Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[Ifigenija]

moja je krenula u vrtic sa navrsene 3 godine, ja sam mislila da je tako bolje i pogrijesila.
imali smo na raspolaganju baku s kojom je tasko izlazila na kraj i mislim da bi se i ona i mi spasili da je krenula godinu dana ranije, makar samo 3 dana tjedno. onaj tren kad je uspostavila trajnija prijateljstva bas smo osjetili veliko popustanje njene omce.

ifi ne treba ti biti zao za propustenim vremenom. meni moj posao daje dosta slobodnog vremena i ona je jedinica, ponekad kad je bila u tesko zahtjevnoj fazi, doslovno sam se bavila samo sa njom i nicim drugim. baka ili mm su sredili sve sto ja nisam stigla, dok smo mi po cijele dane trazili odgovore na internetu ili setali sumom, sadili kojesta, obilazili zvjezdarnicu, muzeje, knjiznice, igraonice, radionice.... sve sto je u zagrebu bilo u tom trenu na raspolaganju, a da je ona pokazala interes.
i znas sto?
to nije bilo dovoljno .
kod mog djeteta glad za informacijama, emocijama i bliskocu je bila u samoj njenoj srzi i nista nije bilo dostatno da se ta glad utazi. samo je trazila vise i jos. stalno jos!
silni izazov za nas roditelje da ostanemo normalni u ono malo prostora sto je ostao za nase vlastito vrijeme.

Hibiskus, koliko tvoje bistro dijete sada ima godina? Čime se sve bavi? kako ima organizirane dane? Oprosti ako zadirem preduboko Učim se od starijih i iskusnijih...

[hibiskus]

Hibiskus, koliko tvoje bistro dijete sada ima godina? Čime se sve bavi? kako ima organizirane dane? Oprosti ako zadirem preduboko Učim se od starijih i iskusnijih...

nismo mi bas veliki, 6.5 godina, ali smo vec svasta prosli, naravno, vrlo intenzivno.

kod nas je dosta bitan fizicki dio, tako da od nepune 3 godine idemo na nekakve organizirane sportove tipa gimnastika, ritmika, grupni sportovi u jednom (odbojka, rukomet, nogomet, hokej na parketu...) zimi klizanje, skijanje, ljeti rolanje, bicikl, romobil, trcanje, plivanje, penjanje na sljeme. ako je dan prosao u krizi, a bas po rasporedu nemamo nikakav sport spasila bi se ako bi je odvela u bibo ili neku drugu "divljajucu" igraonicu. ove godine za rodjendan je dobila wii i nama se to pokazalo kao odlicna investicija, pogotovo za duge zimske dane.
nakon sto iz sebe izbaci visak energije puno je lakse, barem mogu donekle voditi njen interes u skladu sa svojim fizickim mogucnostima. dok to nisam pocela primjenjivati imala sam takve padove energije, da doslovno satima nisam bila u stanju funkcionirati.

u zadnje vrijeme najvise mira imamo kada radi slikovnice, prvo izmisli pricu, odredi koliko ce stranica imati i onda krene cratati i pisati, pa dok je uveze, nacrta posebno lijepu naslovnicu... uglavnom traje to i po 2-3 dana. danas crta strip i sve mi se cini da cemo imati miran zavrsetak dana .

uz sve to obozava igrice na kompjutoru tipa mah jong, capsule, flux (narocito) ili slagalice tipa katamino, neocube, quixo, razne 3-d pazle i mozgalice.


kako nam dan izgleda?
pa ti dani su jako raznoliki, ali najbolje funkcioniramo kada nema puno praznog hoda. ona ima vikende (sa petkom) da ih bira kako zeli da ih provedemo. svi ostali dani u tjednu su dosta strukturirani uz samo nekoliko sati slobodnih da ih provede u nekom svom hobiju, ovisno na cemu je vec fiksacija. to nije ono sto sam ja nametnula, vec ono sto smo zakljucili da najbolje funkcionira.
2x tjedno ide na engleski, sport (u sklopu vrtickog programa) i logopedu. idemo na radionice kod t.sever i obavezno 1x tjedno pozove doma na igru prijateljicu po svom izboru. ako nemamo nikakve popodnevne obaveze nakon vrtica ostajemo u obliznjem parku, ako je ruzno vrijeme odvedem je u kino, kazaliste ili knjiznicu gdje nadje sebi slicne. ponekad u knjiznici, slusajuci je kako komunicira sa starijima, dobijem dobar uvid u ono sto joj se mota po glavi, vrlo cesto ostanem sokirana. zadnji put je sa nekim deckom razgovarala o nuklearki u japanu i kako bi njih dvoje zaustavili sirenje radijacije.

uz sve to, napokon, imamo divne tete u vrticu koje su kreativne i koje su mi pravi spas, jer mi doma dodje puna novih ideja. nedavno smo kupili vekericu na navijanje, razmontirala ju je i probala sastavljati i tako jos nekoliko satova mir je bio cijeli tjedan. ona je vrlo kreativna i kolazi i razna ambalaza (narocito rolice od wc papira) postaju prava zabava, lutke od kuhace, modeli aviona, andjeli od papirnatih maramica, razni kalupi za gipseve koje poslije boja, salvetna tehnika, plastelin, izrada bozicnog nakita, ma svasta smo vec prosli, pola sam i zaboravila.

ifi nema tu formule, ides za svojim djetetom i napipavas kao slijepac, puno grijesis, dok ti ono samo ne pokaze kojim putem da se ide, a onda se sve promijeni . mi smo imali faze stalne zelje za novom djecom, nigdje joj nije bilo dovoljno ljudi, pa iz toga u drugu krajnost kad je stalno htjela biti sama i napravila nekoliko lutkarskih predstava, koje nitko nije smio gledati - to je bilo samo za njenu dusu.

[Ifigenija]

nismo mi bas veliki, 6.5 godina, ali smo vec svasta prosli, naravno, vrlo intenzivno.

kod nas je dosta bitan fizicki dio, tako da od nepune 3 godine idemo na nekakve organizirane sportove tipa gimnastika, ritmika, grupni sportovi u jednom (odbojka, rukomet, nogomet, hokej na parketu...) zimi klizanje, skijanje, ljeti rolanje, bicikl, romobil, trcanje, plivanje, penjanje na sljeme. ako je dan prosao u krizi, a bas po rasporedu nemamo nikakav sport spasila bi se ako bi je odvela u bibo ili neku drugu "divljajucu" igraonicu. ove godine za rodjendan je dobila wii i nama se to pokazalo kao odlicna investicija, pogotovo za duge zimske dane.
nakon sto iz sebe izbaci visak energije puno je lakse, barem mogu donekle voditi njen interes u skladu sa svojim fizickim mogucnostima. dok to nisam pocela primjenjivati imala sam takve padove energije, da doslovno satima nisam bila u stanju funkcionirati.

u zadnje vrijeme najvise mira imamo kada radi slikovnice, prvo izmisli pricu, odredi koliko ce stranica imati i onda krene cratati i pisati, pa dok je uveze, nacrta posebno lijepu naslovnicu... uglavnom traje to i po 2-3 dana. danas crta strip i sve mi se cini da cemo imati miran zavrsetak dana .

uz sve to obozava igrice na kompjutoru tipa mah jong, capsule, flux (narocito) ili slagalice tipa katamino, neocube, quixo, razne 3-d pazle i mozgalice.


kako nam dan izgleda?
pa ti dani su jako raznoliki, ali najbolje funkcioniramo kada nema puno praznog hoda. ona ima vikende (sa petkom) da ih bira kako zeli da ih provedemo. svi ostali dani u tjednu su dosta strukturirani uz samo nekoliko sati slobodnih da ih provede u nekom svom hobiju, ovisno na cemu je vec fiksacija. to nije ono sto sam ja nametnula, vec ono sto smo zakljucili da najbolje funkcionira.
2x tjedno ide na engleski, sport (u sklopu vrtickog programa) i logopedu. idemo na radionice kod t.sever i obavezno 1x tjedno pozove doma na igru prijateljicu po svom izboru. ako nemamo nikakve popodnevne obaveze nakon vrtica ostajemo u obliznjem parku, ako je ruzno vrijeme odvedem je u kino, kazaliste ili knjiznicu gdje nadje sebi slicne. ponekad u knjiznici, slusajuci je kako komunicira sa starijima, dobijem dobar uvid u ono sto joj se mota po glavi, vrlo cesto ostanem sokirana. zadnji put je sa nekim deckom razgovarala o nuklearki u japanu i kako bi njih dvoje zaustavili sirenje radijacije.

uz sve to, napokon, imamo divne tete u vrticu koje su kreativne i koje su mi pravi spas, jer mi doma dodje puna novih ideja. nedavno smo kupili vekericu na navijanje, razmontirala ju je i probala sastavljati i tako jos nekoliko satova mir je bio cijeli tjedan. ona je vrlo kreativna i kolazi i razna ambalaza (narocito rolice od wc papira) postaju prava zabava, lutke od kuhace, modeli aviona, andjeli od papirnatih maramica, razni kalupi za gipseve koje poslije boja, salvetna tehnika, plastelin, izrada bozicnog nakita, ma svasta smo vec prosli, pola sam i zaboravila.

ifi nema tu formule, ides za svojim djetetom i napipavas kao slijepac, puno grijesis, dok ti ono samo ne pokaze kojim putem da se ide, a onda se sve promijeni . mi smo imali faze stalne zelje za novom djecom, nigdje joj nije bilo dovoljno ljudi, pa iz toga u drugu krajnost kad je stalno htjela biti sama i napravila nekoliko lutkarskih predstava, koje nitko nije smio gledati - to je bilo samo za njenu dusu.

Ovo mi sve zvuči jako poznato
Potražit ću na netu te igrice i kocke koje si navela. To bi mu se možda moglo svidjeti.
U biti svašta se može raditi, samo je pitanje koliko vremena i energije imaš.
Očito ću morati racionalizirati s energijom, vremenom. Još pojednostaviti, baciti se na travu, pod, i uživati s njima.
Moj maleni najviše voli razgovarati. Sjednemo, pa razgovaramo do besvijesti. Al to trajeeee. I nikad dosta.
Navečer ako im dam taj razgovor diže se do ponoći, ili više, i izmišlja da se boji, da nek dođemo - samo da to produlji.
Onda se ne usudim.
Valjda bi bilo dobro, sad razmišljam naglas, ujutro razgovarati, pa onda poslijepodne, pa još navečer. Valjda će bit dosta...
A sad jurim.
U Korizmi imam ograničenje neta...

Hibiskus, puno hvala! Dala si mi puno mislit, puno utjehe, i nade