Rekla sam mu NE!, uzela kost i otisla tjesiti seku.
 |
|||
|
|
|||
Rekla sam mu NE!, uzela kost i otisla tjesiti seku.
a kako je on to nju ugrizao? Baš je zagrizao?
Da, bas je zagrizao, brzo i pustio.
Cvijeto, jel Abi pusta dok grize, a ti ili djeca joj kazete da pusti i prestane?
YellowSky prvotno napisa
ja bih na tvom mestu naucila psa da se menja, kao sto sam pisala. i igracke i kosti. kad pas zna "pusti" kao pozitivnu, zabavnu komandu, i veruje ti, male su sanse da mu padne na pamet da grize ako se priblizis kosti. nema mesta panici s tako malim stenetom. ali takodje, nista se samo od sebe ne resava! rad, rad i samo rad
ako nece nista da pusti, sedi na metar od njega i dobacuj mu parce po parce virsle (hrenovke, jel da). verovatno ce da ih pojede i baci se nazad na igracku. ne pokazuj zanimanje za igracku. za pocetak treba da nauci da veruje da nisi tu da mu ometas zabavu - tu si i on ima i igracku i hranu. sto si vise tu - njemu je boljei tek kad se opusti, pruzi ruku i pipni igracku... i tako polako, dok ne nauci da ti pusta bez panike. i uvek mu vrati to sto je imao (dok uci)!
ako ti je moj pristup nije blizak, reci pls, da se ne ubijam od pisanja
gdje si cula ili naucila takav pristup skolovanju pasa? mislim, ako zelis raditi sa psom a trazis reakciju onda ga po potrebi imas na lajni da ga ne natjeravas zbog korekcije. ako pas pokazuje agresiju a ovaj pokazuje, muski je pas, dio je pekinezer i trebaju reagirati za ozbiljno a ne gadjati psa hrenovkama
imas ga na lajni i korigiras, ne pregovaras s takvim psom. pas nema sta odlucivati kad ces ti uzeti igracku ili hranu. pa taj pas zivi u obitelji s malom djecom, nema on sta ispitivati granice i sto smije. u obitelji sa djecom pas je omega i tocka
http://www.pekingeseclub.org/pekinge...dogs-bite.html
Do Pekingese dogs bite? Well, all dogs can bite. However, Pekingese are very possessive of their toys, and they could growl, snap, or bite at toddlers who try to steal their toys. These dogs aren’t recommended for families with small children. They are very possessive of their toys too, and they can snap at people who don’t know how to respect a dog’s boundaries. They need a lot of attention, and they could become resentful of small children that take attention away from them. That will give you a pretty clear picture of their personalities, and you can decide if you want to put up with this temperament and their behavioral traits or not.
deaedi, ja bih poslušala stray. zdrav razum govori da njegove ispade treba rezati u korijenu, da je 100 puta razigrani štenac.
Naravno, u 2 skole smo pridbjezeni za tecajeve, cekam da se jave. No, mozda sam prejako opisala malisu, on je stvarno zaigran...zanimljivo je da ima problema u principu sa sekom, koja ga obozava i od srece sto ima psa, jednostavno je uvije preuzbudjena kad je s njim. Braco i on se puno bolje slazu, pesek je prema njemu jako njezan. I jako je njezan prema drugim ljudima koji nam dolaze, i prema drugoj djeci.
Svi ozbiljni uzgajivači preporučuju dob od 12 tjedana kao idealnu da štene ide u novi dom, odnosno da se odvoji od mame.
Sve prije toga je prerano i štene ne nauči mnoge stvari od mame. Mi smo našeg peseka uzeli s 12 tjedana starosti i on je stvarno bio spreman za novi dom.
Također ima pasa, odnosno pasmina koje su inteligentnije od drugih pa sukladno tome lakše, odnosno teže uče.
Sve ove okolnosti treba uzeti u obzir.
I da, i mi smo imali kriza. Doduše nije nikoga ugrizao, ali je cvilio tri noći kad je kći bila u bolnici. Ali, ponavljam: nikad nije skočio na stol, krevet. Spava uvijek, samo i jedino u svojoj košari u kuhinji u kutu kraj radijatora. U autu sjedi na stražnjoj klupi s malom, a ako ona ne ide, onda je u transporteru u koji sam uđe bez nagovaranja i podmićivanja. Dobar je i sluša. Zna već i neke komande. Ne mitimo ga i ne nagrađujemo stalno sa hranom. Bravo je njemu dovoljan. Kad svi odlazimo od kuće, a on ostaje sam, sjedne po komandi i čeka. Ne zaletava se na vrata i ne cvili kad ih zatvorimo. Zna biti u prosjeku po 5-6 sati potpuno sam i nikad ne radi štetu...
I ovo sve pa i još toga smo postigli u zadnja dva- tri mjeseca. Efektivno dva, jer prvi mjesec je još bio beba i navikavao se na sve novo.
Ti si već spržena, mali te je smotao ko sajlu
Nisi ga ništa prejako opisala, ugriz je ugriz, zagriz je zagriz, da meni pas to napravi mom djetetu za to bi letio preko balkona i tvoje NE za takav slučaj nije bila dovoljna kazna, ustvari nije bila kazna uopće iz njegove pseće perspektive. A ako ti trenerica kaže i na takvo ponašanje da je zaigran, onda je vrijeme da promjeniš trenericu.
Voljela sam svog zadnjeg psa ko niti jednog, on i ja smo od prvog dana imali posebnu vezu, rijetko se događa između psa i čovjeka. Štene koje je nas izabralo u uzgajivačnici, koje je cvililo i lajalo za nama (nikad žena to doživjela o tada) nakon što smo otišli iz uzgajivačnice da razmislimo, jer smo došli zapravo po drugogo psa, koji kada smo ga uzeli i ostavili kod bake a mi kratko izašli, nije fermao ručnike koje nam je dao uzgajivač sa mirisma njegove mame i braće, nego je otišao u sobu gdje su bili naši koferi i lego među našu robu i tamo bio sve dok nismo došli i to prvi dan nakon što smo ga podigli iz uzgajivačnice...
Ma mogla bih roman napisati o specifičnosti odnosa sa tim psom, ali i štene koje ipak nije bilo toliko savršeno do svojih 18 mjeseci i koje me sa svojih 6 mjeseci skoro unakazilo, bezazleni pokušaj da ga poljubim u njuški, do tada posve mirno, uravnoteženo, jedno totalno cool štene je skočilo ko opareno zarežalo i skočilo na moj nos. Srećom imam po prirodi reflekse ko čigra, pa sam prošla samo sa laganom ogrebotinom, ali moglo je biti i drugačije i da li bi toga bio vrijedan jedan pas, e pa ne bi. Ono što sam tada napravila je vjerojatno oblikovalo naš odnos za čitav život i doprinijelo tome da ga se nismo morali rješavati tamo oko 4 ili 5 godine, kada kod tih pasa, posebno mužjaka sva težina njihovog specifičnog kraktera kulminira. Moja reakcija je bila brza, strelovita, žestoka i čisto pseća. Pretvorila sam se u sekundi u psa i napravila ono što bi napravila njegova mater, tada, u toj dobi je bio već poprilično velik, i težio nekih dobrih 15-20 kg. Sljedećih nekoliko dana je doslovno puza za menom i bacao mi se pred noge okrečući trbuh. Kasnije kroz razgovor sa uzgajivačima i poznavaocima ovih pasa, sam saznala da sam napravila jedinu ispravnu stvar koja je bila ključna za naš daljnji odnos i suživot.
No, da sad ne pomisliš da ti hoću reći, budi pas i razmišljaj ko pasmakar bi to trebao svaki vlasnik i moći, jer psi nisu niti lutkice ni dječica, to su životinje, prave životinje koje se ravnaju prvenstveno životinjskim pravilima ne ljudskim, to je ono što pokušava Cezar, makar mu ipak fali malo urođene animalnosti za to
Ali za početak prestani ga braniti kad napravi pizdariju, pogotovo ove veličine kao što je da ugrize dijete! Također bi na tvom mjestu nabavila ili bar na netu pročešljala sve što nađem o maltezerima i pekenizerima, jer već sam jednom napisala, nema obiteljskih pasa, psi su prvenstveno radne životinje i prvenstveno životinje, a pekinezeri uopće nemaju nimalo lagan karakter, znaju biti zaguljeni do boli. Ti prvo trebaš upoznati pasminu, tj. pasmine koje imaš, maltezera i pekinezera, a onda eventualno čitati Cezara, ukoliko će ti biti potreban i nakon školice.
I to što je nježan sa sinom, ne znači ništa i to se može promjeniti. U svakom slučaju prihvati činjenicu da ti je pas tj. štene izgurao kćer na najniže hijerarhijsko mjesto u vašoj kući.
Psi su penjaći na hijerarhijskoj ljestvici, one je tek šene od 3 mjeseca i već je postigao toliko u svega 3 tjedna šta je kod vas, woow, kapa daoolje mališi, ali ukoliko to ne presjećeš i ne dovedeš u red,vjerojatno će sljedeći na redu biti sin, a kad još malo poraste možda i muž
Mislim, zafrkavam se malo ovo sa mužem, ali nadam se da shvaćaš što ti govorim.
Imam pitanje, kada sa psom učite neku komandu npr sedi, da li radite samo an toj komandi sve dok je pas potpuno ne savlada u svim okruženjima i uslovima ili mogu npr kad sedi savlada u kućnim uslovima da to vežbamo napolju, a u kući nešto drugo npr čekaj...
Hvala za linkove Sky, stvarno ima materjala za čitaje.
Meni je isto problem kako ćerki (4,5g) objasniti da treba da bude smirena kad pristupa psu. Sin (18m) to prirodno reši, ako mu je na putu on nastavi da puzi ne čeka da se skloni, ako ne želi da ga liže odgurne je. Ali ćerka vidi od nas da mi Bibi damo komandu i da ona posluša, pa bi htela i ona, ali ne ide. Nekako moram da joj objasnim da mora da se ponaša sigurnije u sebe, mada ne znam kako.
Safran, a kakva je trebala biti reakcija? Udarac? Dosla mu je iza ledja i naglo primila kost- nije opravdanje, ali i ona nije dobro postupila. Kad smo mu kasnije opet dali kost, MM i ja smo je uzeli bez problema. I prckamo mu po hrani dok jede, svi, i cura. Jucer je poceo pustati na komandu - drzao je lopticu, htjela sam uzeti i rekla pusti- nije htio, pa sam ga lagano primila za siju- odmah je pustio. Slijedecih par puta je pusti nakon samo dodira po vratu, a onda i samo na Pusti.
Buni me sto se pred curom spusta u podredjeni polozaj kad mu ostrije kaze Ne, ( ne svaki put) ili legne na ledja.
a mene još posluša pa prestane, al za 2 minute eto ti nje opet.
te igračke, hranu, sve to joj svi možemo uzimati, ne trza. m joj usta otvori, stavi joj ruke u usta i uzme npr svoju cipelu kad ova ukrade.
ali, kad ju uvati to ludilo kako ti kažeš, onda totalno pomahnita.
ovo što sam pisala, m sjedi na podu, ova se zaleti na nju s druge strane sobe, i hoće ju onako gricnuti, kako grize pse u igri. kosu joj je dovatila.
i sve ja to radim kako vi kažete, NE, FUJ, vičem, prijetim prstom, ova posluša, pogne glavu, okrene mi guzicu. i za 2 minute opet isto. vreba kako se dočepati bilo čega što nije njena igračka. stalno ju moraš imati na oku. ili došla prijateljica od m kod nas, kao vidjeti psa. majko mila, abi skače na njih, njima to fora pa bježe po stanu, ova se zaletava s otvorenim ustima i grize za što god stigne. ja vičem na sve tri. a niti jedna me ne sluša pretjerano. maaama, mi bi se igraale s abi. a na kraju se uopće ne znaju lijepo igrati i na kraju je završilo plačem, pa su se sve tri smirile.
sad me prošlo, neki dan kad sam pisala onaj post me toliko izbacila iz takta da sam joj prijetila azilom, cestom, lancem, hodnikom, kavezom, you name it. ko da me razumije.
uglavnom, jučer sam to večernje ludilo prekinula ovako kako je stray napisala. došli iz parka, tamo se igrala s psima (možda joj je previše i te igre?), i ova nastavila po nama divljati i gristi. i ja op, za šiju i na pod. jedino mi nije uspjelo zadržati je u tom položaju. ali se smirila. išla piti, jesti i u svoju košaru, i zaspala.
Da, i mi gurnemo ruku u usta i ne grize, i igracku mozemo tako uzeti i nece ugristi. Ali ako joj vucemo, onda neda.
Ovako. Nezgodno je pisati preko foruma, i neke stvari nisam direktno rekla, nego sam ih podrazumevala, pa su ocito protumacene pogresno. A protumaciti moj post da agresivnog psa treba gadjati hrenovkama je stvarno opasno!
Pokusacu da pojasnim:
- ne mislim da je agresija nesto sto treba ignorisati i nadati se najboljem! (to sam napisala)
- ne mislim da imam dovoljno znanja da bih pisala sta raditi sa stvarno agresivnim psom (neko od vas je preodgojio agresivnog psa?), i cak i kad bih imala mislim da je to nesto s cim OBAVEZNO mora da radi neko iskusan i u direktnom kontaktu, a ne preko foruma. Ovo je nesto sto nisam ranije napisala, nekako sam podrazumevala, moja greska.
- Daedi je napisala da ima trenera, koji je rekao da pas nije agresivan, samo zaigran. Meni je to relevantno misljenje - od nekog "sa strane" i iskusnog. Moze biti i da trenerica jako gresi, onda joj opet treba neko ko ce problem da resava 1 na 1 sa njima, njom, detetom i psom.
Nauciti stene da pusti mi je logicno. To se moze i sa lajnom i sa otimanjem i sa udaranjem - mozda. Takodje postoje sanse da stene (pisemo o bebi, ne o odraslom psu) koje tako ucimo pocne da bezi, cim je u prilici i ne pusta nista, ako bas ne mora.
Ni jedan pas kog sam videla da uci nesto na silu nisam videla da radi tacno, brzo i voljno. Neki vise, neki manje.
Po meni je mnogo isplativije uloziti malo vise vremena i nauciti psa da nam veruje i voljno pusta sve sto ima, nego ga naterati na to.
Da li postoje psi kod kojih je to nemoguce? Verovatno, i tad je potrebna strucna pomoc.
Inace, kad naucis psa da pusti, dobili smo ponasanje o kom ti pricas - ne pregovaras s psom, on pusti. Ne pregovaram sa odraslnim psom, naravno, ali stene ucim. Nije mi prihvatljivo da pas rezi na mene i decu (imam 2 psa i 2 dece). Nije mi prihvatljivo ni da nece da mi pusti nesto, nije mi prihvatljivo da maltretira decu. Ali ne ocekujem od steneta sa 3 meseca da to zna (eh kad bi se bebe naucene radjale...). Polako ga ucim tome svemu... Mislim da ti i ja imamo isto ponasanje za cilj, samo se ne slazemo oko puta ka tome. Ja sam za to da se stenetu pomogne da nauci to ponasanje, da se nauci povrenju, da se nauci da slusa, pre nego sto pocnemo da ga cimamo lajnom i obrcemo na ledja.
U principu ne primenjujem korekciju na stencima (o, da, imati stene je tesko, i zabrljam povremeno... i sa stencima i sa decom...). Da li postoji stene od 3 meseca kod kog je korekcija neophodna? Moguce. Opet bih potrazila strucnu pomoc.
Elky, 3 meseca: http://www.youtube.com/watch?v=DrF1PpA2eow ucenje trikova i ucenje ignorisanja hrane na podu. ovo isto stene je jos 2-3meseca od odovig videa smetlarilo cim je imalo priliku! samo ilustracija koliko stenetu treba da generalizuje neko ponasanje... ona je u ovoj fazi znala samo da ne jede hranu s poda ako u kuci radimo trikove, a ne ako sretne budjav hleb na ulici
Ne udarac, već ovo što sam potpisala Stray što je ona opisala točno školski!, što sam opisala sa svojim psom, psi ne udaraju jedan drugog
Ne treba te buniti to sa malom, on je još štene i ući, a ovim njegovim oprečnim reakcijama koje navodiš samo pokazuje da on zapravo ne želi biti glavni, što je zapravo jako dobra stvar i bit će utoliko lakše s njim.
YellowSky meni su tvoji postovi i linkovi super, na ovaj način se uči i postavlja u školici u koju sam ja vodila psa (a sad ćemo dalje individualno raditi sa instruktorom)
Ne mogu sad otvoriti youtube ali ovo će mi biti jako korisno (na snimci je tvoj pas?) jer moja stravično smetlari, a ima jako osjetljiv probavni sustav pa svako malo bljuca, tako da ju stvarno moram odučiti od tog smetlarenja po vani.
btw. i ja sam svašta čitala pa sam jednom uhvatila peseka za šiju i fiksirala ga pogledom kad je tek došao, smiješna sam sad sama sebi kad se toga sjetim.
Na našem tečaju sam se uvjerila koliko pozotivna motivacija dobro funkcionira, ne na svom psu jer je on jako prestrašen, nego na mladoj labradorici koja je bila sa nama na tečaju i koja se na prvim satovima ponašala tako da bi svatko to ponašanje nazvao nepoželjnim, a na kraju su gazde naučili kako joj fokusirati pažnju na sebe i naučili su je da joj se "pristojno" ponašanje jednostavno - isplati.
Nije se dala zadržati, jel, he he, ima mala karakter
Naravno, nisu sve situacije iste. Pozitivna motivacija je najbolja stvar i za nju sam uvijek, ali u nekim situacijama i sa nekim psima pozitivna motivacija neće upaliti baš uvijek i tu onda treba presjeći upravo tako, jer sve je to divno i krasno, ali iz iskustva znam kako takve priče mogu završiti za koju godinu. Ne mislim tu konkretno na nikoga od vas, nego općenito
Ima teže i lakše odgojivih, slabijih i jačih karaktera, žešćih i smirenijih temperamenta, pa sukladno tome niti ne pali za svakoga jedna jedina univerzalna metoda, to je poanta, zato se i treba čitav ustvari njihov vijek informirati i u svakom slučaju iz više različitih izvora, pa onda prilagoditi sebi i svom psu.
Nemam pojma što piše u ovom tekstu, linkam samo zbog slike, i ispričavam se što ulijećem bez čitanja, ne pratim pomno ovaj topik.
To je ono što sam pisala na onom drugom topiku, kako određene pasmine dolaze na loš glas.
Naravno da je to morao biti rottweiler.
http://www.index.hr/ljubimci/clanak/...as/711215.aspx
Posljednje uređivanje od Svimbalo : 13.11.2013. at 18:40
Komande se uglavnom uće pojedinačno dok ne savlada da se ne zbunjuje psa, to je ono opet generalno pravilo.
Međutim, opet ovisi o okolnostima, starosti psa, fokusiranosti psa, vlasniku
Posljednje uređivanje od šafran : 14.11.2013. at 06:23
istina!
Nego, tekst koji je Svimbalo linkala je "Kako se ponašati ako Vas napadne pas", a prvi savet je "odbranite se"
Tako je. I potpis na Stray. Nema pregovora sa psom, to je neprihvatljivo ponašanje i takvim se treba tretirati. (iako malo grubo zvuči, ali poanta je u postavljanju granica koje oni dok su štenci danonoćno ispituju, a kad su stariji malo manje, ali ipak da, cijeli svoj život).
Za komande bi dodala (za IvanuR) da bi po meni bilo bolje učiti jednu po jednu, odnosno dodavati, pošto oni jaaako brzo uče i tu odlično pali pozitivna motivacija.
Svimbalo, da, i pri izvještajima u dnevnim novinama o napadima pasa isto znaju staviti njihovu sliku a veze nemaju sa situacijom (većinom).
vidiš, ovo je meni noćna mora. ja koja u sebi nemam tu vražju dosljednost i stalno se bunim kad se ta dosljednost kao mantra ponavlja u odgoju djece kao nešto od najpresudnije važnosti ever.
i sad me sustiglo
Ma vjeruj mi da je to kod štenaca toliko intenzivno da u jednoj fazi misliš izludit, ali poslije se to sve vraća, oni kasnije toliko pružaju, a ti ćeš vidjet da ćeš biti ponosna šta si sve postigla.
Kad se sjetim ove svoje i njezinog zapišavanja dok još nije usvojila vani, kad se sjetim pregriženih kabela, pojedenih čarapa, jednom mi je muž ostavio zadnje novce u kući za u dućan na stolu, i to je sredila na male komadiće, i evo je, sad je ko carica, u 10 ujutro joj je rano za u šetnju (prije je bilo dizanje u 5), mačke je ne nerviraju više, kabele zaobilazi u širokom luku i sve u svemu je pas za poželit.
Prođu te dječje bolesti, pa poslije imaš šta prepričavat
ma innu, u čelo te ljubim
uplašile me brate tanci i beti sa svojim super odgojenim štencima
ima pravo innu, već kad pomisliš da vam nema spasa i da će neke stvari vječno ostati takve to se promijeni.
ne samo stvari na koje utječeš odgojem nego i sve druge
joj kad se sjetim koliko je medi zapišavao, nisi mogao 10 koraka napraviti u komadu da on ne digne nogu
već sam se pitala otkud mu više i kapi u mjehuru, k'o da ima žlijezde slinovnice :D
i dalje piška, ali ne tako opsesivno
tuzno kako rase dodju na los glas...
IvanaR, najcesce ucim vise stvari paralelno. U jednoj sesiji trikova obicno 2-3 trika. Gledam da se medjusobno razlikuju, recimo 1 je interakcija sa predmetom (paw touch, 4in, 2on2off, nose touch...), 1 nesto s telom (sedi, lezi, levo, desno...). Ovaj video koji sam postavila je los primer jer se radi sa slicnim predmetima, a ocekuje se razlicito ponasanje (imam neke kasnije snimke gde je izbor trikova bolje balansiran). Polako otezavas okolnosti kako napredujes s kojim trikom. Ne bih zadrzavala dah cekajuci da pas pocne savrseno da radi 1 komandu u svim uslovima, i sigurno tako nesto ne bih ocekivala od steneta...
Mima, da, na snimku je moj pas, tj zvanicno je muzev, i on radi sa njom. Vidi se da mu je prvi pas - ima na snimku i promasenih klikova, i zakasnelih klikova
Pitanje za vlasnike stenaca: zasto ne koristite box kad ne mozete/ne zelite da se posvecujete stenetu, a ono je vec prosetano itd? Bolje to nego svadjati se s njim jer smo i mi i stene na ivici snaga... inace, nisam neki zagovornik boxa, mada sam ga neko vreme koristila za spavanje, ali uvek glasam pre za time out nego za "po guzi" - da se izrazim u terminologiji Rode
A i mogu biti totalno različiti karakteri ja imam dvoje i ovaj stariji nikad nije ništa uništio kao štene a ova mlađa izgrizla je sve čega se dohvatila i to je trajalo skoro godinu dana. Što se obavljanja nužde tiče također ovaj stariji se naučio i nikad to ne obavi u kući a ova zna tu i tamo ako se prekasno dignemo pa joj je sila...a sad pogotovo od kad se rodio bebač, vjerojatno neki inat ili se osjeća zapostavljeno...inače je jako slatka i zaigrana i super s djecom dok ovaj stariji ne znam dosta je posesivan oko svojih igračaka, kosti i sl. nisam sigurna kako će reagirati na to da mu dijete otima igračku iz usta, na dječje nepodopštine (kad znaju potegnuti za rep ili sl.) je znao reagirati tako da ih upozori ali nikad nije baš ugrizao, no ja sam svejedno na oprezu.Ma vjeruj mi da je to kod štenaca toliko intenzivno da u jednoj fazi misliš izludit, ali poslije se to sve vraća, oni kasnije toliko pružaju, a ti ćeš vidjet da ćeš biti ponosna šta si sve postigla.
Kad se sjetim ove svoje i njezinog zapišavanja dok još nije usvojila vani, kad se sjetim pregriženih kabela, pojedenih čarapa, jednom mi je muž ostavio zadnje novce u kući za u dućan na stolu, i to je sredila na male komadiće, i evo je, sad je ko carica, u 10 ujutro joj je rano za u šetnju (prije je bilo dizanje u 5), mačke je ne nerviraju više, kabele zaobilazi u širokom luku i sve u svemu je pas za poželit.
Prođu te dječje bolesti, pa poslije imaš šta prepričavat
Čula sam se s trenericom, opisala situacije i događaje, i ona ne vidi ništa alarmantno...Ipak, doći će k nama doma kroz koji dan na individualne konzultacije, baš u vrijeme najveće šize, navečer.
Jučer je "naskakivao" na svoju košaru valjda 1.5h, nevjerojatno. Jedva čekam da ga dam čvaknuti sa 6 mj, grozna sam, znam.
I stvarno mislim da zna pišati iz inata. Npr., ne zapišava više okolo, ide na pelenu, već par dana. No, desila su se dva slučaja, da je dobio suhu hranu, odbio jesti, (a očekivao je kuhanu, sigurna sam), i popišao se lijepo na parket.
Moram ga i pohvaliti, pušta stvari i prestaje gristi kad mu kažem: Pusti! Vježbali smo to sa kobasicom ispred nosa, onda nije htio ni zagristi svoju igračku, samo je čekao kobasu.
Moj pas i ja smo se jednostavno "poklopile" po ponašanju, voljom za šetnjom i ostalim, tako da je to baš pas po mome guštu (valjda sam i ja po njenomma innu, u čelo te ljubim
uplašile me brate tanci i beti sa svojim super odgojenim štencima
Mi smo našeg udomili, tako da smo iz tog razloga dobili ranije, sa 8 tj, sada je 12 tj. To nam je čak i odgovaralo, jer smo (očito krivo) mislili da će se lakše uklopiti sa nama, a i sa ostalim kućnim ljubimcima. I to je čak i valjda uspjelo, njih polako njuška, nije pokazivao agresivnost prema njima. Jedan dan je braco slučajno otvorio kavez, iako jako pazimo i držimo ih odvojene, no pesek je ušao u njihov kavez i uzeo (samo) granu za grickanje.
Posljednje uređivanje od Deaedi : 14.11.2013. at 13:11
E da, mislila sam na zamorce.
YellowSky - išli smo zapravo u "vrtić" tj. tečaj za socijalizaciju štenaca, u školicu koja se zove UrbanPet (nekadašnji KaDog tj. instruktor je od tamo) i oni sve rade na principu pozitivne motivacije. Moja pesekica je jako plašljiva, prve termine u školici je provela tresući se u boxu, kasnije je otkrila jednu policu pa se na nju skrivala. No, dosta smo uspjeli postići, uz stalno nagrađivanje je počela gledati druge pse, pa i ne bježati od njih. Zadnje dane je imala probavnih problema pa smo malo stali sa učenjem, ali se i razgoropadila, skužila je par mirnijih pasa u susjedstvu pa je počela jurcati oko njih kao luda, gurati ih u rebra i izazivati na igru i slično. Zanima me kako bi se sad ponašala na tečaju, organizirat ćemo nešto individualno, pa možda instruktor dovede još nekog psa.
Moj je isto plašljiv, boji se drugih pasa, sakriva se iza nas...nije agresivan, samo se stisne...
Moja je bježala doma kao metak kad bi vidjela psa, onda je počela stajati i promatrati (za to smo ju nagrađivali), a sad je faza da malo pobjegne, pa kad pas ode mi moramo juriti za njim. I ova dva-tri koja je upoznala gura u rebra i jurca oko njih. Ima jedan pesek u zgradi koji se od početka želi sa njom igrati a ona je bježala, pa sad ovaj jadan ne može vjerovati što se događa, sav se ukipi i u čudu gleda ludu vevericu kako juri oko njega.
viš kako su različiti.
moja se niti jednog psa ne boji. ovi neki stariji, kojima nije do igre, na nju reže, ljute se, laju, skidaju je s vrata, s leđa, a ova i dalje navaljuje i navaljuje ko neka dosadna uš. malo se makne i onda opet. legne ispred njih na leđa, skakuta i na kraju, šta će s njom, krenu se igrati.
cvijeta a gdje je odrasla, je li imala prilike vidjeti druge pse?
Jer nama naime tvrde da je ta plašljivost posljedica odrastanja bez kontakta sa drugim psima (osim svojim leglom), no meni je to malčice čudno jer ne znam baš da uzgajivači vodaju štence okolo i upoznaju ih sa raznolikim psima.
mi smo ju uzeli s 8 tjedana, a do tad je bila u uzgajivačnici. vidjeli smo ju prvi put s nekih 4-5 tjedana, bili su u zasebnoj prostoriji, u kojoj je kad smo mi došli, samo bila mama. ajme, kako su bili maleni i slatki. mama ih je baš dojila. i onda je izašla vani iz te kao neke kutije di su bili ti maleni, sjela pored, a mi smo ih nosali. a ova gledala.
i žena nam je rekla da će ih kao taj tjedan prvi puta izvesti vani. a oni imaju cca deset pasa, muških i ženskih. valjda su se s njima upoznali, nisu ih sigurno vodili okolo. imaju još i neke skupe mačke, papigu, kornjaču i dva zeca. i dvije male, vražje curice. majko mila.
i kako sam već pisala, rekli su nam da odmah odemo vani s njom, tako da se od prvog dana druži s psima kojih ima napretek u parku.
jučer sam se tebe sjetila mima, i žute vrpce. pogriješila sam, pustila sam abi, i kako znam da se samo igra, nisam obraćala pažnju na to da jednoj maloj maltezerici, koju je napao pas i koja se boji pasa ko vraga (skoro ju je na licu mjesta ubio), nije do igre. baš je bila uplašena, na lajni, a nisam razlikovala tu uplašenost od ovog njihovog svakodnevnog režanja u igri.
dok nisam, s pravom, iznervirala vlasnicu.
a mogla mi je i ranije reć, isto
Ah da da, mi svima govorimo da je preplašena, pa onda slušam lekcije o odgoju i uvjeravanja da se bojim ja a ne ona, da bi se ona baš igrala, i da nek si pogledam malo Cezara na telki
Ali ima i super ljudi u susjedstvu koji kuže problem i baš su nam puno pomogli.
Ma nisu peseki neke igračke da ih imaš nabaviti po serijskim brojevima i sa točno unaprijed određenim specifikacijama, ima jednostavno plašljivih pasa koji se rode plašljivi, tj. plahi, sve to stoji, pasminske karakteristike su bitne i dobro ih je znati to u biti uvijek naglašavam, ali ima i plahih rotova, i jednako tako do zla boga žestokih pudlica
pudlice su u originalu lovacki psi i daleko su od igrackaMa nisu peseki neke igračke da ih imaš nabaviti po serijskim brojevima i sa točno unaprijed određenim specifikacijama, ima jednostavno plašljivih pasa koji se rode plašljivi, tj. plahi, sve to stoji, pasminske karakteristike su bitne i dobro ih je znati to u biti uvijek naglašavam, ali ima i plahih rotova, i jednako tako do zla boga žestokih pudlica
YellowSky, pogledala sam Elky tricks class 1 i 2. Prvo, mnogo je sladak. Drugo, vezano za odučavanje od smetlarenja, da li je poenta u tome da hrana bude na podu, ali da pas uzme tek kada mu je vlasnik da?
Pokušala sam juče i jutros kombinaciju paw touch i sedi, za vreme ručka i doručka. Sedi ide super, ali touch nije baš skontala, više onako slučajno nabode, pa joj dam. Dobro ona je već velika, pa ni ne očekujem neke spektakularne rezultate, zadovolljna ću biti i da donese lopticu.
I tačno sedi razume, a da li će uvek da posluša je druga priča. Ako smo samo ona i ja super, ako su u kombinaciji i D koja trčkara tamo-amo i moja mama koja se tu ubacuje, piši propalo.
cvijeto, jel ima napretka po wc pitanjima?
Naš piški na pelenu, nepogrešivo! Ali kakanje, nikako....Niti vani, niti na pelenu, 3x dnevno kad uhvati priliku da malo srenemo pogled, evo ga na parketu (na različitim mjestima i prostorijama). Pa savjetu trenerice napravili smo mu i neki wc na terasi, kašeta + trava, ali to mu služi samo za čupkanje travice...
Problem je što neće u šetnju, ujutro ga izvedem, a on legne i ne mrda...neće hodati..i kad se vratimo unutra, obavi svoje...općenito, ne voli ići van, niti šetati, najviše voli biti unutra.
Popodne još nekako i napravi koji metar u šetnji, ali samo ako ga seka vodi, a MM ili ja hodamo ispred, pa ustvari šeće jer ide za nama.
Ima li tko kakav pametan savjet za taj wc problem, nemam više ideja. Mislim da smo napravili valjda sve šta smo pročitali i našli po netu i knjigama....
Sad je već 14 tj, kod nas je skoro 5tj....
Inače se dosta smirio, skoro uopće ne grize više, mirniji je, pušta po komandi, ne reži, slobodno mu se prčka po hrani i diraju igračke. Obožava ljude, umiljava se svima, voli se igrati sa malim pesekima, velikih se boji...
ovakva je u nas situacija. dakle, kao prvo smanjio se broj kakanja. sad je to 2-3 puta na dan. i kaka uvijek na pelenu (ako je skroz čista) ili vani. u principu, uglavnom vani.
kad dođemo vani, u park, ako ima pasa, onda samo divlja, igra se s psima i nit piša nit kaka. a ako nema pasa, onda ovako kao tvoj, sjedne i ne mrda. i moraš šetati u krug, onda ona šeće za nama, i onda se i pokaka. al moraš šetati tako najmanje 15 minuta. bez lajne. ujutro se pokaka oko 6 i pol, kad ju mm vodi van prije posla, i navečer, skoro svaki dan. a popodne, ako j nema strpljenja nego ode doma s njom, ona se pokaka na pelenu.
e, al s pišanjem nije baš tako jednostavno :D
čim dođemo vani, ona se popiša i to mi je super. al isto tako, može pišati 3 puta dok smo vani, i onda još tri puta u pola sata kad dođemo doma. STRAŠNO puno piša i dalje. malo popije vode, odmah piša.
uglavnom na pelenu, ajd. no, desi joj se i pored, naročito kad je zaigrana. kad se probudi, npr, tu je nepogrešiva. digne se i ode na pelenu u hodnik.
i, naravno, pelena treba biti uvijek čista.
i sad stavljamo dvije pelene. jednu pored druge. to je puno bolje i manje joj se dešavaju nezgode, al je i prilično skupo. jedan paket nam traje 1 dan. al šta sad, to smo htjeli to smo dobili
evo, i nešto lijepo da napišem. jučer smo dakle ja i m bile s abi u parku od 6 i pol do devet skoro
i baš sam uživala u tom psećem društvu, toliko ih je bilo super gledati, kako se oni dogovore, kako imaju te neke svoje odnose, ma, eto, baš sam uživala, totalni antidepresivi
kad dođu dvije prekrasne kuje samojeda, jednu abi obožava, sve ostalo pušta i odmah do nje, skače na ono njeno pahuljasto bijelo krzno. pa onda ova jedna mješanka, koaj reda radi među svima i više voli ljude nego pse. pa mali ludi štenac zlatnog retrivera, s njim se abi satima može natezati. pa onda gospođa zlatni retriver, koja sve to sa strane nekako gleda. pa jedna velika abi kako ju zove m, isto srednji šnaucer, ima oko godinu dana, al niš pametnija nije od naše abi, samo da joj je skakati, trčati i igrati se. pa onaj ludi staford, jedini muški u kvartu maltene, najveći, ispod njega se abi sakrije ako slučajno neki nepoznati pas uleti u igru.
pa onda kako svi zajedno vole djecu i svašta im puštaju, naročito ovi stariji. djeci i štencima. jučer su m i njene prijateljice htjele napraviti pseći vrtić, svih su poslagale i kao one su tete.
i tako. sve više i više me ti psi oduševljavaju, moram priznati. i čini mi se nemoguće kako sam bez toga živjela uopće
umirem od smijeha s tobom, cvijeto, i s deaedi
ček, a gdje je vam je mima?
ma mimina je prema ovima našima doktor znanosti
samo da joj je još little bit of courage
uvijek se ovoga sjetim kad mima piše
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom