Recite mi da sam luda

[Carmina406]

Može te razumjeti onaj koji prolazi isto. Ja se trudim i uspjeva mi. Neka si napravila sve šta je u tvojoj moći,tako i treba. Idi na preglede koje si izborila,bit će ti sigurno lakše i mirnije. Ali....došla sam ti reći....MISLI POZITIVNO...trudi se jako. Kad god krenu ružne misli otjeraj ih. Potrudi se. Razmišljaj obebici koja ti je toliko u tebi čuvana,pažena. Zamisli je sa tratinčicama u kosi i s najljepšim osmjehom za mamu. Natjeraj se koliko je moguće na pozitivu. I ja mogu sada pasti sa stolice dok vješam zavjesu....ali NEĆU. Uvijek dođi tu i dobit ćeš ako ništa drugo utjehu i Pozdravlja te tabletica za smirenje

[KrisZg]

Može te razumjeti onaj koji prolazi isto. Ja se trudim i uspjeva mi. Neka si napravila sve šta je u tvojoj moći,tako i treba. Idi na preglede koje si izborila,bit će ti sigurno lakše i mirnije. Ali....došla sam ti reći....MISLI POZITIVNO...trudi se jako. Kad god krenu ružne misli otjeraj ih. Potrudi se. Razmišljaj obebici koja ti je toliko u tebi čuvana,pažena. Zamisli je sa tratinčicama u kosi i s najljepšim osmjehom za mamu. Natjeraj se koliko je moguće na pozitivu. I ja mogu sada pasti sa stolice dok vješam zavjesu....ali NEĆU. Uvijek dođi tu i dobit ćeš ako ništa drugo utjehu i Pozdravlja te tabletica za smirenje

X

[KrisZg]

Lavko nitko nije rekao da izmisljas probleme Ali ono sto poduzimas te ocito ne smiruje, nego stalno daje novi razlog za brigu. Razumijemo te...pratim od pocetka...vidim da je uzelo maha...sve sto ti pisemo je iz razloga da te umirimo.

[Majuška]

Može te razumjeti onaj koji prolazi isto. Ja se trudim i uspjeva mi. Neka si napravila sve šta je u tvojoj moći,tako i treba. Idi na preglede koje si izborila,bit će ti sigurno lakše i mirnije. Ali....došla sam ti reći....MISLI POZITIVNO...trudi se jako. Kad god krenu ružne misli otjeraj ih. Potrudi se. Razmišljaj obebici koja ti je toliko u tebi čuvana,pažena. Zamisli je sa tratinčicama u kosi i s najljepšim osmjehom za mamu. Natjeraj se koliko je moguće na pozitivu. I ja mogu sada pasti sa stolice dok vješam zavjesu....ali NEĆU. Uvijek dođi tu i dobit ćeš ako ništa drugo utjehu i Pozdravlja te tabletica za smirenje

XXXX

Točno su cure rekle - moraš se svjesno natjerati misliti pozitivno - i točka.

Potpuno te razumijem. Ja sam žena koja pati od panično-anksioznog poremećaja već 12 godina a u zadnje sam dvije godine izgubila tri trudnoće.
U ovoj je trudnoći u 16-om tjednu ustanovljen defekt jednog bubrega i 99% vjerojatnost da će do poroda atrofirati. Vjerojatno će ostati funkcionalan ali nakon poroda će u nekom trenutku beba najvjerojatnije morati na operaciju.
Dva puta sam morala na fetalnu ehokardiografiju da se isključi problem sa srcem koji često prati preobleme sa bubrezima. Sad sam 30-i tjedan.
Živa, zdrava, ponekad zabrinuta, ponekad neispavana od brige, ponekad uplakana, ponekad ukočena od straha... ali najčešće - mirna i sretna.

U jednom sam trenutku (sječam se, dan prije prvog pregleda na Rebru) nakon 3 neprospavane noći i dana provedenih u ludilu i grču - jednostavno na svjesnoj razini odlučila da NEMA SMISLA i NEĆU brinuti i zamišljati najcrnje scenarije unaprijed. NEĆU.
Ako dođe do toga onda ću vidjeti što ćemo i kako ćemo, imat ću loših dana i sve ali NEĆU dopustiti da me strah potpuno obuzme.
I tako prolaze dani i tjedni. Na dan pregleda sam malo "oduzeta" ali inače se držim.
Jednostavno ne mogu ništa učiniti. Nema koristi od brige, ona unutra nema nikakve koristi od toga.

Moja briga je da izaberem najbolje doktore, da potražim i drugo mišljenje, da čitam o toj dijagnozi i probam se što više pripremiti na ono što nas sve čeka - i tu stajem. Ne mogu više od toga napraviti. Kakvog smisla ima da odem kod 50 doktora, problem je tu, pratimo ga koliko treba i nadamo se i vjerujemo u najbolji ishod.

Probaj i ti tako gledati na to. Znam da te briga izjeda ali pratite sve koliko moderna medicina dozvoljava i više od toga ne ide.
Probaj vjerovati

Bit će kako će biti, ni više ni manje od toga

[vikki]

U jednom sam trenutku (sječam se, dan prije prvog pregleda na Rebru) nakon 3 neprospavane noći i dana provedenih u ludilu i grču - jednostavno na svjesnoj razini odlučila da NEMA SMISLA i NEĆU brinuti i zamišljati najcrnje scenarije unaprijed. NEĆU.
Ako dođe do toga onda ću vidjeti što ćemo i kako ćemo, imat ću loših dana i sve ali NEĆU dopustiti da me strah potpuno obuzme.
I tako prolaze dani i tjedni. Na dan pregleda sam malo "oduzeta" ali inače se držim.
Jednostavno ne mogu ništa učiniti. Nema koristi od brige, ona unutra nema nikakve koristi od toga.

Moja briga je da izaberem najbolje doktore, da potražim i drugo mišljenje, da čitam o toj dijagnozi i probam se što više pripremiti na ono što nas sve čeka - i tu stajem. Ne mogu više od toga napraviti. Kakvog smisla ima da odem kod 50 doktora, problem je tu, pratimo ga koliko treba i nadamo se i vjerujemo u najbolji ishod.

Majuška, lijepo si ovo napisala. Sigurna sam da si u dobrim rukama i da će se sve srediti brzo nakon poroda