Meni je fascinantno korištenje ideja kao što je budućnost koja će reći ovo ili ono - kao da itko posjeduje znanje o sudu budućnosti.

Npr. "potomci će ih se sramiti". Dobro, možda, ali nitko ne zna hoće li.

Staljin i Lenjin su govorili o kotaču budućnosti, pa je ispalo da baš i nisu neka budućnost.

Puno revolucija i promjena su bile samo nekakav prolazni bum - no što se krije iza čega - kako to možete znati i prisvajati za sebe, kao da je riječ o zepterovoj garanciji?

Mislim da je pošteno govoriti o onome što vjerujemo, želimo i ne želimo, i legitimnim sredstvima svoje stavove plasirati društvu, ali imputirati svojim stavovima pozitivan stav budućnosti? Nije li to malo, onako, patetično i neukusno?