Citiraj mujica prvotno napisa Vidi poruku
Prvi aspekt, nisam mislio na silovanu ženu. Tu nemam nikakvih dvojbi. Govorim o ženi koja je zatrudnila voljnim seksualnim činom. To kakvu je kontracepciju koristila dodatno komplicira stvar. Zato mislim da je rasprava u toj knjizi karikirana.

Slažem se da briga o djetetu nakon poroda daje težinu pro choice stajalištu.

Treća stvar je nešto što se voli zanemarivati. Neprihvatljivo je da dijete dok je u ženinom tijelu bude isključivo njezina odgovornost i isključivo njezino pravo da o tome odlučuje, a kad se rodi, odjednom otac ni kriv ni dužan, jer svih devet mjeseci nije imao nikakava prava (npr. žena može odlučiti zadržati dijete iako je otac apsolutno protiv), odjednom postane odgovoran. Ali to je valjda tema za neki drugi topic.
Meni ova misao u sredini, da potrebna briga o djetetu daje težinu pro-choice stanovištu, uopće ne drži vodu. Ovo je forum okupljen oko roditeljstva i ljudi koji bi radije čitali i pisali o djeci i odgoju, nego gledali i čitali nešto drugo. I većina nas ovdje čestitamo na trudnoći i sretni smo što smo roditelji, dio foruma se grčevito bori za roditeljstvo, a svi se hvalimo svojom djecom i sretni smo dok ih gledamo. Ja ne znam nikoga tko je jadan što je roditelj, tko bi ubio dijete jer mu je dosta brige o njemu, zapravo, kojekakvi ljudi su se promijenili na bolje i sretniji su jer imaju djecu. Naravno da ima iznimaka, ali bolest (duhovna ili tjelesna) postoji kao činjenica i napada svaki organ i funkciju ljudskog tijela, pa nećemo zato reći da ne vrijedi vježbati (jer je jedan vježbao, a opet umro mlad, zar ne) - ili da bismo svi pobili svoju djecu, jer je jednom dosadilo, pa je on isto pobio djecu, ili neku takvu glupost.

Svi se ljudi više boje djece prije nego što dođu, a kad dođu, ne mogu zamisliti život prije njih. Zar nije onda na nama roditeljima da kažemo ljudima koji se boje - pusti, kad se rodi, srce će ti narast, ljudi kažu - gdje se rodi dijete, rodi se i kruh, umjesto da ih podržavamo u nerealnom strahu, i lišavanju sebe jednog divnog, obogaćujućeg iskustva? Ja ne znam niti jedno dijete koje u konačnici nije voljeno i dobrodošlo (opet govorim o normalnim ljudima, relativno zdravim, ima bolesnih ljudi, ali to je aberacija, a ne norma).

Isto se slažem da pitanje abortusa, izbora ovog ili onog ima smisla kada se muškarac i žena gledaju dva da ne kažem suprotstavljena entiteta; kad sagledaš sebe u lancu života i ljubavi kao nerazdvojiv dio para, tada nema ženskih i muških prava, nego našeg prava, naših izazova, odluka, naše djece... meni bi bilo strašno da neka žena pobaci dijete mog muškog djeteta To nije samo njezino dijete, to je moje unuče, nećak moje kćeri... dijete nije i ne može biti privatni pothvat majke, koje ona bira ili odbacuje. Sve je to puno kompleksnije... i sve ovisi o tome gledaš li samo sebe, ili razumiješ da je ljudsko društvo zajednica s finim nitima... i na koncu - žena je puno više od puke osobe, neke od osoba koje mogu raditi što žene, žena je ta koja produžava život, unosi nove ljude u obitelj, društvo, zajednicu; ženina odluka o imanju djece obogaćuje ne samo nju, nego i obitelj, širu obitelj, cijeli zajednicu.

Ja ne mislim da to ženi oduzima vrijednost, dapače, povećava je.

Što se uloge i pozicije muškarca tiče - slažem i s Mujicom - muškarac i žena zajedno začinju dijete, i to dijete je njihovo. Istina jest da je veći teret - i veći blagoslov - na ženi (u smislu nošenja djeteta), ali ja ne vjerujem u bolji svijet dok ljudi ne misle korak dalje - i ne biraju svoje partnere kao one s kojima će sigurno, sretno i bez drame imati svoju djecu - tako da se taj teret obiteljskog života rasporedi pravedno i dobro.

Tko uopće želi za partnera nekog s kime ne bi mogao podići neko dijete - da ga poželiš, ili da se dogodi? Mogu ne željeti, ali ako se dogodi, manja mi je šteta i patnja da ga dignemo, nego da prođem kroz abortus.