Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[tanja_b]

Čak smo od jednog ortopeda čuli da mu se čini da je u autističnom spektru...

Zbilja genijalno, otkad su to ortopedi kvalificirani dijagnosticirati autizam

A o ovoj hiperosjetljivosti o kojoj pišeš... imamo sličnu situaciju, i nemam neko pametno rješenje. Kako smanjiti preosjetljivost - nikako. Računam da će dijete s godinama malo "očvrsnuti" i razviti neke vlastite obrambene mehanizme. Dok to sam ne razvije, ne namećemo mu obrasce ponašanja i osjećanja (trebao bi ovako... trebao bi onako... nemaš se čega bojati, to ti nije strašno... nemaš zašto sad biti tužan... i slične fraze tipične za obraćanje odraslih djeci). Istina, to nekad odvede u drugi ekstrem, pa se A. kroz suze dere: "Ja imam pravo biti tužan kad hoću!" ali, u principu, njegovi osjećaji se ne negiraju.
Možda je to i učinak radionica na koje ide, ali stvarno primjećujem da je svjesniji svojih osjećaja i govori o njima. Jest da su to obično ili tuga ili ljutnja ali bude tu i drugačijih emotivnih iskustava.

Ne znam kako se ta hiperosjetljivost mjeri, ali kod A. je to i više nego očito. Jedna naoko beznačajna frustracija njega može drmati i dva dana. A ponekad ne. Mislim da to nema puno veze sa samopouzdanjem, nego je dijete jednostavno takvo. A te karakterne crte se u dobroj mjeri i nasljeđuju (što je A. stariji, sve sam više uvjerena u to).

[hibiskus]

napisala sam poduzi post, al je zastekao forum i izbrisao ga, grrr
vec je kasno, zanemarite greske, probat cu ponoviti ukratko.

mi smo isto hiperosjetljivi i to nam zadaje puno muke. pomaci su vidljivi i veliki u odnosu kako je bilo, medjutim kod nas, rekla bi, da je najvise zasluzna ona sama i njeno sazrijevanje i tek ponesto mi sa nekim svojim savjetom. nazalost tu nam nisu bile od velike pomoci strucne sluzbe, niti radionice.

A o ovoj hiperosjetljivosti o kojoj pišeš... imamo sličnu situaciju, i nemam neko pametno rješenje. Kako smanjiti preosjetljivost - nikako. Računam da će dijete s godinama malo "očvrsnuti" i razviti neke vlastite obrambene mehanizme. Dok to sam ne razvije, ne namećemo mu obrasce ponašanja i osjećanja (trebao bi ovako... trebao bi onako... nemaš se čega bojati, to ti nije strašno... nemaš zašto sad biti tužan... i slične fraze tipične za obraćanje odraslih djeci). Istina, to nekad odvede u drugi ekstrem, pa se A. kroz suze dere: "Ja imam pravo biti tužan kad hoću!" ali, u principu, njegovi osjećaji se ne negiraju.

tanja jesu vama kod sever rekli da ne namecete obrasce ponasanja?

pitam to, jer da mi nismo nudili rjesenja u problemu u kojem se nasla, grdo bi se proveli. tadasnje tete nisu bile zainteresirane ukljuciti se makar informacijom kako je prosao dan. na svako moje pitanje uvijek je odgovor bio da je ona dobra i sve je bilo super, a ja vidim da problem raste.
kad smo nju pitali kako bi ona rijesila problem, dobili smo dreku i plac i histeriju da ga je znala rijesiti, sad ga ne bi imala - sto je tocno.
onda smo joj mi ponudili 4-5 rjesenja i ona je sama izabrala koji od njih joj je prihvatljiv i tako smo malo po malo izasli iz prilicno velike emotivne krize. sada je puno rjedje tuzna zbog neke banalnosti,, ali kad se tako nesto dogodi dodje i sama me pita kako bi ja nesto rijesila, jer ono sto je ona rekla xy nije je zadovoljilo. najcesce problem "kuha" u njoj 1 dan pa me tek onda pita, valjda kad joj nikakva nova ideja nije pala na pamet.

sa takvim hendlanjem situacije sam sada jako zadovoljna, jer smo prije 3 godine imali slucajeve da je netko "krivo pogleda" i da ona cijeli dan razmislja o tome i bude stvarno tuzna, a kad je mi pitamo sto je, dobijemo odgovor - nista, uz uzdah kao da su svi problemi ovog svijeta na njenim ledjima.

[tanja_b]

tanja jesu vama kod sever rekli da ne namecete obrasce ponasanja?

Mi kod T.S. nismo ni bili , nego kod Julije, a na radionice ide kod Anamarije, tako da je ona prva osoba koja ga prati.
Ne, nisu nam tamo rekli to za obrasce ponašanja, to je moj vlastiti zaključak na temelju dosadašnjeg iskustva i razmišljanja. Čini mi se zasad djelotvorno. Kako će biti dalje, vidjet ćemo.
Njemu je najvažnije da naiđe na razumijevanje, a onda malo-pomalo i sam nalazi rješenja za određene situacije, i to je ono na čemu mu raste samopouzdanje.

[hibiskus]

Mi kod T.S. nismo ni bili , nego kod Julije, a na radionice ide kod Anamarije, tako da je ona prva osoba koja ga prati.
Ne, nisu nam tamo rekli to za obrasce ponašanja, to je moj vlastiti zaključak na temelju dosadašnjeg iskustva i razmišljanja. Čini mi se zasad djelotvorno. Kako će biti dalje, vidjet ćemo.
Njemu je najvažnije da naiđe na razumijevanje, a onda malo-pomalo i sam nalazi rješenja za određene situacije, i to je ono na čemu mu raste samopouzdanje.

a dobro mislila sam da su vam bas takav savjet dali, a mi radimo skroz suprotno.
drago mi je da kod vas radi ta opcija, nama bi recimo sa ovakvim temperamentom takvo rjesenje problema bilo katastrofalno.