Ma vjeruj mi da je to kod štenaca toliko intenzivno da u jednoj fazi misliš izludit, ali poslije se to sve vraća, oni kasnije toliko pružaju, a ti ćeš vidjet da ćeš biti ponosna šta si sve postigla.
Kad se sjetim ove svoje i njezinog zapišavanja dok još nije usvojila vani, kad se sjetim pregriženih kabela, pojedenih čarapa, jednom mi je muž ostavio zadnje novce u kući za u dućan na stolu, i to je sredila na male komadiće, i evo je, sad je ko carica, u 10 ujutro joj je rano za u šetnju (prije je bilo dizanje u 5), mačke je ne nerviraju više, kabele zaobilazi u širokom luku i sve u svemu je pas za poželit.
Prođu te dječje bolesti, pa poslije imaš šta prepričavat