Citiraj RozaGroza prvotno napisa Vidi poruku
Nemaš se što vrijeđati. Nije školstvo nešto što se tiče samo struke, ja sam također bila đak, sjećam se svojih profesora i njihovih predavanja. Ti isti profesori danas još uvijek predavaju. Pretpostavljam da se nisu previše promjenili - neću sad ulaziti u detalje kakvi su nam satovi bili.
Profesori jesu isfrustrirani i to nije za čuditi se. Plaće su katastrofalne, djeca bezobraznija nego ikad, kurikulum katastrofalan, uvjeti rada generalno jako teški. I zašto je onda čudno to što su profesori isfrustrirani? I prodavačice su isfrustrirane, i menađeri, ljudi su generalno isfrustrirani...ili misliš da nisu i da svima cvatu ruže? I ne kupujem onu spiku: ostavljam privatni život i financijske brige ispred vrata učionice, jer je to nemoguće.
Svaka tebi čast jer mi super zvuči to da je tebi tvoj posao još uvijek izazov, ali zar želiš reći da je tako sa svima? Ja bi prije rekla da si ti iznimka.

I da, ta precjenjena socijalizacija koja je svima trn u oku, uglavnom se ne događa u učionici, događa se na hodnicima koji jesu zov divljine. 90% učenika sa kojima jedno djete ide u razred im po ničem drugom nije slično osim po godinama. Djeca se stavljaju u tešku ulogu da moraju ili imat savršene diplomatske sposobnosti da se nose sa tim, ili će se pridružiti skupini jer se boje i teško je biti drugačiji, ili će na kraju krajeva ipak biti drugačiji, al će onda biti izolirani, zadirkivani, i generalno ne pre sretni da idu u školu gdje su glavni "freak".
I to ne mora nužno uvijek biti loša stvar, neka se djeca super snađu u cijeloj toj gonguli, ali po mom mišljenju (a ono je proizašlo što iz osobnog iskustva što iz čitanja o HS-u) to nije prirodno okruženje za djete, i sigurna sam da je razlog zbog kojeg su tu, a to je učenje, uvijek negdje ja bi rekla na 3 mjestu. Na prvom je odnos sa kolegama, na drugom su ocjene, na trećem, eventualno, je to da se actually nešto i nauči.

Zbog svega toga ja ću radije "eksperimentirati" sa svojim djetetom, ako mi "dobri ljudi" u vladi dopuste HS.

roza nisam ja uvrijeđena nego mi se tvoj način pisanja čini kao da je pisan s ciljem da nekog uvrijedi.
previše generaliziraš i predstavljaš kao činjenicu nekakvu svoju fikciju koju si sama stvorila o ljudima. plaće katastrofalne? oprosti molim te, ali zaista nisu. jest da bi mogle biti bolje, pa i da budu 5 puta veće ja se ne bih bunila, ali da su katastrofalne to nikako ne stoji. ja bih rekla umjereno pristojne za naše uvijete. čovjek koji nema novaca jest frustriran, ali takvih ima u svim branšama i stvarno nisam nikada stekla dojam nekakve sveopće frustriranosti zbog plaće u svom okruženju. zašto su uvijeti rada generalno teški? opet kažem, uvijek mogu biti bolji, ali da su teški, opet nikako ne stoji. Djeca jesu bezobraznija, ali definitivno nisu sva i opet generaliziranje. A to da sam ja iznimka zbog entuzijazma u svom poslu je također sasvim netočno i strašno podcjenjujuće, ali nije mi ni čudno takvo razmišljanje kad vidim kako su recimo i nekim ljudima liječnici podkupljiva skupina ljudi koja samo jedva čeka nekakvu medicinsku intervenciju da bi što prije mogli završiti svoju smjenu i otići kući i sl.

ne kažem da HS ne bi mogao polučiti dobre rezultate i u principu nisam protiv toga, ali onaj koji se odluči na to mora itekako biti svjestan svih aspekata obrazovanja, odnosno trebao bi biti itekako potkovan znanjem te ono što je najvažnije prepoznati momenat kada prestaje biti kompetentan. mislim da je to jedan izuzetno kapitalan i odgovoran pothvat i svaka čast onom koji se u to upusti.
a što se tiče socijalizacije pa nije ona sama sebi smisao. dijete se treba pripremiti na život i posao, a oni mu nose okruženje i komunikaciju s ljudima, obveze koje se moraju ispunjavati i kada nama to ne odgovara, one koje nam se ne sviđaju ili nas ne interesiraju itd.