Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

I inače je za darovite karakteristično da ne vole kolektivne sportove jer su individualci.

Ovo sam ja očekivala kod svojeg sina, a i na razgovoru u PCM nam je Julija to spomenula, ali s polaskom u školu, pokazalo se da je mojem "individualcu" nogomet odjednom postao jako važan. Igra ga osrednje, ali se jako trudi i gura, što mi je potpuno atipično za njega, pa ponekad stvarno ne znam kako reagirati (kad se, npr., uvrijeđeno pobere iz igre jer zaključi da netko vara). Nedavno, kad je trebao navesti koja mu je najdraža igra, napisao je nogomet. Čak je jedno vrijeme i izjavljivao da će biti nogometaš (ajme, sramote ), ali je sad, čini se, odustao od tog nauma.
Iako, otkako je na praznicima i podalje od škole, nogomet gotovo i ne spominje (osim što skuplja sličice). Nekako se vratio svojim uobičajenim interesima. To isto nešto govori. Vidjet ćemo kad opet krene škola, boravak, i vršnjački pritisci.