Pozdrav svima!
Moje je darovito dijete prvašić. Nismo ga nikad testirali jer u našem gradu to nije moguće, a i nije bilo potrebe jer je vrlo prilagodljiv i nema problema s ponašanjem izvan kuće. Ipak znam da je darovit jer sam dosta čitala o tome, a i sama sam bila darovito dijete. (Usput rečeno, ako koga zanimaju knjige o darovitosti na hrvatskom koje sam uspjela iščačkati, mogu staviti popis.) Ono što je naš, uvjetno rečeno, problem je to što je sin "blokirani" daroviti koji negira svoje sposobnosti. Nekidan tvrdi da je najgori u razredu (ajde, onda je umanjio na drugi najgori) i da se boji da će pasti 2. razred. A znao je čitati i pisati davno prije škole i matematičke ispite rješava 100 posto. Učiteljica za njega kaže zreliji, drukčiji (u pozitivnom smislu).
Negiraju li vaša djeca kad svoju darovitost? Kako se vi postavite?