Trina prvotno napisa
Dakle, da i ja nešto napišem. Ne znam što bi navela kao neki poseban događaj, ma i neda mi se sad u tančine i detalje ali onako u globalu, moje djetinjstvo obilježeno je svađama i lošim odnosom mojih roditelja. Moja mater je Kraljica Drame, ona 50% svog života plače. Ona stalno plače, to je nešto prestrašno. Ja nešto emotivnije nisam nikad vidjela. danas mi je to ogroman problem, ja s njom ne mogu o ničemu pričati jer se uvijek rasplače, ma ako je i krivo pogledam ili nedajbože nešto prigovorim. Pa možete zamisliti kako je kad si dijete, mater i otac su u nikakvim odnosima a ona stalno plače. U stanju je od svega napraviti cirkus. tek danas shvaćam da je u nas usadila nekakve teorije koje nisu bile istinite, odnosno ona ih je vidila puuuuuno burnijima nego što su stvarno bile. Odgajani smo u mržnji prema ocu. Čuli smo svaku njihovu svađu i znali smo za svaki njegov krivi potez. Svađali su se konstantno.
S druge strane uopće nismo bili uključeni u njihov život, sve što se dešavalo, dešavalo se iza aztvorenih vrata. U ništa nas se nije uključivalo, nikakve odluke, nikakvo išta, mi smo se smatrali samo djecom kojima nije mjeto blizu odraslih. Sve sam morala naučiti sama-od najbanalnijih stvari do onih malo važnijih.
) i vidiš kamo sreće da su kao tvoji zatvarali vrata,moji su jaaako voljeli publiku ili su šutili i ne razgovarali danima,a ti bi napetost mogao rezati nožem.meni je najteže padalo to što su bili užasno sebični i nezreli,ja sam se morala brinuti za njih,a ne obrnuto.nekom je razvod trauma,ali meni je bilo sram samoj sebi priznati da mi je bilo olakšanje.moj strah je samo to da mi se ne desi isto.ne mogu reći da nisam imala lijepo djetinjstvo,ali se i sjećam uvijek tog osjećaja težine,neizvjesnosti,odgovornosti i straha što će biti sutra i stalno nošenje nekog sr...a na leđima.
Odgovori s citatom