mikka, mrsko mi je ovo reći, ali želja za stjecanjem novih znanja je samo jedan od motiva upisa na fakultet (često ne i najvažniji).
Ne bih ponavljala ono što je prije par stranica lijepo rečeno o predznanju potrebnom da se fakultet upiše.
I nikako se ne mogu oteti dojmu da kad govoriš o fakultetu ne misliš na nijedan prirodoslovnog ili tehničkog smjera. I sigurna sam da bi ti iskustvo takvog faksa promijenilo vidike o učenju i svladavanju znanja. Govorim u kontekstu perspektive HSanog djeteta.
Posljednje uređivanje od sis : 24.05.2011. at 15:27
Ja iskreno mislim da oni roditelji koji neglektaju svoju djecu obožavaju školski sistem. Škola je pored mjesta gdje dijete stiječe obrazovanje i mjesto gdje dijete provodi večinu svog vremena, a to vrijeme roditelji imaju za sebe, i sumnjam da bi ga se rado odrekli. Poznajem masu roditelja koji nisu po meni najidealniji roditelji, i dijeca redovno idu u vrtić i školu, a starci jedva dočekaju.
Al ne mislim pod ovim da su svi roditelji koji šalju djecu u vrtić i školu lopi roditelji - da me se ne razumije krivo, nego između masu onih koji su OK nađe se pokoji koji nije OK i koristi te institucije da bi se rješio djeteta bar na pola dana.
Odnosno, otkud ti takva pretpostavka. Ja sam ga zavrsila, i isto mislim ko i ona...
dašta! ja sam samo zato djecu upisala u vrtić i školu. jednostavno ih ne mogu uklopiti u raspored kafenisanja i kozmetičkih tretmana. ovako su mi djeca zbrinuta a nokti uvijek savršeni.
ovakav post baci topic 30 stranica unazad. a moglo bi biti korisno i zanimljivo i onima koji bi HSali djecu i onima koji bi samo modificirali postojeći sustav. kao i kod poroda, što više opcija postoji to bolje za sve.
Ispričavam se ako sam nešto krivo shvatila ili pobrkala, ali inzistiranje na vlastitom kurikulumu uz napomene kako bi trebalo više umjetnosti me tjera da mislim da se ne uzima u obzir kvantum znanja, ma amo reć iz jezika (vjerujem da je jasna nemogućnost nadoknade propuštenog kao i iz matematike) da bi se moglo nastaviti obrazovanje na višem stupnju. Ili sam sve pobrkala?
Pa iste kakve Romi imaju sa HS. Samo sam rekla da je onima kojima nije do brige o djetetu draže da im je dijete u školi cijeli dan nego da se oni moraju bakčat sa djetetom 24/7. Poznajem takvih parova, zato nemojte se vrijeđat jer ništa ne govorim vama. A tko misli da sam napisala neistinu nek mi slobodno reče.
pa sigurno postoje takvi roditelji, kao što postoje i oni kojima bi HS bio način da dijete zadrže pod staklenim zvonom i stopostotnom kontrolom.
i što iz toga možemo zaključiti? ništa.
istina je da većina roditelja radi dok su djeca u školi/vrtiću, a da većina onih koji žele HSati dijete to želi da bi dijete naučilo više, a ne manje.
mislim da ne osporavamo ni jedan ni drugi pristup nego raspravljamo kako ih provesti na najbolji način.
ja ne kažem da sam za to ili nešto slično, ali mi je poznata teorija jer sam čitala o tome.
Pa da odgovorim.
Kažu da dijete ima prirodnu radoznalost, veselje i sreću tijekom učenja. Strukturiranje, onako izvanjski, to ubija, prekida proces učenja, i čini ga tlakom.
Nekontrolirani HS afirmira prirodnu čovjekovu darovitost i znatiželju, omogućuju da čovjek nauči kolikogd želi - po svojim afinitetima. I mora se priznati da tu i tamo taj sistem ima jako dobre rezultate, po neovisnim istraživanjima...
Ima i rupa, ali eto, nadam se da sam odgovorila bar dijelom na tvoje pitanje.
Pčelice, pa ne žive djeca u konzervi, u ormaru!
Ide moj sin, pa vidi hrpu bombona. Ajmo pobrojat, da ne bi tko bio zakinut. Ajmo posudit, al uz kamate. Ja tebi sad dam, pa kad ti dobiješ dukatino, daj mi pola.
Moji računaju od cijelog broja do šesnaestina zbog tih nesretnih slatkiša i sladoleda iz Lidla.
Onda ide taj sin pa vidi Gibonija, pa nauči pjevat. Pa kaže - ajme, što on to svira. Gitaru. I ja bi. Evo sine mamina gitara. Pa popucaju žice. Pa idemo u glazbeni dućan kupit nove. A koji je ovo instrument? kakvi su ovo znakovi - note, sine. Pa ide u Crkvu, pa pjevaju. Pa njegov frend ide u zbor, pa ide i on, voditelj zbora mu objasni note, pa nauči.
Onda pričamo o tome kak je bilo u "Jugoslaviji", npr. nije bilo toliko dućana. Što je Jugoslavija, socijalizam, kak je to bilo i zašto. A jel bilo nešto i prije Jugoslavije; je, tvoj pradjed je ratovao u Prvom Svjetskom ratu za Austrougarsku... Mamaaaaa, vidi na televizijji - Prvi svjetski rat. Kakvi su to smiješni topovi.
A pradjed nije imao mobitel. Nije sine, mobitel je izumljen te i te godine. A prije što je bilo? Telefon. Prije telefona? Ništa. Tko je izmislio telefon? A struju... i eto ti kratke povijesti čovječanstva u jedno popodne.
Dinosauri, muzeji, klinci upijaju, gledaju, slažu.
Npr. zašto neka slova pišeš malo, neka veliko. Što je ovo (upitnik...) (uskličnik). Nauči me engleski. A kako se broji na španjolskom...
Sve ono što je fundus općeg znanja dijete vidi u svom običnom životu, i samo ako imaš strpljenja - zainteresirat ćeš ga za sve, od kemije do povijesti, od dizajna do računovodstva (upiši mami u tablicu ove račune...).
ifi, djeca, ako su normalne inteligencije, shvaćaju u nekoj dobi pojam broja i količine. to ih ne čini pitagorama. niti znači da će se taj pojam broja ili količine razvijati dalje bez nekih poticaja.
nekoj djeci je urođena radoznalost, nekoj djeci ne. neka djeca vole strukturirano učenje (npr.ja), neka ne, a neka su kombinacija.
strukturiranje ne prekida proces učenja niti ga čini tlakom, dapače.
djeca koja su više prirodno orjentirana imaju više afiniteta prea strukturiranom učenju.
društvenjaci, umjetničke duše ne.
tako da vjerujem da bi nekontrolirani hs bio pogodak kod neke djece, teški promašaj kod druge.
ne mogu se stvari tako lako stavljati u ladice kako si ih ti pokušala staviti.
pričamo o živim bićima, ne o kutijama.
Pčelice i opet dobro pitanje, ali ( i opet) nema odgovora.
Zašto mislite da se ne može dobiti suglasnost školovanja djeteta izvan škole, sada i ovdje, ako daš dobar razlog i pitaš na vrijeme? ( Ali vjerojatno moraš pristati na kontrolu znanja, dječjeg, na kraju godine).
A ja opet idem na roditeljski sastanak, ali i to mi ide u rok staža kao mama ( sada moj jedini i najdraži posao)Uf, 10 postova u međuvremenu.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 24.05.2011. at 16:11
ajme, ajme...
ja bih stavila ruku u vatru da bi u ovome slučaju veliki broj te "djece" - poludio.
zamisli samo koliki bi to tek bio stres za te mlade ljude, ako i sada kažu da umiru od učenja za maturu.
a tek oni kojima bi to bio prvi susret sa službenom provjerom znanja.
ja to uopće ne mogu ni zamisliti.
nisam sigurna da bih i ja sada položila državnu maturu, nakon svih tih godina školovanja...
desetak godina sam držala instrukcije, nekoliko godina čak svakodnevno. na taj sam način zarađivala za život.
zbog tog iskustva veliki sam protivnik hs. mislim da bi to bilo samo za imućnu djecu, i djecu roditelja koji su izuzetno obrazovani. prosječni inženjeri poput mm i mene ne bi daleko dogurali uz sav entuzijazam. recimo ja sam dobra u matematici i fizici, obožavam književnost, ali ništa više. mogla bi učiti s djecom povjest, zemljopis, biologiju, kemiju-bar vjerujem u to, ali npr. o glazbenom nemam pojma , nisam nikad svirala niti jedan instrument, za tjelesni sam potpuno nezaineresirana, a likovni-to volim ali smisla nemam.
jadna moja djeca, samo bi rješavala jednadžbe i čitala ruske klasike.
e pa ne znam, za sad mislim da nisam tog stava.pluralizam u obrazovanju mi se čini kao dobra podloga za napredak društva općenito
jer znamo što se dogodi kad svi moraju misliti isto.
odnosno, taj pluralizam je možda sam vrh konzumerizma odnosno svega negativnog što nam konzumerizam predstavlja.
hm, sad to treba i objasnit, jelda?
oću reć, samo dijelimo djecu. pa katolici dobijaju naputke da ne upisuju svoju djecu u waldorfske škole, pa su tu i katoličke, pa medrese, pa privatne škole sa sto i jednim sadržajem, ronjenje, plivanje, skijanje, učenje sto jezika, pa montesorri, pa slobodne škole ... - od malena su djeca okružena nekakvim svjetonazorom, istim.
evo i ti romi.
di će špiro i ksjuša upoznat roma?
i još bih na tu temu, al prioriteti... :vertex:
puntice
ja bi se osvrnila na nekoliko točaka:
prvo, konzumerizam (što je to, jel to kad kupuješ u konzuma-onda to ne poštujemo
) je apsolutno smješna priča. Evo, zamislimo da ja želim apsolutno nekonzumeristički živjet (dodajem, ja mrzim shopping centre, živo me briga za novu odjeću-osim onu koju moram kupit, ne patim od uresa, ali patim od adekvatnog stana i sigurnog automobila) i da se preselim na farmu.
Neko tu farmu mora kupiti, odakle mi? odakle meni farma? Da dignem kredu? Al otkud mi kreda ako nemam primanja? Da žicam starce da kupe, aha, nemaju ni oni primanja? Da radim i štedim? Al onda moram živjet u ekonomski zatrovanom svijetu i s djecom u sustavu dok uštedim. A i to teško. Jerbo konzum tipa stan, hrana, režije, gorivo čeka? ŠTo da napravim? Da naučim kopat? Kako? Kad znam hrpu stvari, konobarit npr., al kopat ne znam
Da se ne zezam previše-reći ću ovako-imamo božji dar raditi hrpu stvari, koje same odaberemo, za kojee se školujemo, koje su nam zanimljive. Pogotovo ako nemamo nikoga da nas financira, pa eto-radit moramo. Moja baba je isto radila-kopala je od jutra do sutra. A nije bila konzumeristica, jel, nego je kopala lozu da može mijenjat vino za brašno. I da,djeca nisu romantično sjedila u čošku, jer bi ih ugrizo poskok ili bi se smrzli. Tetka je npr. provodila dane u kaci, to bi bila velika bačva. A njoj je simulirala ogradicu (vrtić). I da, baba ju nije mogla nosit u marami-romantično-jer za 2 dana više nebi mogla kopat-jer bi joj stradala kičma.
i tako...nekonzumeristički svijet dobar prema djeci)
za druge teme budem drugi post...
da, imam jedno pitanje, kako zamišljate budućnost djeteta koje je anskulano, kojem je "matura stres" i kojem roditelji nemaju love platiti faks jer su antikonzumeristi i rade za preživjeti?
Koliko opcija je tom djetetu otvoreno?
Ifigenija, hvala na odgovorima.
Međutim, ovaj način učenja koji opisuješ u zadnjem postu je odličan za vježbanje i dodatno učenje s djecom, ali nikako nije dovoljan za poptuno obrazovanje djeteta.
Nadalje, do kojeg uzrasta djeteta bi se moglo tako učiti?
Neće i 15-godišnjaci učiti matematiku uz pomoć dukatina i sladoleda iz lidla.
A ovdje se raspravlja o HS do fakulteta.
Uh krumpiric sto si ti zapela za mene a...smiri se, nemaš ništa sa mnom, nema smisla da te toliko živciram.
Moram priznati da ne razmijem pitanje, pa fakulteti imaju prijemne ispite, nemaju li; zapravo imali su do prije godinu-dve, a i sada imaju iz onog dijela specifičnog za pojedini fakultet.
Pa, kad bi homeschooling bio legalan onda bi se za tog eventualno jednog studenta godišnje mogla i morala smisliti neka druga pravila, jednostavno bi mu se moglo omogućiti da polaže samo prijemni ispit. Državna matura je tu koliko, dve-tri godine, možda je za koju godinu opet neće biti pa će se vratiti na stari sistem prijemnih, a bez obzira na to ako dijete nije išlo u školu svejedno može polagati državnu maturu, uopće ne vidim tu problema.
može, naravno
i ti možeš, ako hoćeš. s obzirom da spadaš u generacije koje nisu polagale državnu maturu, sad se možeš prijaviti i polagati (mislim, svi mi ovdje, jel)
i ako npr. netko nakon škole polaže niži nivo mature, i on kasnije može polagati viši stupanj koji je potreban za upis na većinu fakulteta
dakle, nije sporno dal djeca smiju polagati maturu što se sustava tiče, ali pitanje koje su cure postavile je: kako će im biti to polagati kad im je to prvi ispit u životu? pa stresan je i onima koji su se školovali u sistemu s hrpom ispita, a kako ne bi bio stresan onima koji nisu morali ispite polagati do mature?!
Ma meni bi sad nakon 15 godina bilo jednako stresno polagat maturu ko nekom klincu koji nije nikad polagao takve ispite. Al brijem da ako bi mi bilo jako važno uspjela bi. Ionako što idem starija lakše učim.
Ha ha ha, da vidjela sam sad to pitanje. Mislim da će im biti stresan, JAKO stresan, kao što je to sigurno svakome JAKO stresan ispit. Meni je prijemni ispit bio ogroman stres, kao i svakome drugome, vjerujem, bez obzira na svu silu testova koje sam do tada pisala i polagala. Dakle, sigurno da je prijemni ispit za fakultet ili državna matura veliki stres, ali onaj tko ga polaže je osamnaestogodišnjak koji ima neki cilj i želju u životu, pa se vrlo vjerojatno i u stanju nositi sa tim stresom.
kaj vama nije bzvz da dijete/covjek koji je nadaren za npr. matematiku ne moze upisati fakultet jer nema ocjenu iz drzavne mature? koliko je netko nadaren za nesto se stvarno moze saznati iz jednog razgovora u toj dobi. to sam vec negdje napisala, ako ga nece na pmf, mozda hoce na oxford, nemam problema s tim.
cvijeto, ksjusa vec zna rome, to su nasi drugari
i ne vidim zasto bi nekom tko nije nikad "drilan" ispitima prvi ispit bio stres, ja mislim da bi ga vise shvatili kao izazov, nes ti stresa, ako ne prodes sada proci ces kasnije (ako znas sto treba). ili naci neki drugi nacin.
evo recimo taj dio mi se uopce ne svida. ljudi strepe od ispita, a uopce ne bi trebalo biti tako: oni koji ispit drze bi trebali strepiti, jer je njima u cilju osposobiti ucenike--bar ja tako gledam smisao skolovanja (sad, nakon promisljanja, citanja i skupljanja iskustava). ako ucenik ne prode, cija je to greska? idem na neki seminar u algebru, pa yebemu, placam ih da me osposobe za nesto a ne da mi se netko prijeti ispitom. ako ja ne prodem ispit, kakvo je to obrazovanje onda? to je vec u startu potpuno pogresno postavljen sistem. jer bi se s covjekom trebalo raditi dok ne shvati, a ne uvjetovati ga.
ok opet sam se zapetljala, idem dalje citat da pohvatam silne postove
btw marta je u pravu, ja sam zavrsila tehnicki fakultet
htjela sam reci da je stres nametnut sistemom, to je ono o cemu je md pisao
pa i zelja moze biti dovoljna, upornost i rad, sta nije to ono o cemu nam govore cijeli zivot?
u mom idealnom slucaju bi moje dijete zeljno studiranja samo zaradilo za studij, ne bi mu ja placala, ako nemam. se sjecas osnivaca dm-a, sta je napravio, poklonio bogatstvo i rekao da nisu roditelji ovdje da se materijalno brinu za odraslu djecuu pravu je covjek. dzaba ti sto studiras ako nemas love da zivis.
sta sam jos ono htjela istrkeljat, zaboravila sam..
aha, u ovoj knjizi koja opasno pljuje americki sistem, kaze kako te obeshrabruju da upises one razvikane studije (harvard, yale) ako nisi, pazi ovo, dobrog izgleda, i tim vise rade segregaciju
koja ekipa, e
pa radis, ko kaze da ne radis? moras nekak zaraditi za zivot.
tvojoj babi je bilo stresno, to je bio pravi stres, borba za zivot, tog danas vise bas i nema toliko, bar u evropi, a ne ovi ispiti i nebuloze, sta je to u odnosu kad ne znas oces imat kaj za jest i oce li ti djeca prezivjeti
joj mikka, utopistu
u mom idealnom svijetu ja bih bila mama već 10 godina, imala posao...
sve je ispalo obrnuto
mislim da bi ti se dijete trebalo dobro naraditi da zaradi za takve fakultete. kad bi stigao razviti potencijale dovoljno da bude konkurentan na oxfordu?
ma da, slažem se s oba posta. Stvar je u tome da ja živim u uvjerenju da prosječna osoba nije dovoljno (sad uopće tu ne ulazi sposobna, ne znam koju bi riječ koristila) zainteresirana?? da uči, uči, uči, uvijek, iako ne mora, da uči i iznimno dosadne stvari (koje MORAŠ znati da bi se nečim bavio)...
to mora biti nevjerojatna ljubav i želja...
mislim, da bi ti bio dermatolog, moraš znati i kemiju i anatomiju i ...i hrpu stvari koje te možda ne zanimaju, koje su šire područje, koje ne stvarno nerviraju zapravo, da bi bio inženjer ti moraš znati stohastičke i bogtepitajkakvesve matematike, barem upit dijelom, barem malo skužit, a možda su ti strašno dosadne, al bez npr. takvih stvari teško skužiš neke naprednije, stručne stvari..a dok ih prvi put gledaš, fuj su i dosadne (ne konkretno meni, pričam općenito) i stvarno stvarno ti se neda i moraš bit straaaaaašno motiviran
))
Ja npr.znam nekoliko vrlo talentiranih programera koji nemaju formalno obrazovanje toga tipa (ili imaju vrlo loše), i iznimno su dobri u tome, al to su nevjerojatni talenti. OStali bez formalnog obrazovanja, koji uključuje sve ovo "dosadno" i sve "zanimljivo" mogu doma plakat.
Neke stvari ne možeš sjesti, proučavati, učiti, jer ni ako si jako jako motiviran i pametan, prvo ne znaš odakle bi počeo. Što kad vidiš nekakvu kompleksnu numeričku analizu, a imaš problema s baznom matematikom, di da kreneš? kako?
Kažem-naučiti sam i uz pomoć konzultacija s okolinom možeš hrpu stvari, ali moraš bit iznimno motiviran ili iznimno talentiran.
Da dodam na ifigenijin post o djeci i znatiželji i "prirodnom učenju". nit su sva djeca jednako znatiželjna, niti puno roditelja zna tko je bio BEll.
Opet ja ulijecem s onim sto primijetim, a da znam, barem tu iz svoje sredine. Fakultet u SAD-u se upisuje na temelju ocjena iz srednje skole tj. ocjena na zavrsnim ispitima, od kojih je najpopularniji (i vjerojatno kod nas najpoznatiji) SAT. Ima ih jos preko nekoliko, neki fakulteti zahtijevaju jedne, neki druge, a neki cijeli niz testova.
U srednju skolu se upisuje po mjestu stanovanja (kao i u osnovnu, uostalom), a ako to ne hoda iz ovog ili onog razloga, onda se povlace veze i pocinju muljaze na sve strane. Naravno, govorim o javnim skolama. S privatnima je drugacije.
Na postdiplomski se upisuje na temelju ocjena s dodiplomskog studija, plus dodatnih testova (GMAT za MBA i slicno). Neki postdiplomski ne zahtijevaju dodatne testove. Bez dobrih ocjena, na intervjuu (ako ga fakultet ima) mozes biti simpatican do prekosutra, ali upasti neces.
HS ucenici imaju priliku za daljnje skolovanje, ali iz prve ruke ne poznajem niti jednog. Samo iz, recimo, druge, jer ga znam preko interneta. Vec sam ga spominjala - zivot na relativno izoliranom imanju, izuzetno vjerski orjentirana obitelj. Znanje onako, prosjecno, socijalne vjestine... nula bodova. Zive u Michiganu.
Inace nemam nista protiv HS-a, kontroliranog. Cisto da budem malcice ontopic.
(Sad idem citati jos brdo postova koje sam preskocila.)
zvucite mi prepesimisticno za moju naivnost
krump, prosjecnoj osobi je motiv eventualno ubijen skolovanjem
ma normalno, stvarni zivot je nepredvidljiv, ali mi se svi ponasamo u skladu s nasim zeljama, tako i ja gledam da ce moji klinci bit visko osobno motivirani za neki posao koji ce raditi, i da ce im to sve skupa biti gust. zadnje sto bi htjela je da ubijenih ambicija svaki dan idu na posao koji mrze, da zive iz dana u dan i da su nezadovoljni zivotom
nekako si mislim da cu im omoguciti dobar start bas ovim o cemu sad razglabamo na skoro 40 stranica
Misljenja sam da ce nam HS svakako doci, prolaskom kroz tranziciju ka "pravom" kapitalizmu. Opet, verovatno pre u Hrvatsku, nego u Srbiju, kao sto je vec stigao u Sloveniju.
Trenutno, kad razmisljam o skoli, blizi nam se, Novaku je 6, ove godine je "predskolac", svasta mi prolazi kroz glavu. Kad realno pogledate, i na nasim pristorima se vec desilo dosta promena, i promene ce se desavati i dalje. Npr. niko ne ocekuje da ce jezike bas nauciti u skoli (osnovnoj i srednjoj), obicno deca od malih nogu uce jos negde. Ako nesto ne ide, uce ih roditelji ili se uzimaju casovi instrukcija. Nije tako bilo pre 15 godina. Bice jos promena.
Ko zeli znanje, doci ce do njega. Na moju srecu i zalost, ono sto sam naucila iz svoje struke, uglavnom sam naucila sama, a ipak sam studirala. Nije me zadovoljavao sistem, ni profesori, ali nisam samu materiju vezivala s tim, srecom. Volela bih da je sve to nekako lepse bilo, ali nije. Ipak, nisam na gubitku, sto se toga tice.
Pri tom, stvarni osecaj o moci i lepoti znanja u mom slucaju potice od oca, koji je profesor hemije, ali pre svega stvarno uspesan pedagog.
Ali, da ne duzim dalje jer pisem sve isto sto i vi svi mislite, kako zelim da mi dete ima dobro obrazovanje, nego mi sve vreme zuji u glavi ova scena iz Desperate Housewives:
http://www.youtube.com/watch?v=fQ8ftVSuAtY
jesam ja jedina koja na te testove gleda kao na bubanje za zadovoljavanje norme, a ne iz zelje za znanjem?
meni se to cini ful pogresno.