odgoj u duhu vjere 5

[ljiljan@]

Humanizam ima manjkavost što, iako predstavlja ljubav prema bližnjem, ne uključuje istovremenu ljubav prema Bogu. Drugim riječima, istinski ljubiti bližnjeg, moguće je samo ako ga se vidi kao ljubljeno dijete Božje. Jedino tako možemo ljubiti ne samo one koji nam ne imponiraju, već i neprijatelje i grešnike....

Inače, na temu služenja...Osjećam se blagoslovljeno što je moj vjeroučielj prije 35 godina bio jedan stari kateheta koji je nas djecu učio da moramo poštivati i bez pogovora slušati naše učitelje i roditelje, jednog dana šefove na poslu i sve koje nam Bog stavi na put kao naše vođe. I naglasio je da niti svi oni koje slušamo ne moraju neminovno uvijek biti u pravu, ali su oni odgovorni za odluke koje donose. Puno puta u životu sam pokleknula i pomislila kako je šef (ili muž) nesposobniji od mene, ali uvijek bih se sjetila svog katehete - kakav jest da jest, Bog mi ga daje s razlogom.
Šteta, baš šeta, što pored tolikih silnih sati vjeronauka i u školi i u crkvi, naša djeca to nemaju gdje naučiti. Poslušati autoritet! Pa su zato i raspušteni.

[sladjanaf]

ergo, prijašnje su generacije bile "odgojenije" jer su uvijek imale autoritet
i nije bilo popravnih domova, zatvora, kriminalaca
ili jest?
ali zato što je vladao komunizam
pa da

i oni koji ne vjeruju u boga nikako ne mogu biti dobri ljudi koji vole svoje bližnje i čine dobro

da čovjek ne povjeruje da je na vjerničkom topicu

[n.grace]

Humanizam ima manjkavost što, iako predstavlja ljubav prema bližnjem, ne uključuje istovremenu ljubav prema Bogu. Drugim riječima, istinski ljubiti bližnjeg, moguće je samo ako ga se vidi kao ljubljeno dijete Božje. Jedino tako možemo ljubiti ne samo one koji nam ne imponiraju, već i neprijatelje i grešnike....

Inače, na temu služenja...Osjećam se blagoslovljeno što je moj vjeroučielj prije 35 godina bio jedan stari kateheta koji je nas djecu učio da moramo poštivati i bez pogovora slušati naše učitelje i roditelje, jednog dana šefove na poslu i sve koje nam Bog stavi na put kao naše vođe. I naglasio je da niti svi oni koje slušamo ne moraju neminovno uvijek biti u pravu, ali su oni odgovorni za odluke koje donose. Puno puta u životu sam pokleknula i pomislila kako je šef (ili muž) nesposobniji od mene, ali uvijek bih se sjetila svog katehete - kakav jest da jest, Bog mi ga daje s razlogom.
Šteta, baš šeta, što pored tolikih silnih sati vjeronauka i u školi i u crkvi, naša djeca to nemaju gdje naučiti. Poslušati autoritet! Pa su zato i raspušteni.

Pišeš kao da su sva djeca raspuštena.
A slijepo i bez pogovora slušati nekoga tko nije u pravu mi se čini opasnim, baš zato što će donositi odluke.

[RozaGroza]

A slijepo i bez pogovora slušati nekoga tko nije u pravu mi se čini opasnim, baš zato što će donositi odluke.

Ja stalno sebe dajem kao primjer, a šta ću kad ne znam puno drugih vjernika...ali, mm meni govori da nečije odluke uvijek moramo gledat kroz prizmu biblijski ispravnih ili neispravnih, i ako su biblijski neispravne, onda to što je osoba Bogom dan autoritet, u to spada i muž, njegove se odluke ne moraju poštovati, jer je u krivu, već mu se mora skrenuti pažnja na to...nekako tako, već mi se spava pa pišem zbrda zdola...

A ja osobno ne mislim da su samo vjernici tj. Kršćani dobri ljudi i da samo oni istinski vole. Niti mislim da su svi Kršćani dobri ljudi -naprotiv, ljudi su ljudi...

[n.grace]

Ja stalno sebe dajem kao primjer, a šta ću kad ne znam puno drugih vjernika...ali, mm meni govori da nečije odluke uvijek moramo gledat kroz prizmu biblijski ispravnih ili neispravnih, i ako su biblijski neispravne, onda to što je osoba Bogom dan autoritet, u to spada i muž, njegove se odluke ne moraju poštovati, jer je u krivu, već mu se mora skrenuti pažnja na to...nekako tako, već mi se spava pa pišem zbrda zdola...

A ja osobno ne mislim da su samo vjernici tj. Kršćani dobri ljudi i da samo oni istinski vole. Niti mislim da su svi Kršćani dobri ljudi -naprotiv, ljudi su ljudi...

Ovo je sasvim u redu, a ovo što piše ljiljan@ je, barem meni, zabrinjavajuće.

[ljiljan@]

A slijepo i bez pogovora slušati nekoga tko nije u pravu mi se čini opasnim, baš zato što će donositi odluke.

Hajde da ponovimo gradivo.
Isus, nakon što su ga bičevali, nakon što je ponio križ, bio je razapet - za na grešnike-on nevini jaganjac, bez mane. U najvećim mukama razapetom na križu rugaju mu se - ako si uistinu sin Božji siđi s Križa!!! Gledajte, ja ne mogu znati do koje mjere seže nečija vjera u Krista; ja uistinu vjerujem da je mogao sići s križa i zacijeljenih rana odšetati gdje mu se htjelo. Ali je trpio - on pravedan za nas nepravedne do zadnjeg časa, umro i uskrsnuo i nama time podario vječnost. Podvrgao se volji Poncija Pilata da bi se ispunila Očeva volja!!!
Nije trpio za pravedne, već za one koji su samo smatrali da su u pravu. A nisu bili.
Samo Bog vidi tko je pravedan a tko nije. A svima se nama ako se prepustimo svojim ljudskim nagonima čini da smo uvijek 100% u pravu.

[n.grace]

Hajde da ponovimo gradivo.
Isus, nakon što su ga bičevali, nakon što je ponio križ, bio je razapet - za na grešnike-on nevini jaganjac, bez mane. U najvećim mukama razapetom na križu rugaju mu se - ako si uistinu sin Božji siđi s Križa!!! Gledajte, ja ne mogu znati do koje mjere seže nečija vjera u Krista; ja uistinu vjerujem da je mogao sići s križa i zacijeljenih rana odšetati gdje mu se htjelo. Ali je trpio - on pravedan za nas nepravedne do zadnjeg časa, umro i uskrsnuo i nama time podario vječnost. Podvrgao se volji Poncija Pilata da bi se ispunila Očeva volja!!!
Nije trpio za pravedne, već za one koji su samo smatrali da su u pravu. A nisu bili.
Samo Bog vidi tko je pravedan a tko nije. A svima se nama ako se prepustimo svojim ljudskim nagonima čini da smo uvijek 100% u pravu.

Mislim da nemam pravo sebe i svoj život uspoređivati s Kristovom mukom, bar ne na način koji ti opisuješ.

[ljiljan@]

Mislim da nemam pravo sebe i svoj život uspoređivati s Kristovom mukom, bar ne na način koji ti opisuješ.

Kad to ne bih imala pravo, onda mi vjera uopće ne bi imala smisla. Ama baš nikakvog! Dapače, kao Kristova sam dužna prepoznati situacije kad i meni viču: "Siđi s križa! Odaberi lakši put!"
Ne, taj lakši put je zapravo teži. Jer nije Božji!

[pikula]

Humanizam ima manjkavost što, iako predstavlja ljubav prema bližnjem, ne uključuje istovremenu ljubav prema Bogu. Drugim riječima, istinski ljubiti bližnjeg, moguće je samo ako ga se vidi kao ljubljeno dijete Božje. Jedino tako možemo ljubiti ne samo one koji nam ne imponiraju, već i neprijatelje i grešnike....

Inače, na temu služenja...Osjećam se blagoslovljeno što je moj vjeroučielj prije 35 godina bio jedan stari kateheta koji je nas djecu učio da moramo poštivati i bez pogovora slušati naše učitelje i roditelje, jednog dana šefove na poslu i sve koje nam Bog stavi na put kao naše vođe. I naglasio je da niti svi oni koje slušamo ne moraju neminovno uvijek biti u pravu, ali su oni odgovorni za odluke koje donose. Puno puta u životu sam pokleknula i pomislila kako je šef (ili muž) nesposobniji od mene, ali uvijek bih se sjetila svog katehete - kakav jest da jest, Bog mi ga daje s razlogom.
Šteta, baš šeta, što pored tolikih silnih sati vjeronauka i u školi i u crkvi, naša djeca to nemaju gdje naučiti. Poslušati autoritet! Pa su zato i raspušteni.

Treba imati hrabrosti ovo danas javno izreći. Svi se čude što je djeci, a kad vide uzrok problema brže bolje ga pometu pod tepih, da se mogu dalje čuditi.
Poslušnost je u životu bitna kao i mudrost. Jednako. I jedno bez drugog je besmisleno. Nema dobre igre bez strogih pravila. Itko nije probao igrati za istač može samo nagađati što je to život. Uloge na maksimum, sve na istu boju i "gdje ti je blago tamo će ti biti i srce"

[Beti3]

Poslušnost je u životu bitna kao i mudrost. Jednako. I jedno bez drugog je besmisleno. Nema dobre igre bez strogih pravila.

pikula, nadam se da ćeš razumjeti što te želim pitati, jer stvarno pitam iskreno.
Da li ovdje misliš na poslušnost tipa : kad je crveno-stani, plati račune, ne hodaj bosa zimi... (to je mudro poslušati) ili : da nisi skratila kosu, skuhaj mi kavu, ne smiješ s prijateljicom u šoping...(da li je i to mudro poslušati)?
Ja slušam zakone i pravila ponašanja, ionako sam previše pristojna i suzdržana. No, ne bi mi bilo drago da mi muž, šef, svećenik... naređuje nešto za što mislim da imam dovoljno mudrosti, iskustva i empatije da shvatim sama. I djeci dajem mogućnost da sami shvate što je ispravno i mudro, nikad ne tražeći slijepu poslušnost.
Ustvari, meni se čini da mi iste stvari zovemo različitim imenima zavisno o tome da li čitamo Bibliju ili ju samo znamo naprečac.
Dobar čovjek je uvijek dobar čovjek živio on po Bibliji ili po Kapitalu.

[ronin]

Humanizam ima manjkavost što, iako predstavlja ljubav prema bližnjem, ne uključuje istovremenu ljubav prema Bogu. Drugim riječima, istinski ljubiti bližnjeg, moguće je samo ako ga se vidi kao ljubljeno dijete Božje.

ne bih se do kraja složila jer mi ta tvrdnja pomalo kršćanski ekskluzivistički zvuči.

humanizam,krajnje čovjekoljublje,ljubav prema bližnjima...moguć je,to odgovorno i stopostotno tvrdim,kod ljudi koji nisu religiozni.
upoznala sam jednog čovjeka koji se deklarira kao agnostik,ne negira postojanje Boga,ali u njega ne vjeruje,nit je u tome duhu odgojen.međutim,istovremeno,on je ideal ljudskosti,bez ustručavanja to govorim.toliko čovjekoljublja,poštivanja drugih ljudi,takve etičnosti,tolerancije,altriuzma...još nisam vidjela ni kod istinskih vjernika u takvoj punini.

čovjek kao da živi onaj ideal života kakav nam je svojim primjerom posvjedočio Krist.isitinski me fascinira i zadivljuje.

i da sad s njime spojim onu tvrdnju da je istinski ljubiti bližnjeg jedino i isključivo moguće ako ga se vidi kao dijete Božje...to mi je ...tako blasfemično...jer se mogu nadati da kad jednog dana doživim njegove godine,mogu samo neskromno zaželjeti bar polovicu njegovih vrijednosti.

on se zbilja ne mora bojati smrti.uvjerena sam da će kad jednog dana sklopi oči,biti bliže Bogu nego mnogi,mnogi koji se smatraju ekskluzivnim Božjim ovčicama.

što vrijedi poniznost ako ne proizlazi iz srca?već iz dogme?


ionako je Ljubav početak i kraj.

ponizni smo iz ljubavi,skromni smo iz ljubavi,trpimo zbog ljubavi,ne zbog trpljenja i katoličanskog žrtvovanja!tko to ne vidi,fulao je "ceo fudbal"!

ako puštamo mužu po njegovom,zato da budemo pokorni pokornosti radi,bolje nam je da se zdravo posvađamo!barem je iskrenije.

ako njime manipuliramo u smislu da mu kao fol prepuštamo da misli da je po njegovom,a ustvari tjeramo svoje,to je licemjerno!poštenije je biti iskren i svoj i ljubavlju međusobno riješiti ono što dvoje odraslih ljudi mogu riješiti bez manipulacija i malverzacija.


ono što se meni nikako,ali baš nikako ne sviđa je uzimati kao argument tvrdnju da te netko ne može razumjeti jer nije vjernik.

jezik ljubavi itekako svi dobro razumiju,on je univerzalan!
podario ga nam je Bog kad je stvorio čovjeka.

sve drugo je farsa.

[n.grace]

ne bih se do kraja složila jer mi ta tvrdnja pomalo kršćanski ekskluzivistički zvuči.

humanizam,krajnje čovjekoljublje,ljubav prema bližnjima...moguć je,to odgovorno i stopostotno tvrdim,kod ljudi koji nisu religiozni.
upoznala sam jednog čovjeka koji se deklarira kao agnostik,ne negira postojanje Boga,ali u njega ne vjeruje,nit je u tome duhu odgojen.međutim,istovremeno,on je ideal ljudskosti,bez ustručavanja to govorim.toliko čovjekoljublja,poštivanja drugih ljudi,takve etičnosti,tolerancije,altriuzma...još nisam vidjela ni kod istinskih vjernika u takvoj punini.

čovjek kao da živi onaj ideal života kakav nam je svojim primjerom posvjedočio Krist.isitinski me fascinira i zadivljuje.

i da sad s njime spojim onu tvrdnju da je istinski ljubiti bližnjeg jedino i isključivo moguće ako ga se vidi kao dijete Božje...to mi je ...tako blasfemično...jer se mogu nadati da kad jednog dana doživim njegove godine,mogu samo neskromno zaželjeti bar polovicu njegovih vrijednosti.

on se zbilja ne mora bojati smrti.uvjerena sam da će kad jednog dana sklopi oči,biti bliže Bogu nego mnogi,mnogi koji se smatraju ekskluzivnim Božjim ovčicama.

što vrijedi poniznost ako ne proizlazi iz srca?već iz dogme?


ionako je Ljubav početak i kraj.

ponizni smo iz ljubavi,skromni smo iz ljubavi,trpimo zbog ljubavi,ne zbog trpljenja i katoličanskog žrtvovanja!tko to ne vidi,fulao je "ceo fudbal"!

ako puštamo mužu po njegovom,zato da budemo pokorni pokornosti radi,bolje nam je da se zdravo posvađamo!barem je iskrenije.

ako njime manipuliramo u smislu da mu kao fol prepuštamo da misli da je po njegovom,a ustvari tjeramo svoje,to je licemjerno!poštenije je biti iskren i svoj i ljubavlju međusobno riješiti ono što dvoje odraslih ljudi mogu riješiti bez manipulacija i malverzacija.


ono što se meni nikako,ali baš nikako ne sviđa je uzimati kao argument tvrdnju da te netko ne može razumjeti jer nije vjernik.

jezik ljubavi itekako svi dobro razumiju,on je univerzalan!
podario ga nam je Bog kad je stvorio čovjeka.

sve drugo je farsa.

Amen.

[RozaGroza]

što vrijedi poniznost ako ne proizlazi iz srca?već iz dogme?


ionako je Ljubav početak i kraj.

ponizni smo iz ljubavi,skromni smo iz ljubavi,trpimo zbog ljubavi,ne zbog trpljenja i katoličanskog žrtvovanja!tko to ne vidi,fulao je "ceo fudbal"!

ako puštamo mužu po njegovom,zato da budemo pokorni pokornosti radi,bolje nam je da se zdravo posvađamo!barem je iskrenije.

ako njime manipuliramo u smislu da mu kao fol prepuštamo da misli da je po njegovom,a ustvari tjeramo svoje,to je licemjerno!poštenije je biti iskren i svoj i ljubavlju međusobno riješiti ono što dvoje odraslih ljudi mogu riješiti bez manipulacija i malverzacija.


ono što se meni nikako,ali baš nikako ne sviđa je uzimati kao argument tvrdnju da te netko ne može razumjeti jer nije vjernik.

jezik ljubavi itekako svi dobro razumiju,on je univerzalan!
podario ga nam je Bog kad je stvorio čovjeka.

Potpis.
Mislim da ljudi mogu prepoznati vrijednost u življenju po Božjim zakonima i bez da imaju duha svetog u sebi.
Mm govori, ako još uvijek nisam preporođena - što nisam, zasigurno je bolje da želim živjeti po Božjim zakonima nego da su mi mrski - tad bi valjda naš život bio malo kompliciraniji.

[ronin]

Još bih se htjela osvrnuti na nešto,prije sam već htjela,no nikako da uhvatim vremena a i rasprava je krenula drugim tokom,

no kako se topic zove odgoj u duhu vjere,

pomislila sam da bi bilo dobro skrenuti opet u te vode.

kako odgojiti dijete u vjeri?

OK,svi znamo praktični aspekt,prisustvovanje Sv misi(iako,vidim da ste se osvrnule na pitanje kada voditi dijete,u kojoj dobi i sl,i tu bih htjela dati svoj obol temi,no drugom prilikom) ,učenje molitvi,sakrameti,upoznavanje sa Sv pismom,itd

no po meni je barem JEDNAKO važan,ako ne i važniji onaj ljudski ,egzemplarni aspekt.

što mi činimo,kakav mi primjer dajemo malenima,jesmo li mi ljudi kakvi bismo htjeli da danas sutra naša djeca postanu,

ako nismo,što činimo po tom pitanju?

odgajamo li sebe,odgajajući njih?

njegujemo li vlastiti duhovni rast usporedno s razvijanjem duhovnosti naše djece?

njegujemo li kulturu komunikacije sa supruzima?pružamo li svojoj djeci primjer zdravog odnosa muža i žene-mame i tate,postajući hoćemo nećemo uzor u tom smislu-prema kojem će oni mjeriti svijet?

ponovno ponavljam,ako njegujemo koncept isključive pokornosti i povlađivanja svom bračnom drugu,dajemo li djetetu iskreni i zdrav temelj budućeg muškog-ženskog odnosa?po meni je zdrav temelj ipak međusobno UVAŽAVANJE

molimo li zajedno,naglas kao obitelj?

i da naglasim nešto,pa možda uz ljubav najvažnije,a ne znam je li na topicu,da se ne vraćam sad na početak,uopće spomenuto,njegujemo li SUOSJEĆANJE?

koliko se dajemo?drugima?to je temelj svega,kršćanstva,Kristova nauka.

dat ću vam jedan primjer koji se mene dojmio više od svega drugog što sam pročitala na vjerničkom topicu,a radi se naizgled o sitnici,jer je spomenuta samo uzgred,nasuprot traktata i traktata i lamentacija,i citata,i čega sve već ne.

jednom je,ne znam više gdje na ovom forumu,Zdenka pisala o svojoj kćerkici,kako je razvila krasan odnos s bakom kad su njih dvije zajedno posjećivale,karitativno i volonterski,starije i nemoćne osobe.
sjećam se kakav mi je aha-moment u tom času darovala ta rečenica.to je to!to je davanje sebe,svog vremena,koje nam je dragocjeno,humanost na djelu....a kakav primjer djetetu!

da mu dva sata,karikiram malo,čitam poslanice sv Pavla,ne bi na njega djelovalo na način na koji ja želim da djeluje kao ovo čisto i ljudsko suosjećanje prema usamljenoj starijoj osobi.

i znam da su potrebe velike,i znam da nemamo vremena,i znam da nemamo novaca za davanje povrh onoga čega nam i samima fali,

ali dijete ćemo najbolje odgojiti u Čovjeka ako izađemo iz svoje ljušture i počnemo istinski voljeti ljude oko sebe.

i istinski ih primjećivati.

[Ifigenija]

Ronin, baš o tome mislim. Javila sam se u župu s ciljem da pomognem kako mogu siromašnima i potrebitima, a kako nemam djecu kome ostaviti u tim trenutcima - oni će sa mnom. Malo sam se pitala kako će na njih to djelovati, a onda sam shvatila da moram ići k tim ljudima upravo kao da su mi rod - veselo, prijateljski, dakle - normalno. Kako ideš didi odnijeti lijek? Kako teti koja je slomila nogu opereš robu? Eto tako
Normalno živjeti karitativnu ljubav i prijateljstvo, i mislim da će to onda djeci postati - toplo i normalno.
Eto.