Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

Sa svađalačkim fazama imam gotovo svakodnevno iskustvo i nekako sam se naučila nositi s njima Ali me više brine njegova preosjetljivost koja se ne smanjuje s godinama. Opterećen je time da mu se "svi rugaju" (u praksi, mislim da nema nikakvog ruganja, nego sitna podbadanja pojedine djece doživljava kao urotu), i vlastitim perfekcionizmom (to manifestira kod kuće, a vjerojatno mu je kuća ispušni ventil za sve što ga muči u školi, a ne usuđuje se pokazati jer nije društveno prihvatljivo).
Kad to sagledam, dosada u školi je još najmanji problem.

[Peterlin]

Sa svađalačkim fazama imam gotovo svakodnevno iskustvo i nekako sam se naučila nositi s njima Ali me više brine njegova preosjetljivost koja se ne smanjuje s godinama. Opterećen je time da mu se "svi rugaju" (u praksi, mislim da nema nikakvog ruganja, nego sitna podbadanja pojedine djece doživljava kao urotu), i vlastitim perfekcionizmom (to manifestira kod kuće, a vjerojatno mu je kuća ispušni ventil za sve što ga muči u školi, a ne usuđuje se pokazati jer nije društveno prihvatljivo).
Kad to sagledam, dosada u školi je još najmanji problem.

Ufff, s ovim je moj mlađi imao problema (stariji nikada - on je takvo dijete koje je rano izgradilo samopouzdanje). Kad god bi moj sin bio nesretan jer su mu rekli ovo i ono, ja sam ga učila da te izjave ne govore ništa o njemu, ali puno o djeci/osobama koje su mu to rekle. Trajalo je dugo, ali sad često od njega čujem "ah, to ne govori ništa o meni...". Trudi se pomiriti s tim, razumski to ide, ali emocionalno jednostavno treba vremena da dijete to prihvati. Njemu je kvantni skok donio peti razred - sad ga puno više zanima gradivo, a manje tuđi nebitni komentari. Dorastao je do toga da prihvati kako su drugi ljudi/djeca često zavidni i jalni, a trebat će još dosta da prihvati kako to nije njegov problem. Meni je samo drago da vidim napredak.