čokolina, slažem se s dosta toga što si u prijašnjim postovima napisala, ali u vezi ovog zadnjeg-nit je zapad u odnosu na nas sasvim truo, a nije bome ni diznilend u kojem je uvijek trava zelenija nego tu.
neke su stvari tamo gore nego kod nas (za sad, trudimo se da ih sustignemo ), ali neke su bolje.
mada ima očito dosta ljudi koji bi rekli da više sloboda nije bolje nego gore, jer otvara mogućnosti zlouporabe, zavisi valjda o trenutnom mentalnom sklopu, ali ni on nije nepromjenjiv (hm, mogla bi se recimo povući neka paralela s mpo zakonom, i tamo su se branili mogućim zlouporabama, zar ne?).

čitam vas i čini mi se da se može iz svakog posta dodati jedna nova nijansa ovoj raspravi i s mnogo toga bi se mogla složiti, ma skoro u svakom postu vidim zrno istine...samo je pitanje koliko u svom viđenju toga pretjerujemo(a rekla bih da ima pretjerivanja na sve strane)...ali skoro stalno osjećam, uz par iznimaka, nekakvu pretjeranu polarizaciju stavova.

zapravo mi je zato lakše razumjeti Rozu kad se zapjeni
jer je barem visoko osobno motivirana da brani svoj stav, jer želi obrazovati i odgajati svoje dijete na način koji smatra puno boljim od onoga što joj je sad omogućeno.
ali što to vama "na drugoj strani" toliko smeta?
njen bunt? "alternativci" općenito?
ne razumijem jer iz nekih postova kao da osjećam neku osobnu povrijeđenost.
u biti, nemojte zamjerit, ali meni se čini da je to ipak najviše stvar našeg mentaliteta...koji nije ni bolji ni gori od zapadnjačkog ali je drugačiji.
jer tamo je, usudim se to reći nakon što sam ipak koju godinu tamo proživjela, sistem "live and let live".
što ima i svojih crnih strana, bez sumnje. ali i pozitivnih.
i svjesna sam da su takve ocjene uvijek na razini generaliziranja,
ali obično u njima leži i puno istine.
naš mentalitet je pak puno više okrenut prema "selu" tj. zajednici,
od toga šta će drugi reć do toga da nemamo toliko povijest osobnih prava i sloboda kao pojedinaca u odnosu na zapad.
i to ima svojih dobrih i loših strana.

a ovo sve pišem samo zato što pokušavam reći da se nekad dobro probat odmaknut i pogledat malo iz daljine i vidjet da naš način ne mora biti jedini ni najbolji i da onaj drugi isto ima neke kvalitete i mane kao i naš.
pa onda probat shvatit da bi danas ipak trebali težiti proširivanju tih "načina" tj. sloboda.
naučiti kako biti odgovorni u toj slobodi (nekakva humana kontrola),
potruditi se naći načine da ljudi imaju veće mogućnosti a da službe reagiraju kad doista trebaju, a ne samo na papiru, pro forme,
da se ne prave gluhi i slijepi onda kada bi trebali pomoći (mislim na inertnost i/ili sporost sustava kod nekih obiteljska zlostavljanja npr.).
a ne odbacivati slobodu a priori - zbog straha.

jer onemogućiti roditelju da pruži svom djetetu obrazovanje i odgoj kojeg smatra vrijednim (jer kada djeca provode veći dio dana izvan obitelji, onda ta ustanova definitivno značajno utječe i formira dijete i u tom smislu!), je upravo to - ograničavanje sloboda i nekih osnovnih ljudskih prava.