Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

[SikaPika]

Pratim ovu temu iako mi je dijete još uvijek malo. Je li darovito, nije... vrijeme će pokazati...
Ifi, ubacit ću se sad ovako, možda kao padobranac, ali netko tko s odmakom gleda na tvoj "problem".

Kažeš da dečko ne ide u vrtić jer je na antibioticima. Možda onda da smanjiš (ako možeš, naravno) taj dnevni posao kojega imaš pa mu se više posvetiš. I u sve uključiš i seku.
Pa kad on brije o glasovima, ti mu sve lijepo ispričaš (znam da znaš ), istovremeno crtaš glasove koji imaju i oči, usta, nos, kapu, ruke, noge, u svim bojama - kako bi bili zanimljivi seki pa možda i ona nauči nešto iz svega.
Uh, ovo o kutevima i živcima... Ma ono, uzet si pola sata, enciklopediju (ako ne znaš iz glave), objasniti, sve slikovito pa da i seki bude zanimljivo.
Reći mu odmah na početku - sad ćemo sjesti pola sata, mama će ti objasniti što te zanima, a onda moram to i to obaviti. Ako hoćeš, možeš mi pomoći (kuhanje, pranje, peglanje) jer tako nešto možeš naučiti o povrću, toplini, struji, vrstama tkanine

Znam da to zahtjeva strašno puno živaca, ali sigurna sam da se isplati.

Koliko sam skužila, on strašno voli crtati. Kada te nešto pita, ti mu reci da nacrta kako on to vidi...

Vjerujem da je teško svima vama s darovitom djecom. POgotovo kada nešto moraš raditi.
Ja sam danas bila u vrtu sa svojom malom bebiškom pa sam sto puta morala gledati malog i manjeg puža, pa još manjeg, pa ona grablje pa ona kopa pa ona čupa travu pa ona posije cvijeće baš tamo gdje ja kopam, pa čuj av av, pa zzz (koslica) pa gle sunce pa mjesec...

[minji otrok]

Meni je u posljednjih godinu - dvije stanje ipak znatno bolje nego ranije, jer su djeca veća, zajedno se (za)igraju i zabavljaju.
Međutim, dok je mlađi bio beba, baš zbog te hiperosjetljivosti starijeg, situacija je bila gotovo neizdrživa. Stariji je imao svoje potrebe - želio se nositi, želio se igrati, želio se stalno maziti, tražio je da je uvijek netko s njim, jer je njemu sigurnost i prisustvo bliske osobe izuzetno važna. Dakle, dijete koje je non-stop tražilo angažiranost roditelja. I jako važno - loš spavač. A mi neuspješno lutali u traženju rješenja za (ne)spavanje :/ . Problem sa nedostatkom sna se multiplicirao s mlađim. I on loš spavač Svaki od njih sa svojim ritmom budnosti i spavanja. Mlađi stalno na cici, što je izazivalo očaj kod starijeg. I ono nevjerojatno - stariji je nakon rođenja mlađeg počeo šepati. Mi izbezumljeni - odrađujemo pretrage, nitko ne zna zašto dijete šepa. Nakon nekih pola godine, možda i malo više, kad je stariji skužio da mu mlađi nije baš takva prijetnja, i da je mama i dalje tu i da ga i dalje voli, situacija se počela popravljati.
Ali mi se srce kidalo od njegovog plača To nije bilo dječje plakanje vulgaris, ni kmečanje ni deranje ni cviljenje... to je bila istinska tuga
Uvijek imam osjećaj krivnje kad se toga sjetim, tog njegovog plača, i njegove potrebe za mnom, i moje nemoći i nesnalaženja, i tog mora emocija koje se samo prelijevalo od njega na mene i nazad, a nikako da nađemo ravnotežu...

Ta njegova preosjetljivost me uvijek "udari". Prije otprilike mjesec dana sjedim na kauču i gledam TV, mlađi se igra na podu, stariji lista neku knjigu, čini mi se da je to neka dječja enciklopedija. Odjednom se snuždio, stisnuo, počele su teći suze. Meni ništa nije jasno. Grlim ga i pitam zašto plače. Pokazao mi je sliku djeteta u inkubatoru, i plačući rekao: "Jadna beba, tek se rodila a već je tako bolesna..."

[Ifigenija]

Pratim ovu temu iako mi je dijete još uvijek malo. Je li darovito, nije... vrijeme će pokazati...
Ifi, ubacit ću se sad ovako, možda kao padobranac, ali netko tko s odmakom gleda na tvoj "problem".

Kažeš da dečko ne ide u vrtić jer je na antibioticima. Možda onda da smanjiš (ako možeš, naravno) taj dnevni posao kojega imaš pa mu se više posvetiš. I u sve uključiš i seku.
Pa kad on brije o glasovima, ti mu sve lijepo ispričaš (znam da znaš ), istovremeno crtaš glasove koji imaju i oči, usta, nos, kapu, ruke, noge, u svim bojama - kako bi bili zanimljivi seki pa možda i ona nauči nešto iz svega.
Uh, ovo o kutevima i živcima... Ma ono, uzet si pola sata, enciklopediju (ako ne znaš iz glave), objasniti, sve slikovito pa da i seki bude zanimljivo.
Reći mu odmah na početku - sad ćemo sjesti pola sata, mama će ti objasniti što te zanima, a onda moram to i to obaviti. Ako hoćeš, možeš mi pomoći (kuhanje, pranje, peglanje) jer tako nešto možeš naučiti o povrću, toplini, struji, vrstama tkanine

Znam da to zahtjeva strašno puno živaca, ali sigurna sam da se isplati.

Koliko sam skužila, on strašno voli crtati. Kada te nešto pita, ti mu reci da nacrta kako on to vidi...

Vjerujem da je teško svima vama s darovitom djecom. POgotovo kada nešto moraš raditi.
Ja sam danas bila u vrtu sa svojom malom bebiškom pa sam sto puta morala gledati malog i manjeg puža, pa još manjeg, pa ona grablje pa ona kopa pa ona čupa travu pa ona posije cvijeće baš tamo gdje ja kopam, pa čuj av av, pa zzz (koslica) pa gle sunce pa mjesec...

Je, slažem se, treba tako. I trudim se, al me to ubi od umora. Ja po doma radim minimum minimuma, a i to bude na rubu. Em glasovi, em puževi, em se tuku, em kradu jedno drugome, em piške, razbacuju, nabave nož, škare ili grablje, em jedu, pa bacaju po podu, proliju se pa ih presvlačim, padju pa ih ljubim... zvuči smiješno, ali fakat ta djeca ispune dan do pucanja - da im samo daš jest, pit i objasniš koji glas. I onda još da putem objašnjavam crnu rupu nakon umlauta i kuteve nakon električnih vodiča.... i uza sve to načela specijalne policije i suzavac. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!

[minji otrok]

Je, slažem se, treba tako. I trudim se, al me to ubi od umora. Ja po doma radim minimum minimuma, a i to bude na rubu. Em glasovi, em puževi, em se tuku, em kradu jedno drugome, em piške, razbacuju, nabave nož, škare ili grablje, em jedu, pa bacaju po podu, proliju se pa ih presvlačim, padju pa ih ljubim... zvuči smiješno, ali fakat ta djeca ispune dan do pucanja - da im samo daš jest, pit i objasniš koji glas. I onda još da putem objašnjavam crnu rupu nakon umlauta i kuteve nakon električnih vodiča.... i uza sve to načela specijalne policije i suzavac. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!

Ajme, tako mi je poznata ta strka i frka
Ponekad se počnem naglas smijati kada zamislim kako bi nekom tko gleda sa strane takav prizor bio zanimljiv
Da stave našu svakodnevicu na youtube, mnogi bi se roditelji nasmijali i utješili

[hibiskus]

Reći mu odmah na početku - sad ćemo sjesti pola sata, mama će ti objasniti što te zanima, a onda moram to i to obaviti. Ako hoćeš, možeš mi pomoći (kuhanje, pranje, peglanje) jer tako nešto možeš naučiti o povrću, toplini, struji, vrstama tkanine .

a sika ne ide to tako kod darovitih. mozete se vi dogovoriti pola sata, moja je uvijek pristala samo da dobije sto hoce, ali kada pola sata istekne, krene tuga pregolema, suze u potocima i uzdasi da ja nikad nemam vremena za nju....
onda odlucim da cu cijeli vikend od jutra do sutra posvetiti njoj i njenim potrebama, doslovno me ni na wc nije pustila bez svoje pratnje i obje smo uzivale i radile iskljucivo ono sto je nju zanimalo. kad je doslo vrijeme spavanja jedva je oci drzala otvorene, tada su krenuli pregovori da joj procitam cijelu pricu prije spavanja. kazem joj da je umorna i da cemo procitati pola, ajde pogodi kako je zavrsilo? takav plac i tuga, al ne iz razmazenosti, vec istinske vjere da joj ne posvecujem dovoljno vremena


nema tu opcije da radimo zajedno nesto sto nju ne zanima ili da to odradimo polovicno. ona je i kad je imala moju paznju tocno osjetila ako sam pocela razmisljati o necem drugom, uzela bi mi lice svojim malim rukicama i uspostavila kontakt ocima, da je bolje slusam.

cure nije vam lako, znam jer sam bila tu gdje ste vi sada, jedina je utjeha da ta naporna faza polako ali sigurno blijedi i da je s vremenom lakse.
ne treba zaboraviti ni to da prijatelji postaju jako vazni i polako se fokus sa roditelja rasprsuje i na druge osobe.
do tada izdrzite

[Ifigenija]

a sika ne ide to tako kod darovitih. mozete se vi dogovoriti pola sata, moja je uvijek pristala samo da dobije sto hoce, ali kada pola sata istekne, krene tuga pregolema, suze u potocima i uzdasi da ja nikad nemam vremena za nju....
onda odlucim da cu cijeli vikend od jutra do sutra posvetiti njoj i njenim potrebama, doslovno me ni na wc nije pustila bez svoje pratnje i obje smo uzivale i radile iskljucivo ono sto je nju zanimalo. kad je doslo vrijeme spavanja jedva je oci drzala otvorene, tada su krenuli pregovori da joj procitam cijelu pricu prije spavanja. kazem joj da je umorna i da cemo procitati pola, ajde pogodi kako je zavrsilo? takav plac i tuga, al ne iz razmazenosti, vec istinske vjere da joj ne posvecujem dovoljno vremena


nema tu opcije da radimo zajedno nesto sto nju ne zanima ili da to odradimo polovicno. ona je i kad je imala moju paznju tocno osjetila ako sam pocela razmisljati o necem drugom, uzela bi mi lice svojim malim rukicama i uspostavila kontakt ocima, da je bolje slusam.

cure nije vam lako, znam jer sam bila tu gdje ste vi sada, jedina je utjeha da ta naporna faza polako ali sigurno blijedi i da je s vremenom lakse.
ne treba zaboraviti ni to da prijatelji postaju jako vazni i polako se fokus sa roditelja rasprsuje i na druge osobe.
do tada izdrzite

Joj, ovo je melem za moju dušu! Isto ovako kod mene, sa starijim. Mlađa je sretna stajat kraj mene tri sata i gledat što radim, sve pet. Pričamo tek tu i tamo koju riječ, kao oni urođenici. Ali on treba, tako puno treba.
I ja vidim da je lakše kako dijete stupa u više odnosa, nalazi interese i ostalo.
Jedino, iskreno, malo mi je žao zbog vremena koje je prošlo. Da sada znam što sam znala, puno bih više dala, možda bismo jeli kornflejks za ručak, ali bih mu se posvetila još i više, i mirnije bih reagirala na svu onu burnost koja prati te malene pametne glavice.

[SikaPika]

a sika ne ide to tako kod darovitih.

posipam se pepelom
zato i jesu daroviti
sad se osjećam blesavo s tim svojim savjetom
žene, majke bistrića, svaka vam čast!

[Ifigenija]

posipam se pepelom
zato i jesu daroviti
sad se osjećam blesavo s tim svojim savjetom
žene, majke bistrića, svaka vam čast!

Ne, ne, super si ti rekla to je točno to što treba raditi. I nikad dosta podsjećanja na jednostavnost majčinstva, i prioritete : Ali kad radimo kako treba za te naše male ljude - onda smo umorne. A moramo raditi i druge stvari... To nas muči. Kako da se rekuperamo.
Jer i daroviti bi jeli i bili čisti i išli na zahod bez da dobiju šugu od zmazanoće...

[hibiskus]

posipam se pepelom
zato i jesu daroviti
sad se osjećam blesavo s tim svojim savjetom
žene, majke bistrića, svaka vam čast!

nije moj odgovor isao direktno tebi, samo sam htjela reci da sa mojim djetetom nije bilo skracene verzije.
posteno i punokrvno ili kriza.