Fakat... Moj stariji ima u razredu dobrog prijatelja koji je izuzetan matematičar i kojem je uvijek bilo dosadno na satu, pa je učiteljica za njega imala dodatne zadatke s kojima se zabavljao dok su ostali zbrajali do dvadeset - u sklopu REDOVNE nastave. Imala je za njega knjigu iz 4. razreda dok su bili u prvom. Imala je i dodatnu nastavu, ali manje formalno (samo kad su bile pripreme za natjecanja.) To je držalo vodu. Ne kažem da se nije moglo i više, ali sa svoje strane učiteljica je odradila najviše što je mogla u zadanim uvjetima. Dalje je do škole, a to je štekalo...tanja_b prvotno napisa
S druge strane, moj mlađi sin ima isti ovakav tretman kakav opisuje tanja_b (dodatna matematika umjesto igranja na dvorištu, pa djeca to doživljavaju kao kaznu i to s učiteljicom paralelnog razreda, ali svejedno voli ići jer tamo je bolja atmosfera nego u njihovom razredu. On je daleko od toga da bude darovit, ali je možda mrvicu bolji od prosjeka (pogotovo od prosjeka u svom razredu). Dobro mu dođe. Dok bude htio ići - nek ide, ali vanjska motivacija im je fakat nikakva (gdje je onaj smajlić koji okreće oči?).
 |
|||
Odgovori s citatom