kako razmisljate?

[Peterlin]

sto se tice blejanja, ja isto mogu blejati.

A tko ne može???

Nije problem zablejati, problem je prekinuti blejanje i usmjeriti mozak nečem drugom.

Ne mislim sad na nas koje se zafrkavamo ovdje. Ja sam ovo bila prisiljena savladati uz svoju djecu, analizirajući kakvi su im stilovi učenja.

Dok su dečki bili u prvom i drugom razredu, popularne su bile knjige Tonija Buzana - Mentalne mape, Mentalne mape za klince i još jedna, ne mogu se sad sjetiti bez interneta...

ALI nekim čudom meni je prije toga pala šaka knjiga koju je napisao Edward de Bono - ova: http://www.kupiknjigu.com/m/edward-de-bono/874/ pa mi je Buzan nakon toga izgledao ne baš kao plagijator, ali kao topla voda u bojleru.

Eto, sad imate materijala. De Bono taj način razmišljanja naziva "lateralno razmišljanje". Teško je sve strpati u kućicu, nema za to ni potrebe. Isto, kao kod djece - nitko od njih nije isključivo vizualan tip ni isključivo auditivan, nego je često PRETEŽNO ovakav, pretežno onakav... Tako je i kod razmišljanja. Ja sam štajaznam 70% linearna, ali 30% si ostavljam za nelinearnu kreativu.

Kako to opisati, lateralno razmišljanje za razliku od linearnog? Matematika je super... Zamislite dvodimenzionalni svijet, nema treće dimenzije. Sve se zbiva samo na "listu papira". A netko u tom svijetu treba izvaditi manji prsten iz većeg, tako da veći ostane cijeli. U dvodimenzionalnom prostoru / gledanju to je nerješivo. Treća dimenzija to rješava kao od šale, dajući NOVU PERSPEKTIVU.

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...

[lunja]

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...

Procitala sam sad cijelu temu i zbunjena sam na vise nacina, ali bar da pitam odgovor na ovo pitanje s narancom: kakva cetvrta dimenzija? Sta, jel naranca cijela u proslosti? Il prolijece kroz, stajaznam, crnu rupu?

[Peterlin]

Procitala sam sad cijelu temu i zbunjena sam na vise nacina, ali bar da pitam odgovor na ovo pitanje s narancom: kakva cetvrta dimenzija? Sta, jel naranca cijela u proslosti? Il prolijece kroz, stajaznam, crnu rupu?

To je samo primjer kako je sa trodimenzionalnim načinom razmišljanja čovjek zapravo ograničen. Malo si ljudi to može predočiti. Ja isto ne mogu, osim analogijom s dvodimenzionalnim prostorom - ljudi iz takvog svijeta isto ne bi razumjeli našu treću dimeziju, to im je apstraktno.

S druge strane, u matematici postoji n dimenzija prostora, ne samo tri.

[lunja]

[QUOTE=Peterlin;2554148]To je samo primjer kako je sa trodimenzionalnim načinom razmišljanja čovjek zapravo ograničen./QUOTE]
Meni je ovo i dobar primjer kako ponekad ne kuzim preneseno znacenje. jer uvijek prvo zelim naci logican, jedini pravi, crno-bijeli odgovor.
Moj brat je klasicni autist, i ja sam se u odrasloj dobi, kad sam zapravo i shvatila da autizam moze imati puno razlicitih oblika, pocela pitati imam li i ja elemente autizma.
Socijalna strana mi je definitivno slaba, odlicno se snalazim u poznatoj sredini, s poznatim drustvom, ali stranci, ili recimo netko s kim se ne osjecam sigurno, neki autoritet...katastrofa. Panika.
Nekad znam potpuno zablokirati, ono, ni rijeci iscjediti iz mene.
Small talk, nula bodova, znam po 3-4 puta na dan komentirati vrijeme, s razlicitim osobama srecom.
A nacin razmisljanja mi je apsolutno nemoguce definirati -nista uopce u zivotu ne mogu podijeliti na crno i bijelo, osim matematike. Na sve imam "but". Takodjer cesto nazivana cjepidlakom.
Na onom poznatom primjeru s velikim slovom sastavljenim od malih prije uocavam mala.
I po dosta testova imam muskiji mozak (to bi bio lijevi, zar ne?).
Brojevi me bas idu, bila sam jako dobra u matematici i cesto si znam neke sasvim nematematicke stvari pretvorit u kombinacije brojeva da ih lakse zapamtim.

I zapravo se bojim ovo sve ispricati nekom strucnjaku. A pogotovo me one socijalne poteskoce znaju ogranicavati u zivotu.

[leonisa]

A tko ne može???



Eto, sad imate materijala. De Bono taj način razmišljanja naziva "lateralno razmišljanje". Teško je sve strpati u kućicu, nema za to ni potrebe. Isto, kao kod djece - nitko od njih nije isključivo vizualan tip ni isključivo auditivan, nego je često PRETEŽNO ovakav, pretežno onakav... Tako je i kod razmišljanja. Ja sam štajaznam 70% linearna, ali 30% si ostavljam za nelinearnu kreativu.

Kako to opisati, lateralno razmišljanje za razliku od linearnog? Matematika je super... Zamislite dvodimenzionalni svijet, nema treće dimenzije. Sve se zbiva samo na "listu papira". A netko u tom svijetu treba izvaditi manji prsten iz većeg, tako da veći ostane cijeli. U dvodimenzionalnom prostoru / gledanju to je nerješivo. Treća dimenzija to rješava kao od šale, dajući NOVU PERSPEKTIVU.

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...

vidis mene zanima kakvo je to linearno razmisljanje?
daj mi ga objasni?
jer ja ne znam kako razmisljati osim vizualno.
jucer sam pitala muza i nije znao odgovor.
kad sam ga pitala, evo sada kad ti ja pricam sta se dogadja u tvojoj glavi? tekst, slova, rijeci, slike? on je reko sve, malo po malo, kako kada.
onda sam mu probala objasniti i kako dolazi do greske u komunikaciji kod mene. on mi prica nesto i ja od toga stvaram film. ne pamtim rijeci koje mi je rekao vec ih odmah pretvaram u slike, scene, kadrove. i onda kad to pohranjujem, pohranjujem ko video zapis kojeg sam ja konstruirala koji nuzno ne mora biti bas ono sto je on reko vec kako sam si ja interpretirala.
imali smo fazu ponavljanja ko je sta rekao i tu sam vidjela koliko se zna dogoditi da ja nisma "cula" ono sto je rekao. promjenila sam mozda jednu rijec koja je promjenila cijelo znacenje.

ja ne mogu predociti sebi 2 dimenzije.
kad ti kazes naranca, ja vidim narancu, osjetim njenu strukturu, kako kore, tako i njene unutrasnjosti, punocu soka, miris kore, miris soka. ne mogu zamisliti 2 dimenzije, kad kazes matematika i list papira, ja zamislim taj list papira u nekom prostoru i ne mogu se fokusirati samo na 2 dimenzije linija na njoj.

daj pojasni malo vise, uzasno me zanima.

[Peterlin]

vidis mene zanima kakvo je to linearno razmisljanje?
daj mi ga objasni?
jer ja ne znam kako razmisljati osim vizualno.
jucer sam pitala muza i nije znao odgovor.
kad sam ga pitala, evo sada kad ti ja pricam sta se dogadja u tvojoj glavi? tekst, slova, rijeci, slike? on je reko sve, malo po malo, kako kada.
onda sam mu probala objasniti i kako dolazi do greske u komunikaciji kod mene. on mi prica nesto i ja od toga stvaram film. ne pamtim rijeci koje mi je rekao vec ih odmah pretvaram u slike, scene, kadrove. i onda kad to pohranjujem, pohranjujem ko video zapis kojeg sam ja konstruirala koji nuzno ne mora biti bas ono sto je on reko vec kako sam si ja interpretirala.
imali smo fazu ponavljanja ko je sta rekao i tu sam vidjela koliko se zna dogoditi da ja nisma "cula" ono sto je rekao. promjenila sam mozda jednu rijec koja je promjenila cijelo znacenje.

ja ne mogu predociti sebi 2 dimenzije.
kad ti kazes naranca, ja vidim narancu, osjetim njenu strukturu, kako kore, tako i njene unutrasnjosti, punocu soka, miris kore, miris soka. ne mogu zamisliti 2 dimenzije, kad kazes matematika i list papira, ja zamislim taj list papira u nekom prostoru i ne mogu se fokusirati samo na 2 dimenzije linija na njoj.

daj pojasni malo vise, uzasno me zanima.

Probaj si to kinesteticki predociti - uzmi predmete: npr. narukvicu i prsten, stavi prsten unutar narukvice na povrsini stola. Sad probaj izvaditi prsten van, a da sve ostane na stolu u svakom trenutku, nista ne smijes podginuti. Ne ide, odnosno ne ide bez razdvajanja/raskidanja narukvice! To je dvodimenzionalni prostor (kao list papira).

Ako podignes prsten gore, to je vec treca dimezija.

Isto - ako trebas to isto zamisliti u 3 dimenzije, to ti je naranca u kori ili mala lopta u velikoj. Kako ces ono iznutra izvaditi van da kora ili vanjska lopta ostane cijela? U tri dimenzije nikako, treba ti cetvrta. Sok narance uopce nije stavka, eliminiras ga kao nepotrebnu informaciju. To je ono sto ja ucim svog mladjeg sina, kako da odvoji bitno od nebitnog, ali njemu je to isto tesko. Mislim da je bilo i meni dok sam bila u osnovnoj skoli, ali je moj tata strpljivo sve to objasnjavao pomocu matematike pa je moj mozak na kraju ipak konfiguriran tako da moze rasclanjivati detalje, ali i vidjeti cjelinu.

Zapravo, svi to mozemo, kao sto svi mozemo citati i pisati, ali neki su nepismeni jer ih nikad nitko nije ucio citati. Vjerojatno se to moze postici i s mislima.

Meni je recimo fenomenalan ovaj Stormin opis da miris ima boju. To mi je nezamislivo. Ali kad bolje razmislim, u mojoj glavi (punoj zvukova, a ne slika) zvuk ima istu funkciju. Uvijek imam "pozadinsku glazbu" ili pozadinsku buku, kako god zelis to nazvati. Kad to iskljucim, onda mi mozak radi visestruko brze. Prije par godina pisala sam neki prirucnik i to me totalno opsjelo - iskljucila sam sve, do potrebe za jelom i picem, iskljucila pojam o vremenu i nisam prestala dok nije bilo gotovo. Kasnije je trebalo jos dorada, ali sve u svemu, taj materijal je doslovce "izletio" iz mene na papir. Ali u glavi nije bio u obliku slika, nego u obliku rijeci koje su zvucale. Eh, da mogu to svjesno ukljuciti, gdje bi mi bio kraj??

Uostalom, Temple Grandin u onom svom govoru kaze da svijet treba razlicite vrste umova. Bilo bi silno dosadno da smo svi isti.