Koliko sam ja primjetila većina onih koji su protiv (nazovimo to tako) , govore stalno ali .Kaae prvotno napisa
Ja bih otvorenim pristupom smatrala pitanje: kako?
Mene zanima kako, ali predobro poznajem.
 |
|||
|
|
|||
Koliko sam ja primjetila većina onih koji su protiv (nazovimo to tako) , govore stalno ali .
Ja bih otvorenim pristupom smatrala pitanje: kako?
Mene zanima kako, ali predobro poznajem.
ja stalno pitam kako, ali ne dobivam baš konkretne odgovore.
UK opis kako mi je vrlo konkretan i zanimljiv.
S ovim ovdje se svime slažem. I općenito mi je užitak čitati iskustva iz prve ruke.Ja ti mogu samo reci sto meni znaci kada kazem da skola nije jedini moguc zadovoljavajuci model ucenja.
Prvo, to znaci da skola nije obavezna.
Drugo, to znaci da je moguce izabrati nesto drugo, kombinirati sa skolom ili ne.
To nikako nije poziv da svi napuste skole.
Kada K. Robinson kaze da je skolski model broken, i da umjesto sto ga pokusavamo popraviti, da ga treba promijeniti iz temelja, on poziva na promjenu skolskog sistema, ne na odbacivanje skolskog sistema.
Kada govori o kreativnosti, ne govori samo o umjetnickoj kreativnosti.
Spominje, ustvar, divergentno razmisljanje, koje kaze da nije potpuno isto sto i kreativnost, a kojega ovakav skolski sistem kakav postoji suzbija.
Iako govori o individualizaciji pristupa (o tome govore i unutar skolskih modela sirom svijeta), ne radi se o individualizmu u smislu, samo moje je vazno i samo ja sam vazan.
Govori o tome kako se ucenje dogadja u grupi i kako je kolaboracija preduvijet rasta (u skoli se to zove prepisivanje)
Ono sto mi se cini najvaznije u tome sto govori o sadasnjem skolskom sustavu je to da je kreiran za neko drugo (proslo) vrijeme i da se temelji na prosvjetiteljskoj ideji uma; odatle podjela na akademske discipline (za one "pametnije i bistrije") i na zanatska znanja/vocational (za sve ostale).
Svaka zemlja u svijetu ima isto vrednovanje znanja, jezik i matematika na vrhu, umjetnosti na dnu. Unutar umjetnosti, glazba i likovna umjetnost na vrhu, ples i drama na dnu, itd...
On misli da takva paradigma onemogucava razvoj djece, osobito one koji upadnu u tu drugu grupu (neacademicara) i da nas opstanak ovisi o razvoju drugacijeg pristupa, emancipaciji ostalih znanja i vjestina i razvoju divergentnog misljenja
Za ovu zadnju tvrdnju (potcrtanu) mogu samo reci da se na OKK ne treba gledati kao na nesto opcenito bolje ili losije od skole.
Moze biti bolje ili losije za odredjenu obitelj, mislim da je potpuno neprikladno govoriti o tome sto je za svakoga bolje/losije.
To je na trgu mog stava. Školi treba velika i temeljita reforma u samom pristupu usvajanja znanja. Nažalost, u Hrvatskoj kakvoj sada živimo to je nemoguća misija. RAzvijati divergentno mišljenje, općenito zakržljalu stranu mozga u uvjetima kakvi su sada je čista utopija. Usvojiti neke Gardnerove postulate pristupa različitim inteligencijama značilo bi stvarati bolje pojedince. Poticati onu inteligenciju kojoj dijete naginje, a razvijati do maksimuma one koje su možda "slabije". Može li to škola? DAnašnja teško, ali ipak nekako vjerujem da može biti bolja nego sada.
Vezano uz gornje postove- to je vrtnja u krug između želja i realnosti. Netko je napisao kako ima fleksibilno radno vrijeme, voli što radi , ali jednostavno svejedno mu fali nekoliko sati u danu. Osobito za nekakvu ideju kvalitetnog OKK-a. TAko je i meni. Ne znam kako bih mogla biti dobro i kvalitetno obrazovati svoju djecu. Vjerujem da mogu biti dobar korektiv i nadopuna regularnom školovanju, prevelik je to zalogaj za mene.
Povlačim ovaj pridjev "ozbiljan" (koji nisam ja ni uvela u diskusiju). Neka umjesto njega stoji: nije zaposlenje s punim radnim vremenom. Ovo nije rasprava o ženskom radu ni zapošljavanju, a osim toga, nije mi namjera ocjenjivati nečije zaposlenje i rad. O zaposlenju tijekom jednog ili dva dana u tjednu sam raspravljala samo u kontekstu raspoloživog vremena za obrazovanje djece kod kuće.
To da li netko ima realnih mogučnosti (vremenski ili financijski) HSat ili ne nije nikakav faktor u donošenju zakona o HSu. Svatko ima svoje prioritete, i onaj tko želi HSing će uvrstiti u svoj dnevni raspored ili će već naći načina da posloži stvari tako da im bude moguć.
U mom slučaju, apropo onog da je HS privilegija za bogate, mi smo sve rasprodali da bi kupili imanje na selu, živjet ćemo relativno siromašnim životom, al ćemo oboje bit kod kuće i brinut se 24/7 za odgoj i obrazovanje svojih klinaca. To naravno nije prihvatljiva opcija za svakog, ali eto mi smo odlučili posložit svoje kockice tako da nam sve sjedne na svoje mjesto, naravno uz puno odricanja. Sad samo još trebaju prihvatit prijedlog zakona.
Bas tako. No meni je UK opis, uz konkretan i zanimljiv, jos i zgodan i sladak i stolisamvectamonapisala. U Hrvatskim okvirima mi izgleda skroz neodrziv.ja stalno pitam kako, ali ne dobivam baš konkretne odgovore.
UK opis kako mi je vrlo konkretan i zanimljiv.
Zato cekam kako. I nemam nista protiv alija.
X
što se događa u trenutku kad djeca odu. I figurativno "odu"-s 10-11-12-13 i stvarno odu s 18, 19,20...?
Na što se roditelji, koji ne mogu očito imati konkretne ozbiljne poslove, fokusiraju?
Posljednje uređivanje od krumpiric : 01.06.2011. at 17:12
Mislim da to nije bi blizu istine, barem kod Saraddevii ( a za ostale ne znam). Ona rado daje svoju djecu prijateljima i poznanicima na brigu, nema tu govora o nekoj posesivnosti i ili isključivoj usmjerenosti. Jedino što to više kao plemensko zajedništvo, a ne organizirana , državna institucija (jaslice, vrtić, škola). Ja to tako vidim.
ma meni je to super, nisam ni pomislila da je saradadevii, ma ni nitko ovdje-posesivan. Mene zanima pozicija roditelja, ne djeteta-koji obavlja HS-što kad prestane?
Vjerojatno na interese koji su imali prije i za vrijeme OKK-a ? Vjerujem da imaju neke interese osim da obrazuju vlastitu djecu. Ovakvo obrazovanje mi se čini kao dio njihovog puta na kojem su odlučili se najviše posvetiti jednoj stvari, što ne znaći da su oni prestali biti osobe (i )sa drugim interesima. Treba se odmaknuti od ideje da je život postigao cilj kad dobijemo stalno zaposlenje, pa onda tako furamo do penzije sa malom pauzom za rodiljni. Nekako nas ova nova ekonomija tjera da budemo jako fleksibilni i da mjenjamo način razmišljanja koji je našim roditeljima bio normalan i poželjan, a tada i moguć.
Posljednje uređivanje od sirius : 01.06.2011. at 17:28
Apsolutno si u pravu, al dan traje samo 24h, a ja sam vrlo praktična i zato me sve zanima
Ne kužim odakle ova priča da je "stalno zaposlenje s pauzom za rodiljni" ikome ovdje cilj, čisto sumnjam. To si želi rijetko koja osoba s VSS u 21.st.
(doduše, danas dio ljudi u HR sanja i o tome, čisto jer je prioritet jesti i platiti režije)
Posljednje uređivanje od krumpiric : 01.06.2011. at 17:40
Pa HS ne ćini 10 sati od 24 u danu jednog roditelja, ja prije mislim da zauzima nekih 1-2 sata dnevno. Nije to posao pa kad odeš u penziju osjećaš se malo izgubljena. Odradiš HS i ideš dalje sa životom, a taj sat - dva koja sada imaš slobodna ispuniš pijuckanjem čaja u vrtu i opuštaš se nakon što si i bez HSa imala masu obaveza. I kako je Sirius rekla da Sara bez problema da svoje dijete nekom drugom u zajednici, ni ja se neću buniti ako takve osobe bude u našim životima, čak kad bi se oformila nekakva grupa gdje bi se podučavalo 4-5 djece koja dolaze iz obitelji sličnih uvjerenja, to bi mi bilo čisto OK.
Roditelji koji se posesivno vežu za svoju djecu tj. imaju takav odnos prema djeci, imat će ga išla djeca u školu ili ne, i kad dijete jednom ode na faks ili se odseli, taj će roditelj bit jednako izgubljen kao i HS roditelj koji se posesivno veže uz svoje dijete. Fakat nema valjda ništa teže za dijete nego kad roditelj kroz dijete pokušava naći smisao svog života. HS nema previše veze s tim.
Meni je tako tesko prepoznati i sebe i sve ove gore prijateljice pobrojane u tome.
Inače, jako se slažem sa seni u onom dijelu gdje otvara još jedan novi
problem, to jest usredotočenje roditelja na dijete koje zauzima gotovo sav
prostor osobnog života roditelja. Slažem se da je to štetno i za roditelja i za
dijete. Ove ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za
svoje dijete" i mene užasava
Kada budem imala vise vremena opisat cu vam sto ,na primjer, Elena i Lola u zivotu rade, i placeno i neplaceno uz 11 djece kada ih se zbroji zajedno (u rasponu od 25 godina razlike, nisu svi jedni drugima do uha).
Njihova djeca svakako nisu u centru paznje roditelja (ako zbog niceg drugog onda zbog broja), nisu ni zanemarena ili na teretu drzave/rodbine/starijih siblinga, a medjusobno se razlikuju i po interesima i po tome gdje zele u zivotu ici i sto zele raditi ili vec rade, da je tesko reci kako su u vlasnistvu roditelja koji znaju sto je za njih najbolje.
Iz mnogih komentara i primjedbi, vidim da je tesko odmaknuti se od ideje da OKK znaci roditelja okupiranog poducavanjem svoje djece ili djeteta.
Vjerojatno je to najveca prepreka.
Druga prepreka je ideja da se ne moze zivjeti u Hrvatskoj bez dvije pune place.
Ja vec 12 godina ne zivim u Hrvatskoj i svasta se u to vrijeme izdogadjalo, pri posljednjem posjetu sam uvidjela kako se recesija odrazava na drugaciji nacin nego ovdje (ili preciznije, da je moralna recesija uz rame financijskoj i da je u kolektivnom umum gotovo opipljiv gubitak nade)
Vjerojatno bi bilo dobro da se javi netko tko zivi u Hrvatskoj i misli da bi mogao OKK bez obzira no takvu ekonomsku situaciju jer bilo koja sugestija s moje strane je mozda neprimjerena.
Hm...
Pa može se živjeti, mnogi žive i bez ijedne plaće, pitanje je samo kako.
(malo off-topic, ispričavam se zbog toga)
U Hrvatskoj se može živjeti s jednom plaćom, ali ne ako je to hrvatska plaća, od hrvatskog poslodavca ili zarađena u Hrvatskoj. Bar je takvo moje iskustvo.
Ne troši ti dijete cijeli dan kad ga podučavaš, ali iziskuje daleko više vremena i organizacije, jer mu treba ispuniti dan ( a ne da se dosađuje ili izležava, iako i za to mora biti vremena). Kad imaš troje djece sa velikom razlikom u godinama to je još kompleksnije.
I kada muž radi u inozemstvu, jer naravno od čega bi živjelo pet osoba sa jednom hrvatskom plaćom, još je teže naći snage, volje i vremena za HS. Nađeš, ali sebe staviš u neki zadnji plan...
Opcija HS je za one koji sve to mogu bez problema posložiti, financijski i vremenski. Tako ja mislim ( nije baš divergentno, zar ne?).
Veliku ulogu igra lifestyle. Sigurna sam da ima obitleji koje mogu preživjet sa 4-5 somova mjesečno, ali sam isto tako sigurna da se ti ljudi odriču mnogo stvari kojih se one obitelji koje žive na dvije plače od po 5 somova ne odriču. Neko je bio napisao, koliko para toliko muzike. Ja osobno npr nemam love za nove krpe pa si krpam stare i učim šit da bi mogla taj dio za obitelj sama rješavat bez šopinga. Ima tu jako puno prostora za manevar, kad si ne možeš priuštiti stvari shvatiš da ti ni ne trebaju ili naučiš improvizirat.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 01.06.2011. at 20:48
u nl je normalno da se radi 24 sata tjedno. kako su klinci u skoli srijedom i petkom samo pola dana masovno je slucaj da mama recimo radi pon, ut i cet a tata recimo radi neka druga tri dana pa klinci samo jendom tjednom nakon skole idu nekud na boravak ili imaju cuvalicu
ljudi sa prilicno ozbiljnim titulama i karijerama funkcioniraju tako
u praksi je cesto slucaj da je vise kod kuce roditelj koji je imao manja primanja i nije vezano za spol.
nas HS je sto se akademskog funkcioniranja super jer prelazimo vise gradiva, dodajem puno vise nego sto je programom predvidjeno, ali sebastianu nedostaju klinci njegovih godina jer je u kvartu jedini klinac koji je kod kuce
mene jos vise uzasava ideja da drzava zna sto je najbolje za nas, pa tako i za moje dijeteOve ideje o djetetu kao vlasništvu roditelja koji "sve zna najbolje za
svoje dijete" i mene užasava
nedavno su statistike u hr pokazale da masa ljudi zivi sa roditeljima do 40 godina, da se zaposljavaju tek sa 30-ak godina
svi proizvod regularnog skolskog sistema
Joj, stray, a to ima jednake veze sa školstvom koliko i oni Rozini BBB-ovci i Torcidaši.
Ajmo još i proanalizirati koliki ih je postotak bio dojen i koliko dugo, možda i u tom grmu leži zec
Nevjerojatno za što je sve moguće optužiti regularni školski sistem...
da, to su sve dr.znanosti s velikim plaćama, oni ostaju s roditeljima. Ne ostaju oni što se ne mogu osamostalit jer nemaju novaca za otići, mora bit
hm, naravno, da, prosječna plaća u UK je četverostruko veća nego u HR, a možda ja krivo računam...
Ubijte me, al ja stvarno ne znam čega bih se mogla odreći pa da možemo živjeti od jedne plaće i provoditi HS (kad bi htjeli).
Je, taj financijski aspekt je u RH itekako bitan. I nefleksibilnost radnog vremena. Bojim se da će kod nas HS biti na razini izdvojenog "incidenta".
ali su i troškovi života u UK, posebice u vrlo skupom Londonu, prilično neusporedivi s ovima ovdje.
mislim da ti dođe tu negdje po redu veličine.
dopuna: pri tom ne mislim na "krpice" i hranu, nego na stanarinu ili otplatu kredita za stan, prijevoz, koji je jako bitna i velika stavka u velikom gradu,
porezi, zdravstveno osiguranje i sl. stavke.
Oprosti, ali ovo je glupost. Nemogućnost imati vlastiti stan ( ili podstanarski) nije proizvod redovnog školskog sistema.
Ja sam dobila sasvim solidan HS iz šivanja, pletenja, kukičanja, veza i ostalih ručnih radova. I iz kuhanja. I iz obrade vrta/voćnjaka, skupa s plodoredom, iako to koristim čisto vikendaški jer sam odabrala živjeti u gradu. Iz stočarstva nisam jer nije bilo prilike (nisam to vidjela uživo). I nisam jedina (trenutno mi vještičica pada na pamet kao odličan primjer domaće edukacije iz raznih praktičnih vještina).
Iako su me roditelji mogli poučiti i matematici i glazbi, nisu to učinili nego su me poslali u školu. Popunjavali su rupe u redovnoj edukaciji kako su znali i umjeli.
Mislim da je danas i ovdje također pametno uzeti najbolje od svega što se nudi za edukaciju djece i regularno obrazovanje dopunjavati kod kuće.
Jako puno ovisi o tome i za što dijete/osoba ima interesa - ako nema smisla za npr. krojenje i šivanje, uzalud edukacija. A na svojoj vlastitoj koži sam se osvjedočila kako sam dvije svoje bake koje su me poučavale krojenju prestigla zahvaljujući znanju nacrtne geometrije. Iz srednje škole.
ja ne znam šiti ništa osim dugmadi, poruba i sl, al znam puno kućanskih "stvari"-em sam odrasla u zaj.domaćinstvu s bakom, em mi je mama kuharica, a od poljoprivrede znam samo sve o lovu ribe, to sam homskulana, ostalo me naučila svekrva-jel i to homskuling ? :D
nego, ovo sam htjela reći
danas šivanje- s financijske strane- nema nikakvog smisla, osim ako baš želiš homemade stvari, buniš se protiv neetičke proizvodnje itd...i ako nosiš neklasične veličine/krojeve.
Ovdje moram reci da nazalost u hr dr znanosti ne podrazumjeva veliku placu i znam ih dosta koji u svojim kasnim 30im jos zive s roditeljima ili ako su se osamostalili, balansiraju na rubu ponora (i to samo uz pomoc onih kredita sa 2% kamate)da, to su sve dr.znanosti s velikim plaćama, oni ostaju s roditeljima. Ne ostaju oni što se ne mogu osamostalit jer nemaju novaca za otići, mora bit
To je sramota naseg drustva i nema veze s HS ili ne HS
Posljednje uređivanje od smedja : 02.06.2011. at 08:25
Moramo htjeti da stvari postanu fleksibilnije oko posla i nacina obavljanja istog... Nece nitko doci i reci evo izvolte, tko zeli raditi 2 dana u tjednu? tko zeli raditi od kuce?
Ali kada se sakupi kriticna masa "VSS strucnjaka" koji ce zahtjevati i biti spremni na promjene, onda ce se promjene i dogoditi. Jer ima dosta i strucnjaka VSS ova koji Bogu kradu dane na poslu ili barem kojima se motivacija i ucinkovitost smanjuje proporcionalno radnom vremenu.
Kada ponudimo trzistu rada i poslodavcu strucnjaka koji radi od doma (ne generira troskove za firmu), koji radi povremeno po potrebi... onda ce se to poceti i ostvativati... nismo mi otok da to svugdje moze ici samo kod nas ne uvijek i zauvijek...
Posljednje uređivanje od smedja : 02.06.2011. at 08:29
ne sudjelujem u temi, ali skicnem da vidim da jos imate sta za dodat.
a kako poznajem dosta dr znanosti, mogu vam reci da ni vani dr znanosti nemaju neke velike novce, osim ako imaju dobar patetnt koju su unovcili ili ako su otisliu proizvodnju.
ja bi mozda i mogla financijski podnjeti HS, ali iskreno ja ga ne bi provodila doma. i ono sta sam letimicno procitala, zar zbilja roza mislis da 1-2 dnevno je dovoljan da savladas sve stvari koje se ipak dotaknu u skoli?
ono sto vidim romaticno u tom HS je da bi i ja ponovno savladala stvari za koje mislim da mi nedostaju, koje su jednostavo isparile iz mog mozga, a danas mi iskerno fale. mada moram priznati da sam bar naucila di ih mogu naci.
Ovo je istina i radi se o državnoj politici prema znanosti i visokom školstvu. Današnji mladi doktori znanosti su ljudi bez sigurnog zaposlenja, koji nakon što su se odškolovali i napravili doktorate mogu ostati na cesti vrlo lako, pa mnogi i ostaju, pa makar bili i izvrsni. Uvjeti života su im tako nesigurni da mnogi odgađaju brak, a pogotovo djecu.
"Zemlja znanja" čini sve da to ne bude.
Pa tu je kamen spoticanja ove teme. Naravno da nije dosta, ali ako je HS nekontroliran i ako svaki roditelj odlučuje što će učiti dijete, onda će nekim roditeljima biti dosta i pola sata.
Nisam Roza, ali da , mislim da bi u nižim razredima OŠ bilo dovoljno 1-2 sata dnevno za ono što se u školi radi četri. Posebno ako postoji čaroban način da se dijete motivira za stvari koje mu nisu tako zanimljive.
Pa to je logično obzirom da je rad u manjoj grupi intenzivniji, a u razredu se i tako prati tempo većine , zapravo onih koji su najsporiji.
To ne znači da bi se samo neka super pametna djeca poučavala doma pa iz njih izrasli genijalci, nego bi se manje vremena trošilo na ono što im ide tj. ne bi bilo praznog hoda i moglo bi se proći više stvari. A opet bi se više vremena, uz individualni pristup, koristilo za stvari u kojima su sporiji na način koji bi njima bolje odgovarao.
Ili niti toliko.
Jel u tih 1-2 sata dnevno za HS uključeno i vrijeme potrebno za naučiti kukičati i kuhati?
naravno da to jako dobro znam, karikiram, samo sam htjela odvući od povezivanja našeg školovanja sa životom s roditeljima.
:DJel u tih 1-2 sata dnevno za HS uključeno i vrijeme potrebno za naučiti kukičati i kuhati?
Ovo prvo nikad nisam naučila, za ovo drugo sam se sama HS-ala.
slažem se.
ok, moram se ponoviti, da ima nas koji NE žele radit kod kuće, kupovat od kuće, školovati sebe i djecu kod kuće itd itd koji ne ljube tolko tu svoju kuću, da se ne mrdnu iz nje (figurativno, ne morate pisati da postoje knjižnice i muzeji)
al dobro, kužim, sto ljudi, sto ćudi...
ono što sam još htjela reći.
bila sam na roditeljskom sastanku i cijeli roditeljski sastanak mislila na ovaj topik.
dakle, ne bježim ja da imam predrasude prema hs, al velike su predrasude i prema školi.
čini mi se da većina njih zamišlja osnovnu školu na jedan pogrešan način. djecu koja sjede u klupama, ne smiju pisnut, ne smiju izraziti svoje mišljenje o ničemu, samo bespogovorno slušati dosadnu učiteljicu, nema nikakvog individualnog pristupa, ne razvija se kreativnost...
a stvarnost je sasvim drugačija, sa sasvim prosječnim učiteljicama kakve su naše, i jednim velikim razredom koji broji 26 učenika kakav je naš.
daleko od ideale, al nikad nije idealno. i na koncu, ne mora biti idealno. i naravno da postoji strašno velik prostor za promjene. al čini mi se da to nismo rekli na ovom mjestu, realnost kakva je sad, je daleko od nekakve institucije u kojoj djeca postaju brojevi i budući ljudi bez mozga.
na roditeljskom, na kraju godine, uvijek nas obuzme malkice nostalgija, pa je i roditeljski bio u tom tonu. prepričavale su se dogodovštine pojedinih učenika, njihove izjave, pojedinačni uspjesi, talenti (jedna curica ima strašan talent za crtanje, jedna za ples, jedan voli geometriju, kaže učiteljica, iz nekakvog neobjašnjivog razloga voli baš geometriju
eto, morala sam ovo napisati, znam da je off topik.
Ne, to su slobodne aktivnosti...ne morate se kačit ko muha na govno na sve što napišem kao primjer, šivanje, ili popravak auta ili whatever već radimo kao sam svoj majstor i tako uštedimo novac i vrijeme - na to sam mislila.
I apsolutno mislim da je 1-2 sata dnevno dovoljno za osnovnu školu, možda pinkicu više za više razrede, al tad dijete već dosta toga i samo ući. To ne govorim ja svoje mišljenje, govorim ono što mi je rečeno od strane HS roditelja od kojih neki već imaju i klince na faksu a prethodno su bili HSani.
Roza, ta sva znanja koja navodiš , su znanja , sposobnosti, talenti roditelja. Oni ih znaju. I većina roditelja će naučiti svoju djecu tome. Meni to nije OKK.
Ako imam vinograd, normalno je da moja djeca idu okopavati, brat grožđe i što se sve već mora.
Nakon škole.
Ili ako imam prase normalno je da dijete vidi kako se rade kobasice.
OT Ja tražim nekog da me pozove na kolinje da moji klinci vide da svinjetina ne raste u mesnici
I vezano za ovo što zoveš izvannastavne aktivnosti. Kad sam ja išla u osnovnu imali smo novinarsku, tv, dramsku, recitatore,ekologe, one ove... Pa me zanima kako će jedno dijete koje OKK pisati za školske novine (ne Smib ili tako neki list)? Čisto tehnički gledano...Ja svoje školske novine čuvam kao oči u glavi.
jos cu reci koliko god razmisaljal meni se taj HS nikako ne uklapa u moju viziju zivota.
em bi mi bilo dosta pola sata dnevno, em bi bili zakinuti za niz stvari koje ipak donosi klasicno skolovanje.
recimo moji bi bojali s vodenim bojicama samo ljeti i to vani, da mi kuca ipak lici na nesto. a kako koncept HS bio da sam ja vise doma, to znaci da bi bili dobri iz predmeta koji se u moje doba zvao domacinstvo, a jako slabi iz kulture, jer ja sam prilicno nekulturna (pardon slabo kulturno potkovana)
A ti ne moraš pisati ovako slikovite poredbe.
cvijeto, slažem se.
X
a zašto djeca ne bi napravila recimo kvartovske novine?
ja sam išla u osnovnu u jednom kvartu a živjela u drugom.
i imala prijatelje i tu i tamo
i redovno smo i mi, ekipa u kvartu, smišljali kojekakve zajedničke aktivnosti (tipa ovih novina)
koje eto nisu bile vezane uz školu.
think outside the box
Ovo što sam navela nisam navela kao primjere onog što bi ja naučila dijete kroz HS, već kao primjere onog čega smo se gore dotakli vezano za materijalne ne/prilike u hrvatskoj u odnosu na HS, gdje sam govorila da radim sve više i više stvari sama kako bih mogla opstati recimo na jednoj plaći i osloboditi si vrijeme za HS - čitaj!Roza, ta sva znanja koja navodiš , su znanja , sposobnosti, talenti roditelja. Oni ih znaju. I većina roditelja će naučiti svoju djecu tome. Meni to nije OKK.
Ako imam vinograd, normalno je da moja djeca idu okopavati, brat grožđe i što se sve već mora.
Nakon škole.
Ili ako imam prase normalno je da dijete vidi kako se rade kobasice.
OT Ja tražim nekog da me pozove na kolinje da moji klinci vide da svinjetina ne raste u mesnici
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom