i ja se često zblesiramja se cesto zblesiram kad vidim kako si moj post procitala totalno suprotno od onog sto sam napisala. i ne mislim da je uvijek problem u nacinu na koji pisem vec i u svjetlu u kojem se cita., ali jedino u što možeš biti sigurna da ih stvarno čitam s dobrom namjerom, jer znam da su tako napisane. jedino što pretpostavljam da krećemo od različitih pretpostavki, pa su nam i mišljenja često različita. ali i to je legitimno. nekad s vremenom shvatim da si u pravu, a nekad opet mislim da nisi. i nekad mi je žao što ne razumiješ što sam ti pokušala reći. ali očigledno je da nekako govorimo tj. razmišljamo na potpuno drugi način (pa otud i drugačiji zaključci), iako se duboko poštujemo. barem te ja poštujem i znam da ništa ne pišeš zlonamjerno.
a sad dosta iskazivanja ljubavi.
meni je jasno što želiš reći i ne mislim da si (potpuno) u krivu, ali fakat ne mislim da je ta sprdnja bila tolikih omjera i da se nije mogla razumijeti u kojem kontekstu izrečena, pa i da je bila bezvezna, ova od happy da o njoj sad ovdje raspravljamo već tri stranice. ako je dovoljna jedna sprdnja da se netko od nas ogradi ili nas više ne podupire, onda možda ni ta potpora nije baš bila vrijedna našeg pisanja. jer ne možemo baš stalno hodati po jajima i možemo nekad i bubnuti glupost.
ni meni ta opaska nije bila nešto posebno i sigurno bih reagirala da ju je izrekla neka od mojih... ehm.... starijih sugovornica
 |
|||
