 |
|||
Meni i bacanje s mula zvuči manje opasno od staklenog zvona. A po ovome što sad pišeš ispada da su tvoji razlozi za HS to što se bojiš da će ti dijete past pod loš utjecaj ili se utopit u masi ili bit ponižavano. To mu se može dogoditi i s 20 godina. I kad počne raditi jednog dana. Sa 6 godina se snalaziš među 6-godišnjacima, sa 15 među 15-godišnjacima. Tu je učiteljica, tu su roditelji, mislim da je ovaj apriori trauma stav kontraproduktivan.marta prvotno napisa
I to je tvoj stav i tvoje osobno misljenje, moj je drugaciji. Iluzorno je razmisljati da se šestogodišnjaci snalaze samo medju šestogodišnjacima. Oni bez problema hendlaju svoje odnose sa svojim vršnjacima, ali puuuno teze hendlaju odnose sa starijim problematičarima. Ali mislim da je to vec BB spomenula.
Marta, mislila sam na ove komponente škole koje npr. spominje Margot. Kako bi roditelj ili netko treći (kako si spominjala, teta iz susjedstva) mogao djetetu nadoknaditi iskustva druženja s vršnjacima, širinu koju pružaju različiti profesori itd?
Već je netko spomenuo da se (i po mom mišljenju) ti previše fokusiraš na moguće negativnosti boravka u kolektivu.
Misliš li da su prednosti HE veće od tih mana? Okej, očito to misliš, ali bih voljela znati točno zašto. Jer si više puta naglasila da bi to bila bolja opcija baš za tebe i tvoju djecu.
Za mene i moje dijete, kakvo je ono sada s 3 godine (sladjo, ti uopće nemoj čitati moj post) nikako ne bi bila opcija. Za mene zato jer se ne smatram kompetentnom prenijeti mu znanja koja bi dobio od za to školovanih ljudi (gdje prvenstveno naglašavam METODIKU, ja možda super znam engleski, ali sumnjam da bih znala objasniti pravila slaganja vremena ili direct/indirect speech, jer se nisam za to školovala), zato jer se ne bih htjela, jednostavnim rječnikom, gurati tamo gdje mi nije mjesto i zato što mu ne bih htjela uskratiti gore navedena iskustva. A sudeći po tome kakav je on, to bi doista bilo uskraćivanje.
Imam osjecaj da mislite da bih ja svoju djecu zatvorila doma i ogradila zicom. ALi to nije slucaj. HS ne iskljucuje druzenje s drugim ljudima i djecom. Ne iskljucuje aktivnosti, sportove, strane jezike, muzicku skolu...
Ja se ne fokusiram na nagativnosti boravka u kolektivu nego na dobrobiti koje bi dobili doma. Negativnosti kolektiva sam navela kao suprotnost isticanju pozitivnih strana istoga.
Pa ne bih se složila da se interakcija unutar sata ne potiče. Štoviše. Ne potiče se došaptavanje, smijuljenje, pisanje poruka na papirićima (mobitelima? stara sam), ali postoji kompetitivnost koja je po mojem mišljenju vrlo zdrava. Ono, znaš, "Tko zna, neka digne ruku", "Podijelite se u grupe, pa proanalizirajte", pa zajednički projekti (i na satu i izvan sata), tu se djeca i druže i zajedno uče. I, kao što sam rekla, natječu se jedno s drugim, tko će biti bolji, mislim da je to često super motivacija da se dijete više potrudi.
Ovo boldano nisam ni napisala. Poštujem drugačiji stav, ali argumente valjda možemo propitkivati.
Ne kužim zašto su stariji problematičari i njihov odnos s mojim/tvojim djetetom u školi bitan faktor? Jel govorimo o uobičajenom dječjem podbadanju ili baš maltretiranju ili nedajbože nasilju? Gdje ga eventualno oni mogu gnjaviti, pod odmorom, ispred škole? Jel to neko pravilo? Zar ga ne može netko takav gnjaviti ili napasti i kad pustiš dijete samo po sladoled, ili kad ide na slobodnu aktivnost?
I stvarno me zanima da li ima ovdje netko tko zagovara legalizaciju HS bez ograničenja i ispita? Mislim, jedno je reći- meni bi to pasalo, ali ima li netko tko se generalno zalaže za takvo zakonsko rješenje?
I još me zanima, a nitko ne odgovara- do koje dobi biste željeli provoditi HS i kako bi reagirali da vam dijete nakon par godina HS-a kaže da bi željelo ići u školu?
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom