To je samo primjer kako je sa trodimenzionalnim načinom razmišljanja čovjek zapravo ograničen. Malo si ljudi to može predočiti. Ja isto ne mogu, osim analogijom s dvodimenzionalnim prostorom - ljudi iz takvog svijeta isto ne bi razumjeli našu treću dimeziju, to im je apstraktno.
S druge strane, u matematici postoji n dimenzija prostora, ne samo tri.
Posljednje uređivanje od Peterlin : 16.01.2014. at 14:50
[QUOTE=Peterlin;2554148]To je samo primjer kako je sa trodimenzionalnim načinom razmišljanja čovjek zapravo ograničen./QUOTE]
Meni je ovo i dobar primjer kako ponekad ne kuzim preneseno znacenje. jer uvijek prvo zelim naci logican, jedini pravi, crno-bijeli odgovor.
Moj brat je klasicni autist, i ja sam se u odrasloj dobi, kad sam zapravo i shvatila da autizam moze imati puno razlicitih oblika, pocela pitati imam li i ja elemente autizma.
Socijalna strana mi je definitivno slaba, odlicno se snalazim u poznatoj sredini, s poznatim drustvom, ali stranci, ili recimo netko s kim se ne osjecam sigurno, neki autoritet...katastrofa. Panika.
Nekad znam potpuno zablokirati, ono, ni rijeci iscjediti iz mene.
Small talk, nula bodova, znam po 3-4 puta na dan komentirati vrijeme, s razlicitim osobama srecom.
A nacin razmisljanja mi je apsolutno nemoguce definirati -nista uopce u zivotu ne mogu podijeliti na crno i bijelo, osim matematike. Na sve imam "but". Takodjer cesto nazivana cjepidlakom.
Na onom poznatom primjeru s velikim slovom sastavljenim od malih prije uocavam mala.
I po dosta testova imam muskiji mozak (to bi bio lijevi, zar ne?).
Brojevi me bas idu, bila sam jako dobra u matematici i cesto si znam neke sasvim nematematicke stvari pretvorit u kombinacije brojeva da ih lakse zapamtim.
I zapravo se bojim ovo sve ispricati nekom strucnjaku. A pogotovo me one socijalne poteskoce znaju ogranicavati u zivotu.