Draga moja

drzim se ovisi kako koji dan ali trudim se. Tesko mi je kada idem doktoru, a u cekaoni puno veselih trudnica,kada vidim mame kako guraju kolica,igraju se sa svojom djecicom itd. ali to je normalno i tako mora biti. Sve mi je jos jako nestvarno. Ponekad se probudim i pitam se da li je to bila stvarnost ili sam sanjala. Ljudi kada me vide iznenade se kako se dobro drzim sa obzirom da nije proslo puno vremena. Neznam sta mi je gore kada lupe takvu glupost ili pak kada preko nekoga cujem da me netko drugi zeli nazvati pa nije siguran da li moze i da li da zove. Definitivno sada vjerujem u onu: u nevolji se pravi prijatelji poznaju. Puno sam bolje nego prije jer sam dobila odgovore na neka pitanja koja su me dugo mucila. USkoro se vracam na posao. Nadam se da cu uspjeti izdrzati taj stres koji me ceka. Sada vrijeme kratim putovanjima u dvoje i mogu samo reci da je super promjeniti mjesto,okolinu,drustvo itd. I malo se maknuti od svega. Slobodno vrijeme dijelim sa muzem,obitelji i prijateljima...misli ponekad ipak odlutaju ali trudim se.zapravo kada razmislim dosta razmisljam o buducnosti i svom malom savrsenom svijetu. Nadam se da cemo sve uskoro biti sretnije.

Drzite se sve i budite hrabre!

ljubim vas sve i cujemo se uskoro