kako razmisljate?

[leonisa]

Ne smatram se sinestetom, ali mi pojedine riječi izazivaju određene osjećaje u tijelu (npr. riječ lišće mi kruži od želudca prema ramenima, fizički je osjećam. Neki tonaliteti isto, a muziku uglavnom vizualiziram).
Snovi su mi na žalost ni sjena onih prije. Također nikad nisam sanjala crno-bijelo, a najčudniji osjećaj koji sam doživjela u snu je osjećaj smrti. Ne umiranje, ni život poslije smrti nego baš osjećaj ništavila. Nije bilo ugodno.

Kad sam bila mala najveća fora mi je bilo prepoznati da je to san paa ga odvesti gdje hoću i raditi što hoću. To danas više ne mogu, ali mogu ga prekinuti i nastaviti kasnije. Često sanjam snove u nastavcima, a između nastavaka jednom mi je prošlo i dvije godine.

Ali generalno gledano, sposobnost sanjanja mi opada.

ja do jucer nisam ni cula za sinestetone
opcenito, nikad s nikim nisam o tome pricala niti istrazivala, uzimala sam to pod normalno.muziku, ako u njoj nema rijeci, vizualiziram i to obicno izgleda, kako je betty rekla, kombinacija windows/winap vizualizatora i warp pogona/stargate :D i boje je opisala te "misli" u prazno, to bi bilo otprilike to. s tim kad se radi o vise instrumenata ili melodije, svaka ima svoju putanju.

sad si me sjetila mog sna iz djetinjstva. dugo sam se salila da su mi pokrali ideju sa waterworldom.
sanjala sam kako plivam i zaronim i ronim duboko, duboko, duboko i ostanem bez zraka i osjetim da se gusim, ali svu onu agoniju, bol u tijelu, paniku, sve i ugusim se na sekundu je to to.osjecaj smrti. i onda odjednom prodisem na skrge i osjetim kako mi voda ulazi kroz njih, kako uspjevam disati, kako se budim i nastavljam roniti i uzivati u osjecaju vode na svakoj stanici mog tijela.
kasnije sam znala u snu si reci da znam sta slijedi i da se ne bojim.

hitra, a tek mi doci na kavu :belj:

ja se snova uopce ne sjecam. jedno sam vrijeme mislila da sam prestala sanjati, ali su me razuvjerili i rekli da je to nemoguce, samo da se nicega ne sjecam. hm, hm sto bi to trebalo znaciti?

u periodu kad su se cure budile svako malo, nisam sanjala. nisam stigla. i to mi je uzasno tesko padalo. ko da je falio jedan dobar dio mene u mom zivotu, jer sam navikla sanjati svaku noc, ako ne i svaku drugu.

nekad se tokom dana sjetim da sam nesto sanjala. nesto mi bude trigger.
nekad se sjetim tog sna i zelim ga "zapisati" u memoriji, jer ja svoje sne prozivljavam i analiziram na svoj nacin tokom dana i onda se dogodi da ga zaboravim. i sjecam se da sam si rekla da obratim na nesto paznju, ali se vise ne mogu sjetiti na sta. i to je doslo s godinama.

inace nisam za trpanje u ladica i generalno to ne volim tako da mi je super da pricamo kako kako i zasto i da si otvaramo nove dimenzije i aspekte, da netko ko je vise upucen u to da da objasnjenje, nemam potrebu svrstavat se

Identično, kao dijete sanjala sam da letim, pamtim i osjećam taj feeling još danas. Zapravo nitko me još uvijek ne može razuvjeriti da nisam letjela
i demonstrirala sam t opokušajima letenaj s fotelje ...

al ono praaavi osjećaj letenja. ma jesam,letila sam i gotovs.

e to, samo moje je s ronjenjem. mozda mi je zato jedan od najdrazih filinga u budnom stanju gola skociti u pucinu i uzivati u vodi koju param.

khm, načela si temu snova, na tom polju sam maestralna

ne samo letenje, boje, zvukove, intenzivan osjećaj stvarnosti, lucidni snovi i slično, nego i snovi koji su u toj mjeri "lucidni" da sanjam jedan san i onda se malo izdignem i vidim kartu svojih snova i na njemu sve snove koje sam ikada sanjala kako se događaju istovremeno, tj. sanjam ih sve odjednom

ne mislim da je to dobro, jer nemali broj puta mi se dogodilo da se probudim s potpunom amnezijom u trajanju nekoliko sekundi (što je užasno dugo kada se ne možeš sjetiti vlastitig imena niti koje je ovo dijete kraj tebe )

meni se znalo to ponekad dogoditi, ali sam brijala da mi se vise snova ispreplete u jedan. ko neka zbrckana prica.
ja se ne probudim s anamnezom vec sam ona u snovima i mislim si da je to moj RL, a da sam sad upala u neku drugu dimenziju, zaspala.

ko mala sam iskljucivo sanjala ko netko ko gleda. vidjela sam sebe. 3. person. nisam vidjela svojim ocima vec ko neka kamera koja leti iznad mene i vidim sebe. nikad lice i facu. face nikome ne vidim, one su jedino zblurane, al naprosto znam tko je to.

nocne more sam imala 3 puta. 2 su bile u djetinjstvu i uvijek iste. cijeli scenarij isti. i znam sta slijedi i opet cinim isto. ne mogu ih kontrolirati. to je bilo oko 5. godine. trajalo je jedno 2.
treci je bio prije 10g. lezala sam s muzem i spavala, u njegovom stud. stanu. probudila sam se i vidjela njega i vidjela sam sjenu ulicne rasvjete na zidu koja je ozivila i otvarala sam oci i pokusavala fokusirati sliku i govorit si da sanjam i da se probudim. i nisam mogla, jer kao vec sam budna. onda sam u jednom trenu uspjela i otvorila oci i vidjela sve isto ko u snu, glava mi je bila okrenuta u tom smjeru, prema tom zidu, muz pokraj mene bio je u istoj pozi, sjena je bila i dalje tamo, samo je bila- sjena.

ruzne sne, ne mogu ih nazvati morama, imala sam u trudnocama. najgori je bio kad sam sanjala da sam porodila sarana kroz usta. osjetila sam mu ljuske, peraje, okus, sluz, ma sve sve. fuj!

i dalje proklinjem pravilo od 5 smajlica po postu :gaah