Rastuži me kako novine prate Crkvu. Ponekad mislim da bi bilo bolje da uopće ne pišu, nego da upošljavaju kojekakve oponente koji baš i ne razumiju o čemu je riječ, koji onda čitaju tekstove Crkve, u kojima se oni kače samo za pojedine riječi. Pa vide: prezervativ. Pa vide: abortus.
I onda mašu time kao da im fali daska u glavi.
Ljudi, nije Papa, da budem slobodna, rekao ništa osobito novo, ništa što katolik koji drži do sebe već ne zna, a na temelju čak i onih članaka od prije, koji su bili kao protiv kondoma.
Nije stvar u tome što se smije, što se ne, radi se o tome da se zlo pobjeđuje ne palijativnim mjerama, nego ljubavlju, ljubavlju, ljubalju, ozbiljnom, dubokom, promišljenom. A kada su situacije iz pakla, kada je strašno, kada je jasno da se čini zlo i ovako i onako, a u danoj okolnosti nema izlaza dostupnog osobi u problemu - tada je MOŽDA u redu posegnuti za manjim zlom, ako se tako može reći. Ako nema vjere, nade, ako je zlo sa svih strana... što nažalost, npr. sa tim jadnim prostitutkama, sa tim jadnim HIV pozitivnim ljudima jest slučaj.

Ali katolička vjera, i u tome je njezina snaga i kontraverza, ali to komentatori nikako da uberu, vjeruje i nudi put da se ne bira između manjeg i većeg zla, nego da se zlo uopće izbaci iz jednadžbe.
Uvijek dobro. Uvijek ljubav.

Svijet ne vjeruje tome, duboko smo ranjeni zlom i mislimo da nam je jesti smeće, kao onaj razmetni sin. Manje smeće, veće smeće - ali svejedno smeće, i super smo sretni kad pojedemo manje smeće, ili samo srednje smeće od života.

Papa cijelo vrijeme govori da ni kondom ni ništa na svijetu neće zamijeniti moralno, ljudsko, srdačno življenje; da seks nije rekreacija, i da seksom nismo bačeni u ruke drugog čovjeka, pa se moramo braniti od bolesti, trudnoće, ne znam čega. Seks je pitanje jedinstva ljudi i Boga, mjesto stvaranja novog života, preporoda, ozdravljenja. Ali da bi bilo tako, mora ti postati jasna tvoja vrijednost, vrijednost drugoga i mogućnost ljubavi na svim razinama.

I Papa cijelo vrijeme govori - ljudi, ozdravljenje, sreća, punina - to je za svakoga od vas.

Nema samo odabranih za koje je najbolje, a vi, bijedni, vi ionako ne razumijete, vi radite što hoćete, ionako od vas ništa, vi s kondomom. Živite napol, nemojte iskusit najbolje, najpunije, šab me gabri za vas.

I onda kad Papa izrekne to cijelo vrijeme prisutno, jasno milosrđe (svijest da smo grešni ljudi koji jedva da ikad rade kako treba, i trebamo svu blagost svijeta) svi padnu na dupe - joj, super, eto, sad možemo što hoćemo, baš dobro, idem sad jest iz ove kante za smeće skup s drugima.

Da, ima strašnih situacija, da, ljudi mogu stradati nepravedno i užasno, ali to nas treba rastužiti, izazvati u nama suosjećanje, potaknuti da pomognemo, a ne da i mi onda iskoristimo što koriste i oni, iako nismo ni izbliza u tako lošoj situaciji, iako imamo izbora.

Tako se plitko vodi ta debata, za ili protiv, istina ili mit, a vjerujem da to ima veze s time što sve gledamo iz svoje partikularne perspektive. Na neki način korištenje kondoma stvara tržište, i onda je to dostupno premladima koji si mogu zeznuti život samo tako, ući u neadekvatne veze... Nije sve samo kako ću ja večerast. Sve ima i sutra, i neku budućnost.