Nije to samo prevođenje anglizama ili razikovanje -č i -ć, već jednostavno usustavljivanje jezika pojedine struke, koje bi se dalo provesti i na razini. Inače kod četiri različita autora iz istoga područja imate različite nazive za istu stvar, i to vrlo često nije bogatstvo jezika, nego pogrešna upotreba nekih termina (primjer: servis-period se pojavljuje još u varijantama: servisni period, servisno razdoblje, međutelidbeni period, međutelidbeno razdoblje itd., ili centralni nervni sustav, središnji živčani sustav, središnji nervni sustav... svatko piše kako mu se sviđa).

Kod nas se sad krenulo s projektom usklađivanja nazivlja raznih struka gdje i stručnjaci i jezikoslovci ustanovljuju najprihvatljivije termine (mada sumnjam da će od toga biti kakve koristi dok god se oko pravopisa ne možemo dogovoriti, i dok god visokoobrazovani misle da razlikovanje npr. -ije/je nije tako važno).

Jezik prava, kao i svaki drugi jezik struke, treba urediti. Pravnici u mojoj "kući" pišu izrijeka jer ih je valjda strah napisati izreka. Izrijeka ne postoji kao imenica, samo kao prilog (izrijekom), ali evo, dok nemamo rječnike pojedinih struka svatko si uzima za pravo pisati kako misli da je dobro.

I za uvođenje hrvatskog na fakultetima ne mislim na neki predmet koji bi kočio studente ili im oduzimao vrijeme ili pravo upisa na višu godinu, mislim da bi im jedna godina toga mogla koristiti više nego tjelesni na koji ne ide nitko osim sportaša (popnu se jednom godišnje na Sljeme i to je nastava tjelesnog).