Mene je mama ostavila baki na čuvanje kad sam imala godinu dana i bila sam kod nje cijelu školsku godinu jer je ona radila u drugom mjestu gdje nije imala nikoga tko bi joj pomogao oko mene.
Ja se toga praktički i ne sjećam, ali cijeli život osjećam nepovezanost s njom i nikad nismo imale dobar odnos. Ona tvrdi da je to zbog toga, da joj je to najveća greška u životu, dan danas mi se konstantno ispričava zbog toga... Godinama sam govorila da me je baka rodila.

Nije da joj zamjeram, ali vjerujem da je mogla drugačije (nije znala...) i nekako sam izgubila nadu da ćemo se nas dvije ikada "naći". Često se zbog toga pitam koliko se stvari dogodi da ih se uopće ne sjećamo ili ih nismo svjesni, odnosno uopće nas tada nisu traumatizirale, ali su ostavile posljedice za cijeli život...