O starijem, 6,5-godišnjaku. Nisam sigurna da znam što me točno pitaš jer nisam nigdje spomenula njegovo opće nesudjelovanje. On ne sudjeluje, tj. odbija raditi njemu dosadne zadatke, dakle sve što je monotono, šablonizirano, nekreativno, nemotivirajuće. To konkretno znači da mrzi cijeli redak bilježnice ispunjavati kosom ili valovitom crtom, ne voli bojati bojanke, a nije ni ljubitelj crtanja (no to se mijenja u zadnje vrijeme). Posljedica toga je da mu grafomotorika nije najjača strana, između ostaloga jer ne vježba, a zbog toga što ne vježba loše mu ide, a zbog je nesretan jer shvaća da mu ne ide, a voli biti u svemu dobar, pa je frustriran i šizi i odbija to raditi. Riječ je o začaranom krugu prilično tipičnom za djecu s "dijagnozom" darovitosti.stray_cat prvotno napisa
S druge strane, satima može raditi ono što ga zanima. A to ovisi o trenutku. To može biti izrada pahuljica od papira, ali i čitanje njemu zanimljivih knjiga, slušanje predavanja o njemu zanimljivim temama (od geologije do svemira, od postanka jezika i razlika među njima do toga kako se što proizvodi itd.). Recimo, on bez problema odsjedi na mojem predavanju sat i pol, jednom je odsjedio i 2 x sat i pol, prati neki izlet s vodičem bolje od većine odraslih, s 5 godina je odgledao cijelu Čarobnu frulu u apokaliptničnoj verziji i pitao je kad idemo opetitd. Dakle, on ima poteškoća s koncentracijom samo kad je riječ o nečemu što je, ajmo tako reći, ispod njegove razine. No upravo je ta razina ono što ga čeka u prvom razredu i upravo je na toj razini ispod prosjeka za svoju dob. I baš zato na tome sada radimo, baš kao i Ifi sa svojim sinom.
@Ifi: Stvarno ide na bolje s vremenom. No još sam primijetila da je znatno bolje kad se ja manje živciram oko toga što neće i kad neće. I mi se koristimo tajmerom (na mobitelu) i za "dosadne" vježbenice, ali i za igre na računalu.
A kao izvrsna motivacija i nagrada kod nas obično pali odlazak na njemu neko zanimljivo mjesto (npr. muzej).
 |
|||
Odgovori s citatom