Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[hibiskus]

Naš slučaj je malo drukčiji od uobičajenog jer je prije toga dvije godine išao u glazbeni vrtić pri istoj školi i još je izabrao instrument za kojim ne vlada tako velik interes kao za npr. klavir ili gitaru. Upisali su ga u tzv. predškolski program po kojem još ne mora na solfeggio, to ga čeka sljedeće godine. Mislim da većina glazbenih škola upisuje djecu u 2. ili još bolje 3. razredu redovne osnovne škole, ali za to se treba raspitati na onim drugim temama (na pdf Škola).
A broj aktivnosti ovisi o djetetu - mojem je glazba 2× tjedno (uz svakodnevno provježbavanje gradiva) više nego dovoljno.

hvala, sad se pitam od kud meni info da je glazbena svaki dan?
valjda sam nesto pomijesala.
mi inace imamo probleme sa slobodnim aktivnostima, ona bi na sve, al bas sve. pa kocimo. za sada imamo 2 aktivnosti tjedno, radionice od sever i prijateljice iz skole koje cesto pozivamo u slobodne dane i cini mi se da je to taman mjera.

u razredu imamo jos jedno darovito dijete, takodjer hipersenzibilno, ali sa daleko losije razvijenim socijalnim vjestinama i to je bas tuzno za gledati kako se on muci.
ja bi takodjer stavila nogomet ispred matematike. steta je, ali nece stagnirati u matematici ako prvi razred ne ide na dodatno, a ovo su ipak prijatelji sa kojima ce provesti 8 godina.

[Peterlin]

hvala, sad se pitam od kud meni info da je glazbena svaki dan?

Previdjela sam ovo...

Za početak možeš dijete upisati na početnički solfeggio (sad ne, nego od iduće škg). Mi svoju djecu nismo uspjeli ugurati (nismo se jako ni trudili) ali su krenuli u redovnu glazbenu školu jedan od drugog, a drugi od trećeg razreda.

U prvom razredu imaš 2x tjedno instrument po pol sata i 2xtjedno solfeggio po 45 minuta. Moji su sad u trećem i imaju blok sat instrumenta, tj. jedan dolazak tjedno u školu (s tim da profesorica instrumenta to po potrebi dijeli na 2 puta tjedno ako se ukaže potreba - to su ti prednosti individualne nastave).

Moji su jako zadovoljni (iako sad u 3. razredu više ne donose same petice iz solfeggia, ali to nije obavezna škola pa mi ne pada na pamet da ih kliještim). Tu i tamo uzdahnu da oni baš i ne bi vježbali, ali nikad BAŠ NIKAD nisu rekli da ne bi išli na sviranje ili solfeggio. Mlađem instrument ide baš dobro, stariji se snalazi, a tak dugo dok su oni zadovoljni i mi smo zadovoljni.

Još jedna stvar - za ovakvu djecu jako je važno društvo slične djece. U glazbenoj ih je cijela hrpa, a u osnovnoj svi uglavnom forsiraju nogomet (slažem se s tanjom_b u stavu oko organiziranog treniranja) i to nam ne paše.

Bilo bi mjesta i vremena i za druge aktivnosti (moj stariji se iživljava s izbornim predmetima tipa informatika, programiranje i slično - njegov izbor, on tamo ima istomišljenike) a mlađem već dulje tražim neku aktivnost koja ne bi bila fizički prenaporna (on je astmatičar i alergičar) ali nismo našli ništ pametno osim povremenih odlazaka na bazen.