e sad, ja znam da bi i ti i dijana voljele da to nije tako.
ali jednostavno ne možeš onoj ani reći, - nedam ti pravo da ako tvoja partnerica nedajbože umre, da ti imaš pravo na obiteljsku mirovinu. i tvoja kćer. e, to ti nedam. al ću ti nositi vrećice s placa. i moja kćer će se igrati s tvojom.
druga stvar. ne možete poreći da su danas u hrvatskoj gej osobe meta predrasuda, zlostavljanja, kamenovanja (doslovnog), da su pljuvane. ne od vas, naravno. pa da zakon o istospolnim zajednicama uspije sva prava izjednačiti s pravima koje nam daje brak (što je vrlo teško, jer ima jako puno stvari koje zahtjevaju taj vjenčani list) , ja, koja smatram da su gej osobe u potpunosti jednako vrijedne, želim da imaju prava baš na građanski brak. ne na nekskvu zajednicu. nego na građanski brak, kao ja.
i znam da zakon ne može automatski sam po sebi ukloniti predrasude, stereotipe. no, smatram da on djeluje kao najbolji učitelj, postavlja neke javne norme koje polako postaju svakodnevica, svakodnevni život. i time štite ugrožene ljude od zlostavljanja.
uf, previše postova u ovoj raspravi, a premalo vremena
