Citiraj zeljka231 prvotno napisa Vidi poruku
(ono za gel za tuširanje sam karikirala. ne znam čime se svećenici tuširaju. nismo si baš tako dobri.)

dobro da si to naglasila, već smo posumnjali.
znam ja časnu sestru koja kaže da joj je neugodno kupiti u DM-u neki lijepi gel za tuširanje ili mlijeko za tijelo jer misli da bi joj to mogao netko zamjeriti, da nije možda dovoljno skromna.
A ja, mislim, eh, koji luksuz, pa šta si one uopće od tih slatkih stvarčica sebi mogu priuštiti, ni frizuru, ni šminku, ni svake godine odjeću po novoj modi, uvijek jedne te iste mantije, suknje i košulje,
pa gel za tuširanje i krema im je vrhunac luksuza.

No, skrenula sam zapravo s onoga što sam htjela reći, a htjela sam se nadovezati na mujicu (nešto mi se sviđa ovo zadnjih stranica što pišeš, nešto si produhovljen u zadnje vrijeme).
Sjetila sam se knjige jedne naše spisateljice koja je imala teško bolesno dijete i uputila se po duhovnu snagu kod Saibabe (ne znam jel veliko B) u Indiju. Uspjela je doći kod njega i ispričala mu što traži, a on ju je upitao -a u kojoj si ti vjeri odrasla? U kršćanskoj- odgovorila je.
"Pa vrati se kćeri tamo odakle si došla, ti u svojoj vjeri možeš naći sve što tebi treba, nisi trebala dolaziti k meni"-rekao joj je.
To mi se urezalo u sjećanje iako sam davno pročitala tu knjigu i sjetim
se uvijek kad se pojave rasprave o ispravnijoj ili manje ispravnoj vjeri.

Čini mi se da smo svi iz nekog razloga rođeni baš tamo gdje jesmo i da u svom okruženju i religijama koje su nam povijesno i kulturološki bliže, ako hoćemo, možemo naći sve ono što nam treba.
Naravno da onaj koji traži nešto drugo i teži drugačijem, što mu bolje leži, to i nađe, ako ne u blizini, onda negdje drugdje.
A glede Crkve kao majke, imam malo drugačiji pogled na to.
Naime, ne vrijeđa me ako netko spomene mane ni moje vlastite biološke majke, znam ja vrlo dobro koje su njezine mane, je da bi mi bilo draže da ih nema, ali što ja tu mogu ako ih ima i ako ih netko drugi primjećuje.
Osobito ako o tim manam mojih roditelja, pa tako i majke, raspravaljam sa svojim sestrama i braćom (biološkom, mislim, ali povlačim paralelu i s onom vjerskom), niti malo to ne smatram uvredljivim.
Naravno, osim ako je izrečeno zaista na uvredljiv način i baš se vidi zlonamjernost, ali to ne volim ni inače, u bilo čemu pa ni u tome.

P.SČ Ako dođemo ovdje ikad do odgoja djece u duhu vjere imam nešto za napisati vezano uz učenje zahvalnosti i sl.,
al' to ako se ikad vratimo na izvornu temu topica