Biblija se teško može iščitavati doslovno.
Jedina stvar koju ja čitam prilično doslovno su Evanđelja.

Što se tiče Knjige postanka...pa,teško ju je uopće i iščitavati bez razumijevanja šireg povijesnog konteksta u vrijeme kad je nastala.

osim vremena,uzima se u obzir tko ju je pisao...dakle,Židovi.samih 7 dana su simbolika,dakle imamo židovsku sedmicu pretvorenu u sedam dana nastanka svijeta.

uopće ne možemo usporediti,ni približno,rezoniranje ljudi tada i sada,
dok čovjeka 21 stoljeća jednostavno ne može zadovoljiti priča o Adamu i Evi,kad nam materijalni povijesni dokazi doslovce vrište suprotnu priču,tadašnji ljudi ne bi mogli ni shvatiti ni pojmiti nastanak jedinstvenog životnog koktela kako vjernici vjeruju,božanskom intervencijom....dakle,neka bude Život.

Biblija je i inače puna simbola i alegorija,ne treba od toga bježati.

Još sam jednu stvar htjela reći.Nije li i taj društveno povijesni kontekst,dakle vrijeme nastanka i društvene okolnosti nastanka,ustvari najveći dokaz silaska Boga na Zemlju?
Kad se pogleda ondašnja književnost,dakle u vremenu prije 2 000 godina,dovoljno je da se osvrnemo samo na grčku i rimsku,da o drugima uopće i ne govorimo,vidi se koliko Kristove parabole odskaču od tadašnjeg izričaja najvećih umova.
Da,čak i Platona,Sokrata i Aristotela.

Njegove su rečenice toliko bezvremenske i jake,da i dan danas,21 stoljeće poslije,o svakoj možemo napisati roman,i opet nismo do kraja sigurni(ponekad,do kraja) što je točno mislio.

Nikad viđeno prije i nikad viđeno poslije.
Zbilja,kad to čitam,uopće ne razbijam glavu Adamom i Evom,i sličnim nedoumicama,jer je Krist ionako cijeli Stari zavjet revolucionizirao ljubavlju i oprostom-nečim opet tako novim i nikad viđenim dotada.

Bilo kako bilo,On mi je vječna inspiracija.