odo kuhati...
 |
|||
|
|
|||
odo kuhati...
Meni je bezveze da o načinu školovanja raspravljaju roditelji čija djeca još nisu dorasla do škole ili koji nisu prosvjetni radnici. Ne možemo na temelju naše percepcije svojeg školovanja određivati da će tako biti i djetetu.
HS je vjerojatno opcija za djecu koja su sporija u shvaćanju, te onima kojima roditelji nisu uspjeli razviti samosvijest i sigurnost u sebe do sedme godine.
Zdrav i normalno razvijen 6-7 godišnjak koji ima komunikacijske i socijalne vještine će ne samo htjeti, nego vjerojatno i voljeti ići u školu. Ako mu je roditelj doma prije toga nije ogadio.
Pinky ovo sa about a boy ne mogu ni komentirati, fakat mi nije jasno gdje ti vadiš reference, jesi li ikad uopče išta pročitala o HS, ili samo lupaš bezveze, al ajde...
Nemam nikakvu paranoju, imam ustavno pravo odgajati svoje dijete po svojim svjetonazorima i sukladno s tim mu pružiti obrazovanje, to i namjeravam.
I iskreno, kad si se već dotakla tog about a boy, ja ne vidim ništa loše da jedan npr Hare Krišna roditelj odgaja svoje dijete sukladno svojim vjerovanjima i hrani ga rižinim okruglicama i ući ga da i muhe imaju dušu. Svi roditelji na ovaj ili onaj način sputavaju svoju djecu u nekim stvarima tako da je to neizbježno, a osobno puno više poštujem one koji se odluče raditi stvari kako vjeruju da je ispravno - na svoj način, pa možda i pogriješe, događa se svima; nego one koji il nemaju svoj način il se previše boje, pa su ko ovce - kud idu svi a tud i oni - i onda totalno kiksaju i narode čitav garnizon frustriranih BB-ovaca i torcidaša.
Ovo i je temeljni problem - katastrofa je ako majka odredi što i kako će njeno dijete učiti. Ako same o sebi tako razmišljamo, zašto da onda očekujemo od svoje djece da misle da smo sposobne i pametne i mudre i hrabre - ili je u današnje doba i to prestalo bit važno pa je OK da klinci misle da su im starci totalni nesposobni idioti.Pinky prvotno napisa
Uopće nisi shvatila zašto sam to spomenula i složila si opet neku krivu priču. Ti zagovaraš HS bez gotovo ikakve kontrole jer tebi to odgovara. Pa sam rekla, ajmo ukinut CZSS, meni ne treba. I zaboli te za malog Pericu čija mama će to iskoristiti za to da ne školuje dijete. Ako govorimo o nekom društvenom i zakonskom okviru, onda on mora uzeti u obzir i Pericu i Muju i Hasu i mog i tvog sina. Kužiš? I nisi samo ti dužna ako HS-aš zadovoljiti taj okvir. Osnovno obrazovanje kao obavezno je propisano svima i nije propisano zato što su svi roditelji divni i i krasni. Ja sam imala dvije frendice tijekom školovanja čiji su roditelji školsko obrazovanje smatrali smetnjom. Jedna je s 10 godina pravila sarme za cijelu obitelj jer je "to ono što će joj u životu trebati" (njen brat nije radio ama baš ništa po doma), a da su njeni starci imali pravo na HS bez kontrole, ostavili bi je doma da kuha i sprema pod izgovorom HS-a. Kužiš? Jer je njihovo mjerilo za uspjeh žene da bude mirna i umiljata i uda se što prije.I uvijek isto kad se spominje HS, zlostavljanja, domovi za nezbrinutu dijecu itd.
HS o kojem pričaš u kojem je 90% školskog kurikuluma nepotrebno bi tvoje dijete konkretno onemogućilo da nastavi školovanje. Ili bi pišao krv da nadoknadi razliku, a to bi trajalo puno više od jednog popodneva. A tu već roditeljska prava ulaze u dječja prava i društvo daje prednost dječjim pravima. I nije to netko odlučio tak iz vedra neba, nego se to u praksi pokazalo potrebnim. I to nema ama baš nikakve veze sa BB kamerama.
o krasno, ajmo ovako, koliko na ovom forumu ima ljudi koji imaju neusporedivo drugačija razmišljanja, stavove, obrazovanje, puteve, životne stilove,...od svojih roditelja (makar jedni druge vole do svemira?)?
Neka se jave pa da vidimo.
Koliko ljudi ima određenu razinu obrazovanja potpuno drugačiju od roditelja? Il ne razinu nego tip? Ima li djece štojaznam jezičara čiji roditelji znaju savršeno fiziku, a ne znaju beknit?
Moji starci nisu "nesposobni idioti" nego najbolji roditelji na svijetu, koji o onome što sam ja studirala ne znaju puno. Ali neke druge stvari znaju savršeno-a vidiš, te stvari mene nisu zanimale.
I da, ništa vrijedniji tata nije ako vodi dijete pjevati na Trgu s krišnama, od onoga koji vodi dijete na Hajduk-Cibalia-razmišljanje suprotno tome je čisti elitizam (alternativistički), koji bome ima maha zadnje vrijeme.
A ja nebi ni jednog ni drugog odabrala za životnog partnera niti suodgajatelja djece, jer mi nebi legao. Nisam ja mjerilo funkcioniranja svemira (niti itko drugi, jel)
odgoj je jedno, obrazovanje je drugo.
dakle ili si hare krišna ili si bb i torcidaš, nema sredine? ili smo mi srednjaši nezanimljivi jer nismo ekstremi?
osobno smatram da sam i pametna i mudra, ali smatram da ne bi majke trebale odlučivati o tome što će hs-ati. i to ne smatram udarom ili uvredom na moju inteligenciju, samosvijest ili sliku o sebi.
niti bi bila nešto pametnija i sposobnija da mogu odrediti kurikulum, niti ću biti gluplja i nesposobnija ako to ne napravim, ne znam zašto tako razmišljaš?
a još manje da ću se misliti, zbog toga, kako me dijete doživljava?
i da, imaš ustavno pravo odgajati svoje dijete po svojim svjetonazorima, ali nemaš ustavno pravo odrediti što će tvoje dijete učiti a što ne.
krumpirić, ovako je i kod mene i MM-a, odabrali smo potpuno suprotna zanimanja od naših roditelja. I da su njega HS-ali, sasvim sigurno ne bi završio tu gdje je, budući da su njegovi roditelji o tom zvanju imali - nedobro mišljenje.
mikka, ni ja nisam velik ljubitelj provjere znanja, i mislim da se djeci znanje ne bi trebalo ocjenjivati možda kroz cijelu srednju školu i početi s stim negdje u srednjoj. vjerujem da je ova provjera znanja i pritisak stresan za većinu djece, a može jako loše utjecati na neku djecu, tako da i zamrze sam spomen na školu.
Međutim, nisam sigurna koliko je jedan doza stresa i pritiska da se nešto mora napraviti stvarno štetna. Mislim da svi mi imamo neka iskustva kad nam je nešto bilo jako teško i naporno, a kad smo iz toga izašli, osjećali smo zadovoljstvo što smo to napravili. Mislim da je iluzija misliti da u životu neće bit stresa ili da neke stvari neće biti teške. isto na primjeru djece koje imaju neki invaliditet - ako ih stalno tretiraš ko cvjetiće, bojeći se da ne odeš preko onoga što može, dijete nikada neće naučiti dokle mu dopiru granice i koliko može napraviti preko onoga što okolina misli da on može. Ne znam koliko HS uči djecu da u nešto treba uložiti trud, stisnuti zube i to napraviti i poslije uživati u plodovima toga rada. Ne znam da li se smatra da je ovo nešto loše za dijete. Ali opet mislim da prevelika doza stresa i pritiska sigurno nije dobra i da razna djeca imaju razne razine tolerancije za takve stvari. Zato, možda je zbog toga za neku djecu bolje da izađu iz sustava. A ovdje se opet radi da roditelj upozna svoje dijete i zna što je najbolje za njega. Ono što mi se kod HS sviđa je to što roditelji pažljivo prate razvoj svoje djece (ili bi bar tako trebalo biti, a ne ih odgajaju u skladu s nekim idejama, samo zato jer se njima čine prihvatljivima i dobrima i jer žale što se sami nisu tako odgajali, dakle, polazeći od sebe). A to je opet ono i što mnogi (vjerojatno ne svi) roditelji rade koji šalju djecu u redovne škole. za mene je ovaj priča o HS vs redovna škola uvijek nekako izjednačeno, uopće ne vidim gdje je nešto stvarno bolje ili gore od drugoga.
Zapravo se pitam što je cilj HS - da bi djeca bila sretna? Ako je to, onda sigurno znamo da djeca mogu biti sretna na razne načine.
Da budu bolji ljudi kad odrastu? Onda se i to može na razne način. U svakom slučaju nema garancije ni na jednoj ni na drugoj strani.
Ono što se meni sviđa da se dijete u redovnoj školi suočava s neočekivanim stvarim, za koje ni ja ne bih znala i nisam sigurna da bih ga mogla pripremiti za to, dakle da zna kakav treba biti u budućnosti kad ta budućnost dođe, a mene pregazi vrijeme (iako znam da ova rečenica zvuči malo čudno, ne da mi se sada objašnjavati). dakle, čak nije ni bitno to opće znanje o kojem raspravljate, pogotovo jer vidim da se znaje brka s gomilom informacija, nego je bitno to da je dijete spremno za život i da se zna suočiti s raznim izazovima koji ga čekaju. Bar je to ono što ja želim kod svoga djeteta (jer mislim da kad je to u stanju, da će biti stvarno sretan).
Da, zato što je osnovno obrazovanje temelj za daljnje obrazovanje i vrlo je kako sama riječ kaže- osnovno. Nije nuklearna fizika.
A to da klinci misle da su im starci nesposobni idioti jer ne uzimaju školovanje u svoje ruke, jel mi svi smatramo svoje starce idiotima?
Meni su moji još prije škole usadili želju za znanjem i nitko to nije mogao ugasiti do dana današnjeg, a bilo je svakakvih profesora, od osnovne do faksa. A imam i toliko školskih kolega koje ni najbolji profesori nisu uspijevali motivirati i kojima je sve bilo "boring". Od doma sve ide, roditelji su alfa i omega, najlakše je školu za sve okriviti. (što ne znači da nema i škola svoj dio odgovornosti za tu djecu, itekako).
Ne zvuči čudno, baš to je točno.
Zašto?
Zubic vilo kakve sarme kakve priče? Prvo se spominje nekakva luda mater iz about a boy, onda čer koja muti sarme s 10 godina, da ne izostavim sva zlostavljanja i maltretiranja - jel itko polazi od mišljenja da je HS zapravo veoma nesebičan roditeljski čin koji je zapravo za djetetovu dobrobit? Ne naravno...HSana djeca su maltene sve Pepeljuge i Oliver Twistovi kojima su roditelji il luđaci koji isfuravaju neke svoje tinejđerske spike il ih iskorištavaju za fizički rad.
kao što su sva školska djeca na putu za uć u BB
al ima i takvih. i vamo i namo.
da, naravno, uz kontrolirani hsinače nastaju pepeljuge i oliveri, ko što nakon školovanja svi stave silikone i hebu se po bb
zašto je HS nesebičan?
Dobila sam osjećaj da rozagroza i drugi koji pričaju o hs uglavnom govore o školovanju manje djece. vjerojatno nije teško dijete naučiti 1+1 ili da su vrabac i sjenica ptice. ne vjerujem da kad djeca budu veća i znanje zahtjevnije da mogu računati isključivo na svoje znanje i sposobnost u poučavanju (kao, sad ću malo pročitati udžbenik i to istumačiti), ili računati na djedove i bake koji će tada vjerojatno biti tako stari da neće imati živaca tumačiti gradivo pubertetlijama, a ja osobno ne bih htjela računati na ljude izvana koji su nešto malo pročitali o tome i sad će poučavati moje dijete, ma koliko se to gledano izvana izgledalo zanimljivo prezentirano (evo govorim u odnosu na stariju djecu i naprednija znanja). Moguće je da će za stariji uzrast djece trebati iskeširati dobru lovu za privatne instrukcije. Ja sam u svakom slučaju za taj kontrolirani oblik, da se zna što bi trebali znati, jer sumnjam da bi roditelji to bili u stanju dobro isplanirati za stariju djecu (jedino ako im nije stalo do nekog konkretnog znanja pa puste djecu da uglavnom idu na satove pjevanja ili tenisa jer uglavnom to i vole) i ne vjerujem da je ikakvo znaje nametnuto znanje. Mislim da je to čisto nekakav minimum koji možeš proći uz nešto truda (Dakle, ne trebaju forsirati djecu da sad moraju izredati petice, kad im ionako nije stalo do školskih ocjena), a roditelji uvijek mogu dati neki komentar o tome što se uči (ako im se povijesne činjenice koje djeca uče ne sviđaju mogu o tome otvoreno razgovaraju s djecom pa neka djeca iz toga nauče kako uvijek mogu i smiju propitivati zadano znanje - a ne nužno sve odbacivati i na kraju se uopće ne suočiti s tim).
toliko od mene.
RozaGroza prvotno napisa
"jel itko polazi od mišljenja da je HS zapravo veoma nesebičan roditeljski čin koji je zapravo za djetetovu dobrobit?"
slažem se da je to nesebičan čin. kao i mnoge druge stvari koje roditelji rade za djecu.
ali isto tako i ona majka koja botoksira kćer i šminka je i sređuje za one miss izbore u americi smatra da je to jedan nesebičan čin, da joj dijete jednom može biti slavno i uspješno.
zanimljivo mi je kako roditelji zapravo imaju jednu viziju toga što je dobro za njihovo dijete i onda su uvjereni da i dijete osjeća i misli da je to dobro za njega.
Odgajanje djeteta je valjda jedan velik eksperiment.
RozaGroza, meni je jasno zašto ti moraš pisati tako žestoko - jer dolazi previše komentara za protiv, a to je obično tako kad dolazi nešto što je drugačije, i to je normalan proces. Ja sam tip koji uvijek traži nekakvu ravnotežu u stvarima, ali smeta mi kad neki roditelji koji se već bave hs ili žele to stvarno smatraju da je to najbolje i da će oni koji to ne rade stvoriti od djece robove društva. A to je ono što se provlači ovim forumom. Ja ne mislim da je HS nešto prirodno ili napredno, to je samo jedan vid odgajanja i obrazovanja djeteta, koja odgovara tom roditelju (pazi, ne kažem djetetu jer ne znam da li je bilo koji vid dobar za svako dijete, nego roditelj uzima vid obrazovanja za kojeg on misli da je dobar, kao i ona mama koja je mislila da je botoksiranje ili slanje curice na izbor za miss dobra stvar za njeno dijete).
odličan post
posebno boldani dio.
Da, pričaju o manjoj djeci, jer jednom kad prođe 15. rođendan, nikoga u ovoj zemlji nije briga ide li ti dijete u školu, radi sarme ili kopa u vrtu. Nikoga! Radi se o godinama od 8 ( do tada se može odgađati upis u 1.razred, ako je dijete zdravo) do 15. Samo 7 (sedam) godina u kojima će ti se "država" miješati u način školovanja djeteta. Može se to srediti i HS-ati dijete bez zakonskih posljedica, rekla bih. Ako netko to baš želi. I ako se ne promijeni način školovanja u Lijepoj našoj.
Čitajući vas nisam naišla nikoga da ima iskustva u "homskulingu" osim mene. Da mogu mijenjati prošlost, odrekla bih se tog iskustva, iako je završilo najbolje moguće. No, ljudima je svojstveno da uče na vlastitoj koži i tu nema pomoći, ne riječima.
Ja sam hs-ana iz engleskog do srednje škole (jer sam u osnovnoj učila njemački), a hs-ala me je mama, profesorica tog jezika.
Krajem školske godine polagala bih ispit, pa mi se uz njemački i engleski upisivao u svjedodžbu (mislim da je tako i Sanja, a moguće da sam i ja ovo svojedobno napisala, ne znam više, davno je to bilo.)
Nije to bilo loše, ali samo zato jer sam ostale predmete normalno odrađivala u školi, u svom razredu.
Neprocijenjivo.
I ja bih molila Rozu da mi kaže zašto smatra HS nesebičnim činom.
Dakle HS roditelji i botoks-mame i luđakinje iz about a boy, i zlostavljači, i oni kojima je najkrajniji cilj čer dobro udat i oni koji tjeraju dijete da im muti sarme, sve je to u istom košu?
Po meni je HS nesebičan pogotovo u današnje vrijeme, jer ako polazite od stajališta sa kojeg ja polazim a to je da vam je odgoj djeteta apsolutno najvažniji u životu, onda je potrebna i izvjesna doza odricanja, potrebno je uložiti truda i vremena, puno više nego za odvesti dijete do škole i 3 roditeljska mjesečno, u mom slučaju i suprug i ja ćemo zapravo bit stay at home mommy and daddy umjesto da jurimo za svojim karijerama...i tako...
ako ti je odgoj djeteta jedino važno u životu onda to više nije odgoj nego potpuni promašaj-koji između ostalog znači preveliki i neprirodni pritisak na dijete.
odgoj nije neka umotvorina, djeca nisu neki stvorovi iz svemira kojima je potreban turbopristup, nego naši najdraži sustanari i najvažniji LJUDI u NAŠEM životu, NAŠEM, naglašavam.
Jer mi imamo svoj život, a oni imaju svoj - i sebično je smatrati da ćemo svoje želje i prohtjeve ostvariti preko njih. Sebično je prirediti djetetu teret po kojem su oni sve što nam je važno-što ako ne budu kakvima smo ih zamislili, što kad odrastu i žele ono što mi ne želimo za njih? Što ako dijete dvaju održivih farmera baš želi biti silikonska glumica..
djeca funkcioniraju onako kako funkcionira njihova obitelj, a oni nisu sunce oko koje se obitelj vrti, nego njen dio.
Čim se nešto naziva žrtvom, trudom, odricanjem-meni je sve samo ne prirodno. Koja se samo krivnja može izroditi u situaciji kad dijete ne zadovolji nakon svog tog pustog "odricanja, žrtve" i bivanja centrom i smislom.
I da, uistinu ne vidim što je nenormalnije u botoks mamama koje žele da im se čeri dobro udaju ili budu glumice, od onih koji žele da im djeca dobro kopaju, ali ne znaju ništa o Tesli??
Jedino ako te čerce uistinu mrze uređivanje.
Roza, nema tri roditeljska mjesečno, ni blizu. Trebala bi biti 4 godišnje, ali obično su to tri godišnje. A dijete vodiš u školu prve dane, poslije ide samo, osim kad je ružno vrijeme.
I nije odricanje posvetiti se djeci, to je normalno. Svi se posvećujemo djeci, dok im to treba. Da li su tebi mama i tata jako trebali nakon 15 ili 18 godina? Meni nisu. Jedva sam čekala 18. da odem na studij u ZG. Sama, slobodna, a bila sam "dobra curica", odlikašica. I moja mama doma, potpuno posvećena svojoj djeci. Kao što sam i ja, 24 sata na raspolaganju i sretna zbog toga, ne odričem se ničega. Zato sam rodila još jedno dijete kad sam vidjela da me veliki sve manje trebaju. Ali, ostavila sam njima da odluče kad i koliko trebaju mamu.
Zato je najbolje ništa unaprijed ne planirati, nego pustiti dijete da nas vodi, jer odgoj je avantura, divna avantura.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 22.05.2011. at 19:20
Krumpiric, to što se neka žena i muškarac žele posvetiti obitelji nije nikakav turbo promašaj niti pritisak, niti je to nešto nenormalno, možda je samo malkice neuobičajeno u današnjem business-oriented svijetu. I sorry ako ne želim da mi dijete bude novi modni mačak, ako je tebi svejedno, good for you, ja te ne osuđujem.
Imati dijete zahtjeva određena odricanja i trud. Nema tu ništa neprirodno, pa i rodit zahtjeva odricanja i trud pa je to najprirodnija stvar na svijetu. I dojenje je svojevrstan trud i žrtva, budit se gazilijon puta po noći, vadit sisu svako 2 sata gdje god da si, al eto to sve radimo, i to je nešto najljepše i najprirodnije što jedna majka može učiniti za svoje novorođenče. Sigurno mi dijete neće postat iskompleksirano jer sam ga godinama dojila - ili sam time bacila prevelik teret na njegova leđa?
Ja se vrlo rado odričem i trudim za svoju obitelj, to mi je nešto najprirodnije što mogu učiniti.
Iskreno ne da mi se pričat više na ovaj način jer se čini da koliko god dobrih argumenata HSeri dali, ako vi imate iti jedan protiv, you win. Standard rasprave koji ste postavile je bezvezan i ne da mi se tako komunicirat - ali just for the record istraživanja pokazuju da su HS dijeca jednako ako ne i bolje obrazovana od djece iz državnih škola, socijaliziranija su i pristojnija, a roditelji im nisu svi neki lumeni niti su svi prosvjetni radnici, i mnoge od njih država nije kontrolirala na taj način koji mnoge od vas propagiraju.
Beti s punim poštovanjem, to što si mama 3 dijece ne čini te kraljicom majkom koja ima sve odgovore, i možeš bit jednako u krivu kao ja. Ja mislim da se za djecu treba odricati, treba se truditi a skroz ne mislim da bi dijete mene trebalo voditi kroz avanturu odgoja već obrnuto.
Shvati post. Nisam rekla da je posvećivanje obitelji promašaj
rekla sam da apsolutno nije u redu djeci staviti teret da se nenormalno žrtvujemo za njih i da ništa drugo ne radimo, svega smo se odrekli radi djece, jer odgajanje djeteta nije projekt ni žrtva.
Ti nisi išla živjet na farmu s mužem i djetetom (djecom) radi njih nego radi sebe, jer je TEBI to okej. MOžda će tvojem djetetu biti predivno biti modni mačak, koliko god to tebi bilo odurno.
(Ni dojenje nije žrtva, nisam koristila AD, al sigurna sam da je kompliciranije korisititi AD nego dojiti, dizat se po noći pa mutit mlijeko.)
Naravno da mogu biti u krivu, i jesam, jako često. Griješila sam i griješim u odnosu na djecu. I znam da ne znam, zato i učim, čitav život. Ali, znam da ne osjećam da se odričem. Čisto individualno, mislim samo na svoj osjećaj. Svatko zna za sebe.
Ti se ne žrtvuješ time što ne ganjaš karijeru, ako si i sama sretnija doma. Zar ne?
Iako to za ovu raspravu nije ni bitno.
Žao mi je Roza što nisi shvatila gotovo ništa što ti govorim. Nema smisla. Sve što napišem krivo protumačiš. Ja napišem da je HS bez kontrole legaliziranje i onih koji će doista djetetu uskratiti obrazovanje, jer bi dobili odriješene ruke. A ti mi odgovaraš kao da sam rekla da svi oni koji planiraju i voljeli bi HS opciju misle svoju djecu naučiti samo kopati i praviti sarmu i da su svi takvi roditelji zlostavljači.
Pa nekoliko sam puta napisala da mi je HS kao opcija ok, čak bi se uključila u inicijativu za tako nešto pod suvislim argumentima (koji ne uključuju nasumičnu pljuvačinu po školskom sustavu i strah od Velikog brata). Ali ovo što se tu uglavnom navodi kao argument za HS, meni s HS-om veze nema.
Ne znam da sam igdje spominjala nenormalno žrtvovanje, citiraj me ako jesam. Spominjala sam odricanje i trud. I čisto sumnjam da je djeci mrsko i da bi im stvaralo traume to što su roditeljima najvažniji.Shvati post. Nisam rekla da je posvećivanje obitelji promašaj
rekla sam da apsolutno nije u redu djeci staviti teret da se nenormalno žrtvujemo za njih i da ništa drugo ne radimo, svega smo se odrekli radi djece, jer odgajanje djeteta nije projekt ni žrtva.
Ti nisi išla živjet na farmu s mužem i djetetom (djecom) radi njih nego radi sebe, jer je TEBI to okej. MOžda će tvojem djetetu biti predivno biti modni mačak, koliko god to tebi bilo odurno.
(Ni dojenje nije žrtva, nisam koristila AD, al sigurna sam da je kompliciranije korisititi AD nego dojiti, dizat se po noći pa mutit mlijeko.)
Zubić vilo razumjem ja tebe, nego mi te sarme zapele za oko, nekako je bilo dosta rafala sa svakakvim usporedbama danas pa su mi tvoje sarme sjele ko šlag na tortu.
A razloga za HS ima raznoraznih. Ne odlučuju se svi roditelji na to iz istih, niti je jedan ispravniji od drugog, bar ne po mome mišljenju.
Posljednje uređivanje od RozaGroza : 22.05.2011. at 20:35
ja mislim da ti si ti ta koja sve stavlja u isti koš. Nisi razumjela ono što sam rekla o botoksu i mamama. Rekla sam da se svaka mama na svoj način trudi biti dobra mama svome djetetu, ali ti uporno tvrdiš da su samo homeskuling mame dobre mame (evo i ja malo slobodno interpretiram). Mislim da čas skačeš od toga da želiš biti toleranta i hoćeš reći da je jedno i drugo isto, ali onda uvijek moraš naći neku priliku kako bi rekla da se "odričeš" jer ti je dijete na prvom mjestu i da ste ti i muž tome podredili karijere, pa ste zbog toga bolji roditelji od onih drugih. Ja mislim da se svi roditelji na neki način odriču i svima je dijete i njegov odgoj najvažnije. A mislim da nemaš pravo proglasiti druge mame koje nisu kod kuće s djecom karijeristicama. Vidim da ti imaš farmu, dakle tvoja životna priča je drugačija. Nije mi jasno zašto ne kažeš tako - hej ljudi, ja imam farmu i mogu na njoj raditi, mogu biti kod kuće, pa mi djeca ne moraju ići u školu. Ali ti cijelo vrijeme govoriš o tome kako si ti bolja mama koja se više odriče za dijete od onih koje ih šalju u školu (i pritom će tvoja djeca biti oslobođena od ugnjetavačkog sistema). Ne misliš da se svi roditelji žrtvuju za svoju djecu time što imaju nekakav posao i onda pokušavaju zaraditi kako bi njihovom djetetu bilo dobro.Ali ne, oni po tebi ganjaju karijeru. Nekad mi se čini da homeskuling mame ne ganjaju karijeru jer nemaju nikakvog drugog interesa osim djece ili nisu uspjele izgraditi neku "karijeru". Ali onda nemaju pravo optuživati druge mame koje znaju napraviti ravnotežu između posla ("karijere") i odgoja djece.
Oprosti na malo žešćem komentaru, ali jako tvrdoglavo guraš krive argumente.
Nije mi jasno zar nikad niste pomislili i da taj homeskuling u nekim zemljama poput engleske nije nastao zbog toga jer je tamo školovanje jako skupo. Moraš dati puno love ako hoćeš da ti dijete ide u dobru, ali skupu školu, a ako nemaš puno, moraš ga poslati u jeftiniju i lošiju školu. Da sam ja tamo pa da nemam dovoljno novca možda bih razmotrila tu opciju da ga učim kod kuće ako bi ta škola stvarno bila neka doljnja razina, a ja ne bih imala dovljno novca za nešto bolje. Ovo je samo moje nagađanje. U tim zemljama čiji hs ovdje preferiraju vladaju teška i nehumana kapitalistička pravila. Naša zemlja je još kako tako socijalna i sva djeca idu u istu školu, koliko to nekima bilo dobro ili loše. A ono što je Roza govorila - dođem, platim i odem - za liječnike i slično, samo je poticanje teškog kapitalizma (a ne izlazak iz sustava) u kojem se tvoja vrijednost i vrijednost svega drugog mjeri time koliko možeš platiti. Ako ne možeš platiti možeš umrijeti na ulici.
čokolina, slažem se s dosta toga što si u prijašnjim postovima napisala, ali u vezi ovog zadnjeg-nit je zapad u odnosu na nas sasvim truo, a nije bome ni diznilend u kojem je uvijek trava zelenija nego tu.
neke su stvari tamo gore nego kod nas (za sad, trudimo se da ih sustignemo), ali neke su bolje.
mada ima očito dosta ljudi koji bi rekli da više sloboda nije bolje nego gore, jer otvara mogućnosti zlouporabe, zavisi valjda o trenutnom mentalnom sklopu, ali ni on nije nepromjenjiv (hm, mogla bi se recimo povući neka paralela s mpo zakonom, i tamo su se branili mogućim zlouporabama, zar ne?).
čitam vas i čini mi se da se može iz svakog posta dodati jedna nova nijansa ovoj raspravi i s mnogo toga bi se mogla složiti, ma skoro u svakom postu vidim zrno istine...samo je pitanje koliko u svom viđenju toga pretjerujemo(a rekla bih da ima pretjerivanja na sve strane)...ali skoro stalno osjećam, uz par iznimaka, nekakvu pretjeranu polarizaciju stavova.
zapravo mi je zato lakše razumjeti Rozu kad se zapjeni
jer je barem visoko osobno motivirana da brani svoj stav, jer želi obrazovati i odgajati svoje dijete na način koji smatra puno boljim od onoga što joj je sad omogućeno.
ali što to vama "na drugoj strani" toliko smeta?
njen bunt? "alternativci" općenito?
ne razumijem jer iz nekih postova kao da osjećam neku osobnu povrijeđenost.
u biti, nemojte zamjerit, ali meni se čini da je to ipak najviše stvar našeg mentaliteta...koji nije ni bolji ni gori od zapadnjačkog ali je drugačiji.
jer tamo je, usudim se to reći nakon što sam ipak koju godinu tamo proživjela, sistem "live and let live".
što ima i svojih crnih strana, bez sumnje. ali i pozitivnih.
i svjesna sam da su takve ocjene uvijek na razini generaliziranja,
ali obično u njima leži i puno istine.
naš mentalitet je pak puno više okrenut prema "selu" tj. zajednici,
od toga šta će drugi reć do toga da nemamo toliko povijest osobnih prava i sloboda kao pojedinaca u odnosu na zapad.
i to ima svojih dobrih i loših strana.
a ovo sve pišem samo zato što pokušavam reći da se nekad dobro probat odmaknut i pogledat malo iz daljine i vidjet da naš način ne mora biti jedini ni najbolji i da onaj drugi isto ima neke kvalitete i mane kao i naš.
pa onda probat shvatit da bi danas ipak trebali težiti proširivanju tih "načina" tj. sloboda.
naučiti kako biti odgovorni u toj slobodi (nekakva humana kontrola),
potruditi se naći načine da ljudi imaju veće mogućnosti a da službe reagiraju kad doista trebaju, a ne samo na papiru, pro forme,
da se ne prave gluhi i slijepi onda kada bi trebali pomoći (mislim na inertnost i/ili sporost sustava kod nekih obiteljska zlostavljanja npr.).
a ne odbacivati slobodu a priori - zbog straha.
jer onemogućiti roditelju da pruži svom djetetu obrazovanje i odgoj kojeg smatra vrijednim (jer kada djeca provode veći dio dana izvan obitelji, onda ta ustanova definitivno značajno utječe i formira dijete i u tom smislu!), je upravo to - ograničavanje sloboda i nekih osnovnih ljudskih prava.
Upravo tako.
Vidim da se ovdje često romantizira Zapad ili ga se pak pljuje, ovisno o potrebi.
Ali i ovo što kaže Čokolina, pa i npr. oni rijetki pregledi tijekom trudnoće itd itd, nemaju korijen u povratku prirodi ili prvotnoj rodovskoj zajednici, koliko u novcu. Kaae je dosta pisala o tome kako je to u SAD-u.
Znam da Roza baš bježi od tog kapitalističkog društva, ali ovaj argument popularizacije HS-a u današnje vrijeme svakako nije za zanemariti.
Nisam vidjela mamma juin post.
http://www.youtube.com/watch?v=zDZFcDGpL4U
odlična animirana prezentacija "Mijenjanje obrazovnih paradigmi"!
This animate was adapted from a talk given at the RSA by Sir Ken Robinson, world-renowned education and creativity expert and recipient of the RSA's Benjamin Franklin award.
For more information on Sir Ken's work visit: http://www.sirkenrobinson.com
Super napisano, pogotovo ovo boldano.čokolina, slažem se s dosta toga što si u prijašnjim postovima napisala, ali u vezi ovog zadnjeg-nit je zapad u odnosu na nas sasvim truo, a nije bome ni diznilend u kojem je uvijek trava zelenija nego tu.
neke su stvari tamo gore nego kod nas (za sad, trudimo se da ih sustignemo
mada ima očito dosta ljudi koji bi rekli da više sloboda nije bolje nego gore, jer otvara mogućnosti zlouporabe, zavisi valjda o trenutnom mentalnom sklopu, ali ni on nije nepromjenjiv (hm, mogla bi se recimo povući neka paralela s mpo zakonom, i tamo su se branili mogućim zlouporabama, zar ne?).
čitam vas i čini mi se da se može iz svakog posta dodati jedna nova nijansa ovoj raspravi i s mnogo toga bi se mogla složiti, ma skoro u svakom postu vidim zrno istine...samo je pitanje koliko u svom viđenju toga pretjerujemo(a rekla bih da ima pretjerivanja na sve strane)...ali skoro stalno osjećam, uz par iznimaka, nekakvu pretjeranu polarizaciju stavova.
zapravo mi je zato lakše razumjeti Rozu kad se zapjeni
jer je barem visoko osobno motivirana da brani svoj stav, jer želi obrazovati i odgajati svoje dijete na način koji smatra puno boljim od onoga što joj je sad omogućeno.
ali što to vama "na drugoj strani" toliko smeta?
njen bunt? "alternativci" općenito?
ne razumijem jer iz nekih postova kao da osjećam neku osobnu povrijeđenost.
u biti, nemojte zamjerit, ali meni se čini da je to ipak najviše stvar našeg mentaliteta...koji nije ni bolji ni gori od zapadnjačkog ali je drugačiji.
jer tamo je, usudim se to reći nakon što sam ipak koju godinu tamo proživjela, sistem "live and let live".
što ima i svojih crnih strana, bez sumnje. ali i pozitivnih.
i svjesna sam da su takve ocjene uvijek na razini generaliziranja,
ali obično u njima leži i puno istine.
naš mentalitet je pak puno više okrenut prema "selu" tj. zajednici,
od toga šta će drugi reć do toga da nemamo toliko povijest osobnih prava i sloboda kao pojedinaca u odnosu na zapad.
i to ima svojih dobrih i loših strana.
a ovo sve pišem samo zato što pokušavam reći da se nekad dobro probat odmaknut i pogledat malo iz daljine i vidjet da naš način ne mora biti jedini ni najbolji i da onaj drugi isto ima neke kvalitete i mane kao i naš.
pa onda probat shvatit da bi danas ipak trebali težiti proširivanju tih "načina" tj. sloboda.
naučiti kako biti odgovorni u toj slobodi (nekakva humana kontrola),
potruditi se naći načine da ljudi imaju veće mogućnosti a da službe reagiraju kad doista trebaju, a ne samo na papiru, pro forme,
da se ne prave gluhi i slijepi onda kada bi trebali pomoći (mislim na inertnost i/ili sporost sustava kod nekih obiteljska zlostavljanja npr.).
a ne odbacivati slobodu a priori - zbog straha.
jer onemogućiti roditelju da pruži svom djetetu obrazovanje i odgoj kojeg smatra vrijednim (jer kada djeca provode veći dio dana izvan obitelji, onda ta ustanova definitivno značajno utječe i formira dijete i u tom smislu!), je upravo to - ograničavanje sloboda i nekih osnovnih ljudskih prava.
Primjeri po kojima se ja vodim, prijatelji i poznanici iz Engleske i Amerike, svi HSaju iz istog razloga iz kojeg bi i ja HSala, nema veze sa socijalnim prilikama ili ne prilikama.
Beti3, ne znam što sam propustila, ali čini se da kažeš da si imala iskustvo HS i da nije dobro završilo? Mene zanima tvoje iskustvo iz prve ruke!
I inače, potpisujem što si rekla; jako lijepo i toplo.
Mislim da HS ima jednu veliku vrednotu, a to je puno vremena i bliskosti i puno uspomena koje ostaju roditelju i djetetu. Mislim da u današnjem vremenu jurnjave i viđanja kroz par kratkih sati dnevno HS nudi jednu lijepu alternativu i podsjetnik na to da nam se život prije svega gradi na odnosima s voljenim ljudima, i da to daje sigurnost i mir koji ne mogu proizaći ni iz čega drugoga.
Ja sam bolno svjesna kako mi djeca brzo odrastaju i jednostavno upijam svaku njihovu fazu, riječ, i sretna sam što su toliko doma jer sudjelujem u njihovom otkrivanju svijeta, vidim sjaj u njihovim očima kad vide zanimljiv korijen, kad nauče neku matematičku operaciju, ili kad prvi put čuju neku klasičnu priču. Jednostavno me obogaćuju, podsjećaju me na to što je važno i ispunjavaju me srećom ma ne mogu reći koliko. (iako je ponekad i pre pre pre teško s klincima doma cijele dane, priznajem bez mučenja..., ali i to je dio izazova)
Osobno obožavam dječja pitanja, obožavam podučavanje kao takvo, nije mi teško, veselim se tome, i intimno mi je posve jasno zašto bi netko HS-lao.
REcimo da imaš posao u kojem si dosta doma, i da tom poslu možeš naučiti dijete, i da mu to možeš ostaviti, ili da puno putuješ poslom i da dijete može s tobom - ja mislim da je ta životna škola odlična, i da djetetu daje više nego naš sustav. Druga je stvar što je to fakat rijetko i teško za zamisliti u društvu od 9-17.
ČIjih ljudskih prava, juanita? Djetetovih ili roditeljevih?
O tome je čitava diskusija.
Inače, savršeno mi je normalno funkcionirati na principu live and let live (dobro, ne baš doslovno, jer to da muž mlati ženu, a drugi snima mobitelom je tekovina te "live&let live" civilizacije), ali ovo je forum s raspravama, tu iznosimo stavove. Nećemo sigurno šetat uokolo i branit Rozi da da djetetu da kopa. Niti će ona meni branit da radim neke stvari koje njoj nisu ok.
Meni je ovo načelno u redu, lijepo, ima iste postavke ko bivanje kućanicom. Prvo moraju biti zadovoljeni okolni uvjeti, a kad su zadovoljeni-u teoriji je lijepo biti s najvažnijim ljudima 24/7.
Ali društvo funkcionira baš zato jer smo sposobni na različite načine i jer učimo od širokog kruga ljudi. Da učimo samo od roditelja ili u 90% od roditelja-većina nas nebi bila ono što jesmo.
U nekim je situacijama to dobro-u puno više njih je neusporedivo lošije od ovoga sada. Hrpa ljudi je uspjela, baš zato što nije učila samo od roditelja.
Naravno, o tome se radi. Jer dijete nema mogućnost izbora ako ne zna da postoji i druga vrsta učenja i života. Da li mu treba u sedmoj godini uopće dati da bira, druga je stvar.
Želim reći da su djeca itekako ličnosti sa stavom i željama i mislim da mi, kao roditelji, to moramo poštivati. Ja mogu pretpostaviti što je najbolje za moje dijete dok je malo, to provesti i poslije se pitati da li sam mogla drugačije. Ali to je život.
I drugačije je kad ima 7 ili 15 godina. Ovaj sa 15 zna daleko više, ima iskustva sa školom i učiteljima. A većina mama će učiniti za svoje dijete sve. I kad kaže da se ne vidi više u takvom sustavu, da želi biti doma i polagati ispite, omogućit ćete to. Nakon razmišljanja.
Može se. Mislim da je ostao zakinut za sve one svakodnevne doživljaje sa vršnjacima, ali ne vidim da mu je to smetalo. Treba više roditeljskog angažiranja jer ne smiješ ostaviti za sutra ili da danima ne uči (a tako je lako ići linijom manjeg otpora).
Super je prošlo. Svjedodžba je u džepu. A znanje? Ja se nadam da je zadovoljavajuće. Ide dalje.
Okolina? Čuđenje. Ali, ja baš ne fermam što drugi misle. Svatko ima svoje probleme i rješenja.
Nisam protiv HS, nikako, ali mislim da mora biti sa nekim ispitima koji se priznaju, jer nikad ne znate kad će htjeti dalje, a ako nema valjani dokaz da je usvojio potrebna ( ili nepotrebna) znanja, neće moći.
Ovako ja mislim, a ne da je to opće primijenjivo.
Zašto je neopisivo važno da roditelj odlučuje što će dijete učiti? Jel to stvarno osnova HS-a?
Moja strina je svojedobno izjavila da bi ona da može svojim kćerima ukinula matematiku jer stvarno ne vidi smisao matematike (osim osnova zbrajanja). I eto, s jednom ne bi baš fulala jer je na pravu, al druga nikad ne bi postala arhitektica da joj je majka provodila HS. I ne, nije strina neka zadrta i neuka žena, nego jednostavno joj je matematika boring.
nakon ovih 30tak stranica koje su ispisane, još uvijek mi nije jasno - koja su to potrebna znanja koja djeci trebamo usaditi a da nisu dio tekućeg školskog programa ?
X
Pa osnovno školovanje i jest zakonska obveza upravo zato da se to postigne.
***
@Beti3, i mene bi zanimalo tvoje živo iskustvo sa hs.
Kuhanje sarmi, naravno
zbog cega se provlaci ta ideja da roditelj odlucuje sto ce dijete uciti, zbog neceg sto je roza rekla? ja ne mislim tako odlucivati, u stilu ja ne volim matematiku pa moje dijete to nece uciti. i cini mi se da non stop zaboravljate, u hs-u nije samo roditelj ucitelj. znaci necu ja svoje klince uciti, osim onog sto znam dobro.
la mama, meni je osnovni cilj ustvari da im se ucenje i saznavanje stvari ne ogadi, kao sto se meni ogadilo u skoli. da im to ne bude tlaka i pritisak, nego uzivancija, gust i osobni cilj.
cubana, zaboravila sam dodati "u odredenom trenutku" na onu recenicu koju si kvotala. znaci ne mislim da dijete mora nauciti stvari koje netko drugi smatra potrebnim u odredenom trenutku. posto onaj primjer s brojanjem moze zapasti 2-3 dana kasnije od nekakvog eventualnog testa, kuzis. zakaj bi priustila klincu da se osjeca kao failure ako ce to gradivo svladati u sljedecih tjedan dana?
Koliko vidim, i ti si za kontrolirani HS. Onda stvarno ne razumijem tvoje pitanje. Nismo li dovoljno rekle, zašto nas takav pristup "toliko smeta"?
Za one koji bi HS provodili kod svog djeteta/djece:
Kako ste konkretno zamislili podučavanje na onim poljima gdje niste potkovani? Svakodnevno ili svakotjedno ili kakvo već angažiranje rođaka,susjeda,prijatelja gratis kroz dulji niz godina ili bi platili osobnog učitelja?
Ili jednostavno ne postoji područje na kojem niste "doma"?
Posljednje uređivanje od rosa : 23.05.2011. at 10:07
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom