Mujica[Obraćenici se drukčije izražavaju.
Onako, pomalo iritantno. Kao fanatici. Nikad neću shvatiti zašto se obraćenici ne mogu izražavati običnim riječnikom kao oni koji su postupno došli do istog stava.[/QUOTE]
S obzirom da se ovdje često posprdno govori o obraćenicima imam potrebu odgovoriti iako je stav "nikad neću shvatiti" dosta jasan. Dakle ako si odrastao uz vodovod u kući i dostupni pitku vodu i ako je tako u vašoj obitelji bilo generacijama vrlo je vjerojatno da ćete dostupnost pitke vode podrazumijevati i nećete imati potrebu gorljivo i fanatično opisivati postupak točenja vode iz slavine direktno u čašu, zar ne?
E sad zamisli da si nosio karinister mutne vode svaki dan sa satima udaljenog izvora cijelo djetinjstvo, kao i tvoji roditelji, a o čistoj i dostupnoj pitkoj vodi su se samo pričale priče.Pokušaj stvarno osjetiti žeđ i frustraciju i mjesto gdje te žulja ručka karnistera dok ga vučeš svaki dan i trunje i zrnca u vodi i prašinu na koži i odjeći, u kosi i brigu da li će biti dovoljno i strah kad krenu bolesti vezne uz prljavu vodu...
Sad pokušaj zamisliti da te netko u tom trenu primi prijateljski za ruku i oko tebe se stvori stan s kupaonom i kuhinjom, vodom u slavinama, toplom, hladnom nadohvat ruke kad god poželiš.
Eto, takav je osjećaj biti obraćenik. Barem je to bio moj doživljaj, kao kad te netko povuče sekundu prije nego te pokupi auto, kao da ti netko u pustinji da vode- i ti o tome ne bi govorio gorljivo? Ne bi zahvaljivao glasno nekome tko ti je spasio život? Zašto se toga treba sramiti? Moje obraćenje je stvarno bilo moje drugo rođenje, najveći dar koji sam ikad primila, iako ga naravno nisam dostojna i sigurno se ne trudim da ga zaslužim koliko bi trebalo...