Citiraj Peterlin prvotno napisa Vidi poruku
A tko ne može???



Eto, sad imate materijala. De Bono taj način razmišljanja naziva "lateralno razmišljanje". Teško je sve strpati u kućicu, nema za to ni potrebe. Isto, kao kod djece - nitko od njih nije isključivo vizualan tip ni isključivo auditivan, nego je često PRETEŽNO ovakav, pretežno onakav... Tako je i kod razmišljanja. Ja sam štajaznam 70% linearna, ali 30% si ostavljam za nelinearnu kreativu.

Kako to opisati, lateralno razmišljanje za razliku od linearnog? Matematika je super... Zamislite dvodimenzionalni svijet, nema treće dimenzije. Sve se zbiva samo na "listu papira". A netko u tom svijetu treba izvaditi manji prsten iz većeg, tako da veći ostane cijeli. U dvodimenzionalnom prostoru / gledanju to je nerješivo. Treća dimenzija to rješava kao od šale, dajući NOVU PERSPEKTIVU.

Eh, sad idemo korak dalje - kako izvaditi naranču iz kore, a da kora istane cijela? To je isti problem opisan u trodimenzionalnom prostoru. Treba nam četvrta dimenzija. Ali mi smo često ograničeni trodimenzionalnim načinom razmišljanja (bar ja, za ostale ne znam) pa je to teško shvatljivo. Iz perspektive nove dimenzije taj problem je lako rješiv, ali mi ga ne možemo zamisliti, isto kao što oni iz dvodimenzionalnog svijeta ne mogu zamisliti treću dimenziju.

Ima li naš mozak ograničenje na tri dimenzije? Iskreno, sumnjam. Mora postojati nešto više i dalje. Ali da ne tupim (iako je ovo kutak za takve stvari) samo da se vratim praktičnoj koristi različitih načina razmišljanja:

Ono što možemo naučiti je promatrati svaki problem iz nove perspektive. To pali - čovjek se ugodno iznenadi...
vidis mene zanima kakvo je to linearno razmisljanje?
daj mi ga objasni?
jer ja ne znam kako razmisljati osim vizualno.
jucer sam pitala muza i nije znao odgovor.
kad sam ga pitala, evo sada kad ti ja pricam sta se dogadja u tvojoj glavi? tekst, slova, rijeci, slike? on je reko sve, malo po malo, kako kada.
onda sam mu probala objasniti i kako dolazi do greske u komunikaciji kod mene. on mi prica nesto i ja od toga stvaram film. ne pamtim rijeci koje mi je rekao vec ih odmah pretvaram u slike, scene, kadrove. i onda kad to pohranjujem, pohranjujem ko video zapis kojeg sam ja konstruirala koji nuzno ne mora biti bas ono sto je on reko vec kako sam si ja interpretirala.
imali smo fazu ponavljanja ko je sta rekao i tu sam vidjela koliko se zna dogoditi da ja nisma "cula" ono sto je rekao. promjenila sam mozda jednu rijec koja je promjenila cijelo znacenje.

ja ne mogu predociti sebi 2 dimenzije.
kad ti kazes naranca, ja vidim narancu, osjetim njenu strukturu, kako kore, tako i njene unutrasnjosti, punocu soka, miris kore, miris soka. ne mogu zamisliti 2 dimenzije, kad kazes matematika i list papira, ja zamislim taj list papira u nekom prostoru i ne mogu se fokusirati samo na 2 dimenzije linija na njoj.

daj pojasni malo vise, uzasno me zanima.