da, ja ga prakticiram. Moja su djeca 2 tjedna na moru bez nas, pa 2 tjedna s nama, pa opet 2 tjedna bez nas.Mima prvotno napisa
Kad krenu u školu (prvo jedno pa drugo) bit će i duže.
Znaju nekad i po zimi otići na tjedan dana. To je kad sam ja na sl.putu, u 99 posto slučajeva.
Možda su nekad i nesretna, ponekad znaju nazvati i biti sjetni i nije im svejedno što nisu s nama.
Imaju alternativu, naravno, mogu biti u dežurnom vrtiću-drugom, ne svojem, čitav dan do 6-7 navečer ne izaći vani iz stana, dizati se u 6..
a mogu biti i kod bake, eto.
Naravno da ponekad mislim da to nije u redu. Naravno da mi nekad srce puca na tisuću komadića.
Ali oni imaju bake i dide, ujca i ujnu, druge prijatelje i staru prabaku.
Svim tim ljudima obogaćuju život, i oni ga obogaćuju njima.
Treba osjetiti razliku između ostavljanja i pružanja prilike da doživiš.
Vjerujem da djeca točno osjete kad su ostavljena jer su višak, a kad je razlog potpuno drugi.
A treba nekad i izignorirat svoje potrebe da budeš stalno uključen.
 |
|||
Odgovori s citatom