Citiraj tanja_b prvotno napisa Vidi poruku
Osim toga, on se i srami pokazati pred drugima što zna. Zbog toga mi je malo krivo, ali s druge strane, razumijem ga, nisam ni ja bila puno drukčija
Moram se osvrnuti na ovu tvoju rečenicu jer me iskreno zanima kako to kod vas funkcionira u praksi? Smeta li to njemu odnosno predstavlja li mu to određeni uteg, ako da, kako se s time nosi/te? Moj će najesen krenuti u školu i iskreno, malo me frka toga jer je vrlo osjetljiv, voli dobiti priznanje i pohvalu za ono što napravi ali ne zna se uopće prezentirati (stranim osobama), kao da se sav smota i onda poslije se osjeća loše. Evo bili smo na liječničkom za školu i ja sam u šali rekla MM-u da bez obzira što čita enciklopedije kod kuće da nisam bila s njim u ordinaciji dobio bi odgodu . Bio je skroz pogubljen, kao da nije shvaćao što se od njega traži (a pogotovo kada mu se doktorica obraćala - podigni desnu ručicu, stavi prstić tamo... bio je u šoku što ona s njim razgovara kao da je on dijete ). Skužila sam da je najzbunjeniji kada mu se postavi neko sasvim banalno pitanje (!?), kao da u glavi počne vrtjeti "u čemu je caka" . Recimo, pitala ga je tko s njim živi u kući i on nije znao reći. Poslije mi je rekao da mi uopće ne živimo u kući već u stanu :LOL: i tako uuuuvijek izvači neka filozofiranja... S druge strane, seka nije takav kapacitet ali ona se zna tako dobro izreklamirati tako da imam svakodnevni dokaz da nije sve u IQ!