Citiraj Zdenka2 prvotno napisa Vidi poruku
Samo je pitanje što će s njima. Moj bistrić je već četvrtu godinu u školi, a sve što smo postigli jest da ga (donekle) toleriraju. Baš je super što će on jednog dana postati kreativna, samopouzdana, odgovorna, slobodnomisleća odrasla osoba, ali sada se mora ukalupiti, poštivati sva pravila i ona potrebna i ona nepotrebna, ne biti kritičan, ne postavljati pitanja, ne komentirati. Uglavnom, od njega se očekuje da napravi najveći dio prilagodbe. Ono što u nacionalnom kurikulumu piše o izradi programa i načina rada s darovitom djecom, o mentorima, o podupiranju itd. su za nas samo pusti snovi. Uglavnom, najbolje bi bilo da M. nije M.
to je to i kod nas. M. osim darovitosti , ima i ADHD. Oni u većini slučajeva toleriraju njegovu različitost, ali ponekad dođe do nekih konflikata. Ništa specijalno, i druga djeca ih imaju (ne mlati on nikoga ili nešto sl., ali se ponekad dogodi da mu je jezik brži od kontrole) i tada nastane drama . Srećom da to bude najviše jednom u polugodištu. Kad je bio zadnji takav ispad , pozvana sam na razgovor od strane učiteljice i pedagoga, i sve se svodilo na to da ja trebam tražiti službenu individualizaciju odobrenu od minstarstva. Stručni tim se držao ADHD-a ko pijan plota ( a o drovitosti niti spomena), i nikako niju mogi shvatiti da su ti ispadi (ništa posebno i ne više od druge djece, ali drugačije) djelomično uzokovani darovitošću i nedovoljno stimulativnim pristupom. Na što sam ja rekla što bi njemu službena individualizacija donjela? Naravno , stručni tim već više od godinu dana ima preporuke , vrlo detaljne, za individualizirani pristup pa nikom ništa. Osim toga oni ih zapravo ne priznaju, obzirom da je to nalaz i mišljenje od privatnog psihologa , a ne od tima iz doma zdravlja na koji su navikli. Otprilike, između redaka , ispada kao da sam ja platila da dječji psiholog napiše nalaz darovitosti ...Dakle , kad sam ja pitala što bi njemu ta službena individalizacija donjela, kakvu kvalitetu u školovanju. Pedagogica je rekla da bi mogao dobiti smanjeni opseg učenja ili nešto sl. obzirom na ADHD, ja sam rekla da to njemu ne treba...Ja radim redovito sa njim, da bi on prevladao većinu problema u učenju uzrokovanu darovitošću (sistematičnost, shvaćanje obaveze, shvaćanje redovitog rada iako zadatak nije pretjerano izazovan...), nemu ADHD ne predstavlja problem u učenju obzirom da iznimno brzo povezuje pojmove tako da smanjeno trajanje koncentracije uopće ne utjeće na ocjene i znanje. Na to je učiteljica rekla da ja ne trebam ništa raditi sa njim intelekualno obzirom da je on među pet najboljih u razredu po ocjenama . Halo! Vićem ja , ne radim ja sa njim da bi poticala njegov intelekt iznad prosjeka. Ja ga učim da se uklopi i radi što i drugi, iako on nije oduševljen!
Dakle, na kraju je pedagogica rekla da bi bilo dobro imati papir o individualizaciji da bi oni mogi u slučaju konflikata sa drugom djecom, roditeljima te djece mahnuti sa papirom i reći :"Ma , pustite njega , on ima dijagnozu". Dobro nije ona baš tako rekla , ali to je tako zvučalao.
Pa mogli bi tražiti da nosi i traku na ruci na kojoj piše "PROBLEM" !?

Dakle ja sam odlučila da ću pokušati izbjeći službeni program o individualizaciji znajući da mu taj papir neće donjeti ništa pretjerano korisno za njega...Dakle, kao i kod Zdenke, oni toleriraju njegovo drukčije razmišljanje i ponašanje, ali sad su stvari bolje obzirom da je on shvatio da se mora uklopiti i poštivati pravila, ali njegovov drukčiji način razmišljanja i potencijal u stvarima koje nisu u redovnom planu i programu-nula bodova.