Ti si već spržena, mali te je smotao ko sajlu
Nisi ga ništa prejako opisala, ugriz je ugriz, zagriz je zagriz, da meni pas to napravi mom djetetu za to bi letio preko balkona i tvoje NE za takav slučaj nije bila dovoljna kazna, ustvari nije bila kazna uopće iz njegove pseće perspektive. A ako ti trenerica kaže i na takvo ponašanje da je zaigran, onda je vrijeme da promjeniš trenericu.
Voljela sam svog zadnjeg psa ko niti jednog, on i ja smo od prvog dana imali posebnu vezu, rijetko se događa između psa i čovjeka. Štene koje je nas izabralo u uzgajivačnici, koje je cvililo i lajalo za nama (nikad žena to doživjela o tada) nakon što smo otišli iz uzgajivačnice da razmislimo, jer smo došli zapravo po drugogo psa, koji kada smo ga uzeli i ostavili kod bake a mi kratko izašli, nije fermao ručnike koje nam je dao uzgajivač sa mirisma njegove mame i braće, nego je otišao u sobu gdje su bili naši koferi i lego među našu robu i tamo bio sve dok nismo došli i to prvi dan nakon što smo ga podigli iz uzgajivačnice...
Ma mogla bih roman napisati o specifičnosti odnosa sa tim psom, ali i štene koje ipak nije bilo toliko savršeno do svojih 18 mjeseci i koje me sa svojih 6 mjeseci skoro unakazilo, bezazleni pokušaj da ga poljubim u njuški, do tada posve mirno, uravnoteženo, jedno totalno cool štene je skočilo ko opareno zarežalo i skočilo na moj nos. Srećom imam po prirodi reflekse ko čigra, pa sam prošla samo sa laganom ogrebotinom, ali moglo je biti i drugačije i da li bi toga bio vrijedan jedan pas, e pa ne bi. Ono što sam tada napravila je vjerojatno oblikovalo naš odnos za čitav život i doprinijelo tome da ga se nismo morali rješavati tamo oko 4 ili 5 godine, kada kod tih pasa, posebno mužjaka sva težina njihovog specifičnog kraktera kulminira. Moja reakcija je bila brza, strelovita, žestoka i čisto pseća. Pretvorila sam se u sekundi u psa i napravila ono što bi napravila njegova mater, tada, u toj dobi je bio već poprilično velik, i težio nekih dobrih 15-20 kg. Sljedećih nekoliko dana je doslovno puza za menom i bacao mi se pred noge okrečući trbuh. Kasnije kroz razgovor sa uzgajivačima i poznavaocima ovih pasa, sam saznala da sam napravila jedinu ispravnu stvar koja je bila ključna za naš daljnji odnos i suživot.
No, da sad ne pomisliš da ti hoću reći, budi pas i razmišljaj ko pasmakar bi to trebao svaki vlasnik i moći, jer psi nisu niti lutkice ni dječica, to su životinje, prave životinje koje se ravnaju prvenstveno životinjskim pravilima ne ljudskim, to je ono što pokušava Cezar, makar mu ipak fali malo urođene animalnosti za to
![]()
Ali za početak prestani ga braniti kad napravi pizdariju, pogotovo ove veličine kao što je da ugrize dijete! Također bi na tvom mjestu nabavila ili bar na netu pročešljala sve što nađem o maltezerima i pekenizerima, jer već sam jednom napisala, nema obiteljskih pasa, psi su prvenstveno radne životinje i prvenstveno životinje, a pekinezeri uopće nemaju nimalo lagan karakter, znaju biti zaguljeni do boli. Ti prvo trebaš upoznati pasminu, tj. pasmine koje imaš, maltezera i pekinezera, a onda eventualno čitati Cezara, ukoliko će ti biti potreban i nakon školice.
I to što je nježan sa sinom, ne znači ništa i to se može promjeniti. U svakom slučaju prihvati činjenicu da ti je pas tj. štene izgurao kćer na najniže hijerarhijsko mjesto u vašoj kući.