Homeschooling?

[Saradadevii]

seni, i ja cu jako brzo jer zurim na posao
ako je izbor ostati izvan karijere u punom radnom vremenu ili potpuno, sto feminizam moze na to prigovoriti?

I jos samo kratak komentar da raditi dva dana tjedno nije ozbiljan rad (Zdenka).
Da bi se promijenila ta , nazvala bih je, predrasuda prema radu, potreban je drugaciji pogled na rad.
Mislim da bi se feminizam 21 stoljece mozda trebao pozabaviti time da emancipira zenski rad, bio on placeni ili neplaceni, u bilo kojem vremenu trajanja.

[cvijeta73]

Mislim da bi se feminizam 21 stoljece mozda trebao pozabaviti time da emancipira zenski rad, bio on placeni ili neplaceni, u bilo kojem vremenu trajanja.

to će možda i doć na red, al prvo kad se emancipira plaćeni ženski rad, u punom smislu te riječi. izjednači ga se s plaćenim radom muškaraca, i tek onda kad žene, u punom smislu te riječi dobiju u potpunosti jednako pravo na karijeru kao i muškarci. e, kad dođemo do tog nivoa, onda se feminizam 22. stoljeća mora pozabaviti ovim o čemu ti pričaš.

[Tashunica]

to će možda i doć na red, al prvo kad se emancipira plaćeni ženski rad, u punom smislu te riječi. izjednači ga se s plaćenim radom muškaraca, i tek onda kad žene, u punom smislu te riječi dobiju u potpunosti jednako pravo na karijeru kao i muškarci. e, kad dođemo do tog nivoa, onda se feminizam 22. stoljeća mora pozabaviti ovim o čemu ti pričaš.

kod nas mora najprije doći do toga da se vrednuje i plati rad, bilo kakav rad, a ne da visoko obrazovana osoba sa dobrim radnim mjestom ima plaću kao pripravnik u prehrambenom lancu dućana vani.
kad bi i bilo mogućnosti rada o kojem priča saradadevii kod nas, jedan, dva ili tri dana u tjednu prihodi bi bili takvi da se ne bi moglo ni preživjeti, a ne još plaćati podstanarstvo ili ratu za stan.
a onda bi se moglo razmišljati o hs-u i sličnim za sada još luksuzima.

[Zdenka2]

I jos samo kratak komentar da raditi dva dana tjedno nije ozbiljan rad (Zdenka).
Da bi se promijenila ta, nazvala bih je, predrasuda prema radu, potreban je drugaciji pogled na rad.
Mislim da bi se feminizam 21 stoljece mozda trebao pozabaviti time da emancipira zenski rad, bio on placeni ili neplaceni, u bilo kojem vremenu trajanja.

Možda će biti jasnije ako svoje mišljenje preformuliram: zaposlenje od jednog ili dva dana u tjednu nije ozbiljno zaposlenje. U hrvatskim uvjetima to je ujedno i teško ostvarivo. Nemam predrasuda prema radu uopće ni prema ženskom, ni prema neplaćenom (i to ulazi u moju satnicu).

Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za svoje dijete" i mene užasava.

[Zdenka2]

Možda će biti jasnije ako svoje mišljenje preformuliram: zaposlenje od jednog ili dva dana u tjednu nije ozbiljno zaposlenje. U hrvatskim uvjetima to je ujedno i teško ostvarivo. Nemam predrasuda prema radu uopće ni prema ženskom, ni prema neplaćenom (i to ulazi u moju satnicu).

Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za svoje dijete" i mene užasava.

Povlačim ovaj pridjev "ozbiljan" (koji nisam ja ni uvela u diskusiju). Neka umjesto njega stoji: nije zaposlenje s punim radnim vremenom. Ovo nije rasprava o ženskom radu ni zapošljavanju, a osim toga, nije mi namjera ocjenjivati nečije zaposlenje i rad. O zaposlenju tijekom jednog ili dva dana u tjednu sam raspravljala samo u kontekstu raspoloživog vremena za obrazovanje djece kod kuće.

[stray_cat]

Povlačim ovaj pridjev "ozbiljan" (koji nisam ja ni uvela u diskusiju). Neka umjesto njega stoji: nije zaposlenje s punim radnim vremenom. Ovo nije rasprava o ženskom radu ni zapošljavanju, a osim toga, nije mi namjera ocjenjivati nečije zaposlenje i rad. O zaposlenju tijekom jednog ili dva dana u tjednu sam raspravljala samo u kontekstu raspoloživog vremena za obrazovanje djece kod kuće.

u nl je normalno da se radi 24 sata tjedno. kako su klinci u skoli srijedom i petkom samo pola dana masovno je slucaj da mama recimo radi pon, ut i cet a tata recimo radi neka druga tri dana pa klinci samo jendom tjednom nakon skole idu nekud na boravak ili imaju cuvalicu

ljudi sa prilicno ozbiljnim titulama i karijerama funkcioniraju tako

u praksi je cesto slucaj da je vise kod kuce roditelj koji je imao manja primanja i nije vezano za spol.

nas HS je sto se akademskog funkcioniranja super jer prelazimo vise gradiva, dodajem puno vise nego sto je programom predvidjeno, ali sebastianu nedostaju klinci njegovih godina jer je u kvartu jedini klinac koji je kod kuce

[krumpiric]

Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za svoje dijete" i mene užasava.

X
što se događa u trenutku kad djeca odu. I figurativno "odu"-s 10-11-12-13 i stvarno odu s 18, 19,20...?
Na što se roditelji, koji ne mogu očito imati konkretne ozbiljne poslove, fokusiraju?