura i vođenje pružaju djeci osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Pomažu djetetu da prihvati odgovornost za svoje ponašanje, da postane svjesno potreba drugih i da razvije samokontrolu. Kako bi to postigao, roditelj mora djetetu pomoći da shvati što su standardi, mora postaviti razumne i primjerene granice te mora voditi računa o djetetovim mišljenjima i reakcijama. Roditelj također mora imati uredan (ali ne krut) svakodnevni raspored, s redovitim terminima i obrascima za obiteljske aktivnosti. Vrlo je važno biti fleksibilan i razgovarati i pregovarati s vašim djetetom u svim fazama njezinog ili njegovog sazrijevanja.
Sve pet dutka-lutka sve to stoji, ali tvoji postovi liče više na powerpoint prezentaciju nekog udžbenika nego na brbljanje mama na forumu, sori
Uspostavila sam vođenje do lavandina
Uspostavila sam vođenje do lavandina
E, onda treba uspostavit vođenje do kreveta, i na konju smo.
Bla bla, da prostiš Dutka Lutka... cijela ta industrija roditeljske literature, tečajeva i debilana u raznim medijima (i po raznim cijenama) proizilazi iz neke nezdrave žudnje da sve bude po špagi, i da se djecu nekako usustavi u njima neprilagođenom društvu i ambijentu. To roditelji danas traže, lutaju, mole, pa im se i nudi. Cijela ta priča je zapravo jedno fino razrađeno tržište pedagoško-psiholoških bajki za odrasle. Ne sve - većim dijelom.Što je najgore kod ovoga? (O aspektu primjene sile već smo govorili.
Da pojasnim, ja cijelo vrijeme ne govorim samo o pranju ruku, nego općenito o primjeni fizičke sile na dijete kao (nepoželjnoj) paradigmi odgoja.)
No, najgore u cijeloj priči jest to što roditelj u tom slučaju NIJE uspostavio vođenje.
Kakvo sad pak vođenje?
Pa se prodaju šarene laže roditeljima - kao moro bi vako moro bi nako. A život?
To je nakon što se ustane od kompjutera i prestane palamuditi - ti ljudi koji to pišu moraju nešto napisati, oni imaju svoje okvire struke, imaju svoje metode, svoja opravdanja, fondove koji će platiti ili neće - ovisno o tome što su napisali...
Daleko od toga da ne treba čitati, proučavati, truditi se oko djece, ali isto tako te politički korektne debilane treba cum grano salis.
Treba - što? Uspostaviti vođenje, dijalog, ovo ono...
Je, treba, ako si dokon ko Marija Antoaneta. Većinu života, daj Bože, ljudi imaju pametnijeg posla nego da uspostavljaju bilateralne dogovore o lavandinu s dvogodišnjacima. I samo tako će ovi jadni dvogodišnjaci doći ka pameti, tj. razvit mozak majmunčića u mozak čovjeka.
Nek se baca kad smije, kad ne smije, treba ga spriječit, tražit da se uklopi koliko može, a svo slobodno vrijeme ih pustit na ispašu da trče i valjaju se po blatu. Polako, doći ćemo i do bilateralnih pregovora.
Uspostavila sam vođenje do lavandina
Da cijela stvar stoji na klimavim nogama, pokazuje se kad dođemo do pranja zubi:
Aha, ipak se moramo dogovarati. A očito i možemo.Jedino zube joj ne mogu oprati na silu (...)
Tu mi pomaže da ako dođe do prevelikog navlačenja uvedem igrača s klupe - mm-a, koji ulijeće svjež i odmoran
Ili, što onda, na primjer, u restoranu?
Ako nismo uspostavili vođenje, te nas dijete u pravilu ne posluša, u restoranu će možda nastati šou (nešto je o svom iskustvu spomenula cvijeta73). Ne možemo, naime, djetetu tamo cijelo vrijeme prati ruke
To pokazuje da je spomenuta doktrina vrlo kratkog dometa.
Inzistiramo li na ovoj metodi primjene sile, kako će dijete ubuduće reagirati?
1. mogućnost: dijete će pružiti aktivni otpor, te dolazi do navlačenja, a u toj situaciji se nikako ne bih htjela naći. Razmislimo kolika je vjerojatnost da roditelj u takvoj situaciji s djetetom od 10 godina uspije u svom naumu. Meni se čini, jako mala.
Nije teško zamisliti niti da se dijete u takvoj situaciji osjeti ponukano da udari roditelja, u situaciji samoobrane.
2. mogućnost: dijete će pasivno podnositi ovakve radnje. Naviknut će se da ga se smije i može rastezati poput žvakaće gume, da nema fizičkog integriteta, pa će možda postati i žrtva vršnjaka.
No, s dobi djeteta raste mogućnost da se s ovog prijeđe na 1. scenarij.
Pa, tko voli, nek izvoli. Kako siješ, tako ćeš i žeti.
dutka, meni je normalno da dijete od tri godine ne posluša.
meni je sasvim nenormalno i nemoguće zamisliti trogodišnjaka koji sluša svoje roditelje - uvijek.
i tu se vjerojatno razlikujemo. tebi je to valjda - normalno.
sigurno ima boljih metoda od pranja ruku na silu (iako mi se čini da bi i ovo "na silu" trebali demistificirati, čini mi se da tu dutka neku opaku silu zamišlja
i još sam se sad nasmijala do suza kad sam zamislila kako svojem desetogodišnjaku perem ruke na silu, ova tvoja 1. mogućnost
Iskreno mislim da su veće šanse da te pod stare dane mlatne ovaj kojem nikad u životu nisu oprali ruke na silu nego ovaj kojem je mama rekla : sine moraš oprat blato s ruku i sad ćemo i to četveroručno, ako nećeš sam, što god ti mislio o tome.
Posljednje uređivanje od pikula : 18.10.2010. at 13:17
meni je ovaj topic postao ko ona rubrika nekad davno u zabavniku - vjerovali ili ne...
evo, na primjer. ja imam cetvero djece. u dobi od tri (preko pet i osam) do jedanaest godina.
svih cetvero je u nekom periodu zivota bilo "zrtvom" mojih "nasilnih" pranja prljavih ruku, presvlacenja pelena, umivanja umusanih lica... (kupanje, vezanje u autosjedalicu, presvlacenje prljave odjece i navlacenje/svlacenje cipela necu ni spominjat, nebitno...)
svih cetvero je - eto - vremenom izaslo iz tih svojih f(r)aza i svi su sad u "fazi" da peru ruke samostalno, pocesto uz moju napomenu da ih operu...
ja bih rekla da smo iz faze kad je ruke trebalo im oprati, dosli u fazu kad im pranje ruku treba napomenuti. jednog dana, doci ce i faza kad ce se te teske filozofije i sami sjetiti (ova najstarija je vec stigla do te faze...)
nego, nesto drugo mi nije jasno - zar je toliko tesko prihvatiti da u djecjem odrastanju postoji mnogo toga (zapravo, ako cemo pravo - vecina) sto djeca i ne mogu drugacije nauciti osim primjenom bar neke vrste sile ili prisile...
ne pustamo ih da se u autu voze ko krumpiri pa da ih nosevi poljepljeni po sajbama i ramena zaglavljena izmedju siceva nauce cemu sluze sjedalice i pojasevi... ne pustamo ih da trce slobodno kojekuda pa da ih skripa kocnica i pokoji branik (ili hauba...) nauce cemu sluze nogostupi, pjesacki prijelazi i semafori... ne pustamo ih da redom testiraju sve na sto puzanjem naidju pa da ih nekakva blaga (ili ne bas blaga) gastrointestinalna "smetnjica" nauci cemu sluzi "ne, hvala, ne bih sada" ili bar - pranje ruku prije jela...
ne pustamo ih na ulicu, spustamo ih sa stolova i povisenih elemenata ili ograda, ne dozvoljavamo im da jedu nejestive stvari (ili bar one za koje smo sigurni da su bar malo opasne)... mnoge im stvari ne damo da rade, testiraju i isprobavaju. i mnogo im puta to bas fizicki ne dozvoljavamo. zasto bi to bio problem? roditelji smo, znamo sto im je korisno, sto stetno. u cilju zastite od stetnog djelovanja - evo, ja prva posezem za silom i prisilom.
Ja uporno pokušavam dutki pojasniti da se to događa samo u iznimnim i sve rjeđim situacijama, ali nikako da to sjedne.sigurno ima boljih metoda od pranja ruku na silu (iako mi se čini da bi i ovo "na silu" trebali demistificirati, čini mi se da tu dutka neku opaku silu zamišlja
Naravno da sam joj s 1 godinom mogla prati ruke skoro jedino tako, a s 3 ih pere skoro isključivo sama. Neko vođenje sam valjda ubacila u međuvremenu. S deset godina, pa i puno prije, zbilja ne očekujem da će za tim biti potrebe. Mislila sam da bi to trebalo biti jasno.
Ali mislim da smo ovim tjeranjem maka na konac sad već zbilja u offtopicu i da sve ovo ne pomaže previše u rješavanju početnog problema.
pomikaki, imas pravo. moj post isto zvuci ko naslov topica - malo sam se pogubila
umjesto da podijelim koji tips&tricks, ja otisla u off...
U biti, mislim da si rekla baš ono što i ja pokušavam reći (pisale smo istovremeno) i time možemo zaključiti temu prisile, što se mene tiče
meni je ovaj topic postao ko ona rubrika nekad davno u zabavniku - vjerovali ili ne...
evo, na primjer. ja imam cetvero djece. u dobi od tri (preko pet i osam) do jedanaest godina.
svih cetvero je u nekom periodu zivota bilo "zrtvom" mojih "nasilnih" pranja prljavih ruku, presvlacenja pelena, umivanja umusanih lica... (kupanje, vezanje u autosjedalicu, presvlacenje prljave odjece i navlacenje/svlacenje cipela necu ni spominjat, nebitno...)
svih cetvero je - eto - vremenom izaslo iz tih svojih f(r)aza i svi su sad u "fazi" da peru ruke samostalno, pocesto uz moju napomenu da ih operu...
ja bih rekla da smo iz faze kad je ruke trebalo im oprati, dosli u fazu kad im pranje ruku treba napomenuti. jednog dana, doci ce i faza kad ce se te teske filozofije i sami sjetiti (ova najstarija je vec stigla do te faze...)
nego, nesto drugo mi nije jasno - zar je toliko tesko prihvatiti da u djecjem odrastanju postoji mnogo toga (zapravo, ako cemo pravo - vecina) sto djeca i ne mogu drugacije nauciti osim primjenom bar neke vrste sile ili prisile...
ne pustamo ih da se u autu voze ko krumpiri pa da ih nosevi poljepljeni po sajbama i ramena zaglavljena izmedju siceva nauce cemu sluze sjedalice i pojasevi... ne pustamo ih da trce slobodno kojekuda pa da ih skripa kocnica i pokoji branik (ili hauba...) nauce cemu sluze nogostupi, pjesacki prijelazi i semafori... ne pustamo ih da redom testiraju sve na sto puzanjem naidju pa da ih nekakva blaga (ili ne bas blaga) gastrointestinalna "smetnjica" nauci cemu sluzi "ne, hvala, ne bih sada" ili bar - pranje ruku prije jela...
ne pustamo ih na ulicu, spustamo ih sa stolova i povisenih elemenata ili ograda, ne dozvoljavamo im da jedu nejestive stvari (ili bar one za koje smo sigurni da su bar malo opasne)... mnoge im stvari ne damo da rade, testiraju i isprobavaju. i mnogo im puta to bas fizicki ne dozvoljavamo. zasto bi to bio problem? roditelji smo, znamo sto im je korisno, sto stetno. u cilju zastite od stetnog djelovanja - evo, ja prva posezem za silom i prisilom.
litala isto
Ifigenija da, da, cum grano salis u svemu.
I da, sve je lijepo o odgoju napisano u knjigama, i naravno da treba puno toga pročitati ( meni je P.Leach najbliža po stavovima), ali...Odgoj zahtijeva stalne preinake planiranog i naučenog, prilagođavanje baš određenom djetetu i usklađivanje sa cijelom obiteljskom logistikom.
I uz sve to očekuje se da mama bude smirena, odmorna, jaka, prava Superwomen, pa da sve provede u dijelo po pravilima.
Idealno bi bilo da mama i dijete imaju iste želje, očekivanja i karakter. Pa ne bi bilo trčanja po kući u lovu za malom prljavom zvrkicom. Ali, koliko je to realno? I poželjno?
S druge strane, meni se ova teza ne sviđa. Miriše mi na generalizaciju. Ako dutka_lutka djetetu nikad nije oprala ruke na silu, meni to ne daje dovoljno materijala za zaključak da je u opasnosti pod stare dane od nasilja u obitelji. Kužim što si htjela reći - ali.
zapravo, ne sviđa mi se jer me podsjeća na argumente u prilog fizičkoj kazni... lol - evo serviran protuargument za dutku
... i bi svjetlo
Ifigenija i litala
Moja izjava je odgovor na dutkalutkinu tezu sa šaljivim prizvukomzapravo, ne sviđa mi se jer me podsjeća na argumente u prilog fizičkoj kazni... lol - evo serviran protuargument za dutku
Tko želi vidjeti da li je moguće biti stopostno politički korektan i ne zvučati komandant Data nek proba, meni ne ide
Pa evo vidim da te svi potpisuju za ovo a meni to izaziva neku nelagodu.Moja izjava je odgovor na dutkalutkinu tezu sa šaljivim prizvukom
Tko želi vidjeti da li je moguće biti stopostno politički korektan i ne zvučati komandant Data nek proba, meni ne ide
Malo sam razmislila o tome dok nije bilo foruma
To meni nema veze s ovim o čemu govorim. Pranje ruku na silu nije mi nešto čemu bih trebala težiti, nego rješavanje poneke nemoguće situacije. Radije bih da smo ih oprali normalno.
Želim li ne odgojiti dijete koje ima takve porive da se sa mnom jednom fizički obračuna, sva ograničenja koja mu namećem biti će razumna i smislena. I uz puno ljubavi.
Znam da nisi ništa drastično mislila, ali eto, morala sam nekako stati na kraj potpisima na tu rečenicu
i opet sve ot
pomikaki, ali isto tako tvrdnja da se djetetu ne peru ruke na silu da jednom ne bi digao ruku na tebe, u meni izaziva istu nelagodu.
i ja ne mislim da je ovo ot.
a ovo si lijepo rekla:
.odgoj koji je motiviran strahom roditelja da dijete ne postane ovakvo ili onakvo
upravo to ne valja. a kod dutke lutke se proteže ista misao. ne samo kod nje, nego kod svih koji svaku interakciju s djetetom vode, kako bih rekla, promišljeno. to mi se ne sviđa.
ovaj mi je topic kao da sam sama pisala o problemu, pratim dalje.
Ja mislilm da je permisivan odgoj motiviran strahom da se ne pogrješi (a time i ohološću bez želje da se uči), pa se radije ne poduzima ništa i ako ćemo tjerat mak na konac, kao što je krajnost autoritarnog odgoja nasilje, tako je krajnost permisivinog odgoja zanemarivanje i od jednog i od drugog dijete može jako patiti pa i stradati objektivno.
Strah je normalan dio ljudskih emocija i u zdravim razmjerima i motivira oprez, učenje, poštivanje tuđih granica i poštovanje druge osobe ili osnovnih načela života i društva
Istina, i meni, ali ne vidim da je to netko potpisivao
A što se promišljenosti tiče, ima više vrsta promišljenosti
pikula - mislim da ne zagovaram permisivan odgoj
Osim da Ifigenija i tuče.Ifigenija i litala
Što se tiče litale, imala je ona i boljih postova. Ako netko ima i petero djece i tuče ih, to ne dokazuje ništa drugo - nego da ih tuče. Dakle, ne vidim što je sad litala dokazala tvrdnjom da je na silu prala ruke svojima. Ako ona dijete na silu vezuje u autosjedalicu (a i to je po MM-u greška u koracima), to ne znači mu mora na silu prati i ruke, hraniti ga ili sl.
Htjela bih sada završiti sa svojim javljanjem na ovoj temi iz nekoliko razloga:
1. udaljili smo se pomalo od osnovne teme
2. dosta sam već i napisala, pa tko ima uši, neka čuje, a tko ne...
3. u gabuli sam s vremenom
4. počele su mučnine, a nisam trudna
Taj osjećaj u meni izazivaju mame koje su inače pišu da su ostale doma da bi se posvetile djeci, a sad se nema vremena djeci objasniti neke stvari, nego se ruke peru UZ PRIMJENU SILE! U isto vrijeme na dan se objavi po 10 postova na forumu! A nema se vremena. Licemjerje.
U smirivanju mučnina ne pomaže ni činjenica da to isto (pranje na silu) radi jedna ovdje prisutna prosvjetarka! (Ne mislim na mariu). Pa kamo ide ovaj svijet? Istu osobu jako smeta nasilje nad rodiljom na porodu u rodilištu. Smeta i mene, ali trebali bismo shvatiti da su i ti liječnici i sestre odgajani u društvu u kom je prisutno nasilje. Ako želimo nešto promijeniti, trebali bismo početi od sebe.
I poseban dodatak za vjernice:
"Što učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili."
Naravno da nisam mislila na tebe i tvoj odgoj, nego sam pokušala pokazti kak ose svaka malo opuštenija izjava može dovesti do krajnosti. Ni ja ne zagovaram niti jedno od tog dvoje,pa mi se lako pripisalo. Mislim da su ljudi dobro shvatili što su potpisivali i da sam zagovarala nekakvo zastršivanje i nasilje sigurna sam da ne bi. Ako ćemo se hvata za avaku riječ, nikom neće biti ugodno
Hvala za dodatak. Lijepo i poticajno
Prvi post odgovaram pomikaki
A drugi?
Isuse, dutka, ti si fakat glupa!
Znam da sam bezobrazna i da ću dobiti opomenu, ali ne mogu više čitati ove ostale drage žene kako to toleriraju!
Svimbi
Meni nije jasno od kuda je dutka_lutka izvukla da netko tuče djecu i još spomenula ime. Ja čitam pažljivo (o, da imam vremena za forum, iako sad moram žuriti na roditeljski), ali to nisam vidjela.
Zbog dutkinog posta osjećam 4.mučninu i radi sebe i radi svih koje je uvrijedila svojim postom. Isprika ili bar obrazloženje takvog stava bi bili poželjni.
ja nisam skužila, tvoj muž je neki faktor?
Što se tiče litale, imala je ona i boljih postova. Ako netko ima i petero djece i tuče ih, to ne dokazuje ništa drugo - nego da ih tuče. Dakle, ne vidim što je sad litala dokazala tvrdnjom da je na silu prala ruke svojima. Ako ona dijete na silu vezuje u autosjedalicu (a i to je po MM-u greška u koracima), to ne znači mu mora na silu prati i ruke, hraniti ga ili sl.
Dutka, ja ću svoje dijete i fizički usmjerit; neću ga bit, tući, mlatiti, ali ću ga zaustaviti, stisnuti, dati blagu čvrgicu po ručici ako ručica ide u krivom smjeru. Neće ga to boljet, ali će shvatit znak. Ima tijelo kojim radi debilanu, pa će isto to tijelo osjetit da nije dobro to što radi; blago, bez boli, bez udaranja, ali čisto fizički, da.
Da ih pustim?! Da nauče krivo?! Da se dovedu u opasnost?! Da pomisle da mama nema snage, hrabrosti, odlučnosti?! Noup, stara, noup.
Nije ti nikad frendica, muž, dečko, mama... upotrijebila ruku, prodrmala ti ramena, primila za ruku, zagrlila te i držala u zagrljaju i kad to nisi htjela - u nekom stresnom trenu, kad si zabudalila, kad si se pogubila?!
Znaš, kad izbezumljenoom čovjeku uhvatiš dvije ruke i prodrmaš ih? Znaš taj znak?!
Tako se i djecu - koja su u odnosu na odraslog čovjeka puno sklonija burnim emocijama - koje jedan tren jesu, jedan nisu (nakon što opereš ruke na silu, sljedeći tren se mogu dovatit nečeg i bit najsretniji na svijetu - što on zna da mu je mama oprala ruke - to je bilo bitno taj tren, sljedeći tren je prazna kutija od cipela najvažnija, i ugrizo bi rođenu mater da je se domogne - ako ga primi ludilo... ovisno o dobi, naravno) - prodrma - riječima, nasilu, kvrgicom po ručici (koja ne boli, ali itekako znači djeci da su prekardašila, znaš kako skuže...)... strogim pogledom...
Ja ne znam kako vi, al moja su djeca znatiželjna, živahna, pametna i učas bi izmislila cijeli jedan svijet svojih vlastitih pravila, treba ih pustit jedan dan pa da stvore alternativnu kulturu, i takvu djecu jednostavno puno stvari učiš - nasilu. To je danas neka kao ružna riječ, valjda jer nema druge da se odvoji ono što je nasilje, oštećivanje, povređivanje od onoga što je zaštita, prijateljstvo, pazi slavko metak, hvala slavko spasio si mi život i te fore. Kako bi se drugačije to reklo? Ma nikako. Radiš što treba da u datom trenutku dijete dobije ono što mu je najpotrebnije.
Ja sam odvukla, Dutka, sina u školu rolanja jučer nasilu - jer on taj tren ne bi. On bi učio rolati, i to voli najviše na svijetu, ali baš je htio lijepiti neke CD.e na svoj auto, štojaznam. Njemu je vremenska linija nepoznanica. I onda kažeš da mora ostaviti sve i ići na školu rolanja, nema šanse, neće. Ali mu kažeš da mora i gotovo, pošalješ u kaznu ako se krene derati, potrpaš u auto i voziš. I onda on uživa tamo ii smije se, i na koncu si najbolja mama jer si ga dovela, njemu je to super. A bilo je nasilu. A ti vidi... ili ćeš pustiti dijete da nauči ići negdje na neke aktivnosti u osamnaestoj godini?! Ili ćeš mu u petoj godini tumačiti načela odlaganja gratifikacije? Ne, to se uči tako da ga prisiliš da odgodi gratifikaciju, i amen. Ostavim lijepljenje, i desi mi se nešto lijepo. To je tako. To je život.
Isto i malena. Ona bi sad plazila po podu, ali kad joj daš ručak (nakon borbe sa rukama, npr.) presretna je - i baš joj je sjelo.
Dječica žive u svom svijetu kojeg treba poštivati, ali isto tako mozak njihovog života smo ipak mi do neke dobi. I ako treba primijeniti silu da se to poštuje - pa nego što ćeš, draga moja?!
I na koncu - ako ja ne podviknem - ne gubeć živce, nego usmjereno, jasno - što će se dogoditi kad podvikne trener, učiteljica, susjed?! Dijete ne može tražiti da će uvijek oko njega biti savršeni svijet - i ako zna da kad mama viče (ja kad sam svoja vičem trenerski... kad poludim i kad više nisam svoja, naravno, vičem ko i svaka druga baba...) iza toga slijedi nešto što je u konačnici dobro za njega (ili - iako nekad viče život mu je većinom solidan, lijep, i dobro mu je) onda će znati dekodirati i vikanje, prijekor, potrebnu silu drugih važnih ljudi. I isto tako će znati razlikovati "dobro" vikanje i silu od one loše - umjesto da mu je - heeej, stani, digni se, što radiš, na klupu (npr. sa treninga) u istoj razini kao neko pravo nasilje.
Život je sustav pun pravila i to je tako. I neće te nitko mazit po dupetu i objašnjavat ti zašto se sad vodi lijevom rukom, a sad desno - zato. Jer trener zna sustav treniranja, a ti ne znaš. Nećeš slušat - doviđenja. Ali kod mame i tate nema doviđenja - mama i tata moraju imati dijete koje će slušati, učiti, slijediti - pa ma što o tome u danoom trenu mislilo. A mislit će svašta. Nek misli. I mi smo mislili svašta, pa tek nakon tridesete kužimo neke stvari koje su nam do jučer bile čudo neviđeno... a nije.
Pa nisu roditelji dati djetetu da mu budu osobni njegovatelji.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
