Od kojeg djela knjige postanka počinje povijest? Noa, Abraham??Nena-Jabuka prvotno napisa
 |
|||
|
|
|||
Od kojeg djela knjige postanka počinje povijest? Noa, Abraham??
O.T.
hvala nena-Jabuka....evo rođakinja odustala...a meni tako treba seminar...uf...i još imam ispit u četvrtak....ako MM ostavim malu (a on mora na nogomet,ha,ha zbog seminara je htio osustati) bit će svađe...njih dvoje u zadnj vrijeme nikako ne mogu skupa- (ona zadnjih par dana kao da je u pubertetu,sad će 4g, stalno je ljuta i na rubu plača-jučer je plakala jer sam ja ubila pauka prije godinu dana i za njim su sigurno plakali njegovi mama i tata, braco i seka-kad sam joj rekla da je to komarac-rekla je-jažeš-ali to je bio pauk dida-onda je baka pjakala za njim-prvi put u životu mi je rekla da ležem-naću si djuge joditelje, ti mi nisi mama a tata mi nije otac-zvat ću vam policiju, ja kažem a ako te drugi roditelji budu tukli-onda ću opet naći druge-i tako isplakala se ko odrastao čovjek u kome se nakupile sve tuge svijeta-klečeći na podu u 23:30h...mrvica je hipersenzibilna, ja sam kriva, učim ju da ne smije ubijati mrave, kukce(osim ako nisu u kući ili ju pikaju) da nikome ni životinjama nesmije nanositi bol-zato dobiva batine od vršnjaka u vrtiću.....
Valjda od Noe?
mislim tad je Bog sklopio Svez s Nom da nikad više potop neće uništiti ovu Zemlju...a s Abrahamom je sklopio Savez;" A ovo je Savez moj s tobom, postat ćeš ocem mnogim narodima....zvat ćeš se Abraham "
može se tvrditi da sve počinje s Abrahamom ali i on je iz daleke loze Noine..
Biblija se teško može iščitavati doslovno.
Jedina stvar koju ja čitam prilično doslovno su Evanđelja.
Što se tiče Knjige postanka...pa,teško ju je uopće i iščitavati bez razumijevanja šireg povijesnog konteksta u vrijeme kad je nastala.
osim vremena,uzima se u obzir tko ju je pisao...dakle,Židovi.samih 7 dana su simbolika,dakle imamo židovsku sedmicu pretvorenu u sedam dana nastanka svijeta.
uopće ne možemo usporediti,ni približno,rezoniranje ljudi tada i sada,
dok čovjeka 21 stoljeća jednostavno ne može zadovoljiti priča o Adamu i Evi,kad nam materijalni povijesni dokazi doslovce vrište suprotnu priču,tadašnji ljudi ne bi mogli ni shvatiti ni pojmiti nastanak jedinstvenog životnog koktela kako vjernici vjeruju,božanskom intervencijom....dakle,neka bude Život.
Biblija je i inače puna simbola i alegorija,ne treba od toga bježati.
Još sam jednu stvar htjela reći.Nije li i taj društveno povijesni kontekst,dakle vrijeme nastanka i društvene okolnosti nastanka,ustvari najveći dokaz silaska Boga na Zemlju?
Kad se pogleda ondašnja književnost,dakle u vremenu prije 2 000 godina,dovoljno je da se osvrnemo samo na grčku i rimsku,da o drugima uopće i ne govorimo,vidi se koliko Kristove parabole odskaču od tadašnjeg izričaja najvećih umova.
Da,čak i Platona,Sokrata i Aristotela.
Njegove su rečenice toliko bezvremenske i jake,da i dan danas,21 stoljeće poslije,o svakoj možemo napisati roman,i opet nismo do kraja sigurni(ponekad,do kraja) što je točno mislio.
Nikad viđeno prije i nikad viđeno poslije.
Zbilja,kad to čitam,uopće ne razbijam glavu Adamom i Evom,i sličnim nedoumicama,jer je Krist ionako cijeli Stari zavjet revolucionizirao ljubavlju i oprostom-nečim opet tako novim i nikad viđenim dotada.
Bilo kako bilo,On mi je vječna inspiracija.
X
Meni su evanđelja temelj vjere, a ne cijela Biblija.
Tako je ronin za kršćane tj.katolike i je najbitniji Novi Zavjet, jer se u biti na njemu bazira "nova vjera"...(Židovi -Stari zavjet-još čekaju Mesiju)....Isus kako je rekao nije došao dokinuti Sari Zavjet već ga "nadopuniti"- ljubavlju...kako sam već jučer napisala....on je produbio i dodatno objasnio i oplemenio 10 Zapovjedi božijih....vjeruj te u Boga ne iz straha, već iz ljubavi....oko za oko, zub za zub-okreni i drugi obraz....ne ubiji-ni nepomisli krivo na brata svoga....ne poželi-ni mislima ni srcem, jer otuda kreću sva tvoja djela itd.
Inače mislim da bi većini trebalo biti jasno u kojem je to povjesnom vremenu pisano i zašto je pisano tako (ili o.p.zašto je Isus došao kao muškarac a ne žene-odgovor je isto u vremenu, politici i načinu života kojem se tada živjelo)
Posljednje uređivanje od ivana zg : 29.03.2011. at 10:53
sad možeš priznati da si ipak mrvicu i budist
a glede postanka, ovakvog ili onakvog, i kad počinje povijest, a što je legenda, nije da se ne može raspravljati, ali je meni to posve nebitno za vjeru i čak mi je i žalosno da kršćai međusobno nađu takve "formalne" razloge da od njih stvore suštinske razlike, štoviše, odcjepljuju se, optužuju...gluposti.
Mene onaj moj frend, što je kršćanin, ali se grozi katolicizma, najviše pila time kako katolici u krivo vrijeme slavi Božić, zatim, kako je svetogrđe uopće slaviti Bogorodicu jer je ona samo obični instrument, poslužila je za rođenje Isusa i to je to, nikakva čudotvorka, a štovanje svetaca proglašavaju čak i sotonizmom.
Meni je to, onako, smiješno, čak i da su posve u pravu, ne vidim u tome veliko zlo, u štovanju bilo čega dobroga što ipak vodi prema Isusu.
Najbitnijim smatram držati se baš Evanđelja, u njemu piše toliko poruka i pouka za život, i puno više nego što ih je većina nas dobro proučila, a kamoli primijenila, da bismo se zamarali time je li se netko obratio Bogu preko Svetoga Ante ili Djevice Marije ili moli isključivo i direktno samom Bogu.
I jesu li tamo bili neki Adam i Eva ili je adam samo prijevod za riječ čovjek (željka 231 je to davno lijepo sve objasnila)
joj roza
pogrešna je jednako kao i svaka druga teologija
a utoliko je ispravna kao i svaka druga
to su osnove suživota s ljudima koji ne pripadaju tvojoj vjerskoj zajednici a zovu se međureligijski dijalog. a njega nema dok ovako svisoka određuješ što je pogrešno a što nije. jer i ti kao i svi mi možeš samo vjerovati, sigurno znanje o tome zaista nemaš. i mislim da nitko ne treba držati monopol na ispravno tumačenje biblije - ljudi neka prihvate ono što im odgovara.
uvjek sam ti ja bila sklona malo tim istočnjačkim religijama ha,ha...u biti traženju poveznica između religija u smislu ljudskog spajanja a ne razdvajanja zbog religijskih uvjerenja (inače moja je mama znala u šali reći; ne bi se čudila da jedan dan dojašeš na devi s nekim pustinjakom) (,u svrhu ekumenizma) (inaće sv.Franje je volio sva živa bića i prirodu-pa sam onda više franjevka,ha,ha)sad možeš priznati da si ipak mrvicu i budist
Inače ta ljubav prema svim živim bićima i prema ubijanju (čak npr. zmija kojih se grozim..eto ni mačke ne volim) ili zlostavljanju bilo koga, a pogotovo nemoćnood je u meni od uvjek...ako se ne mora ubiti u svrhu zaštite-ili ja ne volim baš mačke, ali nikad mi ne bi napapet palo tu životinju gađati kamenjem, udarati nogom.....ljubav prema prirodi me valjda nesvjesno dovela do sv.Franje i članstva u 3 redu i FRAMA-i......i ako sam odgojena uz franjevce nisam imala pojma o sv.Franji...samo o sv.Anti,ha,ha
htjedoh reć ljubav prema svim živim bićima i odbojnost prema ubijanju......oh..ja bi lako mogla biti vegetarijanka...već si duže razmišljam od tome
Nenić
Nekad davno vjerovala sam da je vjera panaceja i da ću se probudit kao netko drugi, bolji, netko super, i da neću imati briga i sve će biti super.
A onda sam iskusila i pročitala da nije u tome stvar. Ne moramo nužno postati drugačiji. Mnoge naše rane i mane ostat će s nama cijeli život.U trenu umora posebno se vraćamo na staro, na ono što smo naučili. Važno je da Bog voli nas, a mi smo to što jesmo.
Sv. Pavao je govorio da je on jadan čovjek, tijelo hoće jedno, duh drugo; da mrzi ono što čini i čini ono što mrzi jer je grijeh u njemu. Svi učitelji Crkve govore o tome da uvijek ostajemo prašnjavi grešnici.
Svi smo polomljeni, netko više, netko manje.
Isus prvi je bio slomljen, i krvav, i stradao je nezamislivo. Ali to ga ne čini manje djetetom Božijim.
To je jedan dio stvarnosti.
Jer to o sebi znam, i ne zavaravam se svojom savršenošću, nego samo uživam u Božijoj prisutnosti koja me polako liječi, i dopuštam Bogu da djeluje kroz moju slabost, pa zato nemam iluzija prema tome kakva bi Crkva trebala biti, a kakvi svećenici.
Svi su grešni, svi polomljeni, i mi smo samo na putu ka svetosti, nikako sveci. Daj Bože da se posvetimo i da budem sveci - ali nije svakome dano. Ili ne crpimo dovoljno iz izvora.
Osobno znam da kad sam svaki dan na pričesti i svaki dan molim krunicu nema ljutnje, dom je pun smijeha, čist, vedar i sve je super. Ali ne idem i ne molim.
Lupala sam rukama i nogama o pod, željela to silom, a onda sam shvatila - polako. To što ne mogu isto je u Božijem planu dobro. Svaki dan koji provedem bez razgovora s Bogom zapamtim kao tugu i jad, pa me i to vodi k Bogu. Sve je dobro - dok si u Bogu.
Crkveni učitelji govore da i prenagli duhovni rast može biti poguban, zastrašujuć. Biblija kaže - sad ste djeca, pa pijete mlijeka, a kruta vam hrana može škoditi. Bar na rodi je to jasno, jel tako? Ako sam derište Božije, onda sam i divlja, i bacam se po podu, i imam ispade. Ja sam Božiji terrible twoes.
Biti tu, gledati u Raspelo, tražiti svog Oca, bacati mu se u zagrljaj, i vršiti pokoru, biti ponizna - jer se lako rastužim, očajam, jer ne znam s tom kućom, jer sam perfekcionist i u svojoj poniznosti razumjeti da i svim drugi vode istu bitku s ranama i grijehom kao i ja spremna sam voljeti Crkvu i druge bez puno osude i pitanja - to je moj život, i ja sam zadovoljna.
Da me Bog uopće poznao. Da mi je pokazao svoju milost.
Tražim puno toga, naravno, ali što sam dulje vjernik, samo letim Bogu u zagrljaj i zahvaljujem. Jer je dobro, jer imam sve, a samo me moja ranjenost i slijepost i grijeh priječi da živim u punini, ali to je to. To je čovjekov život. Moj život.
S druge strane - samo Bog zna kome je što dodijelio. Moja jedna draga sestra u Kristu mi je rekla da nikad ne sudi nečije grozno ponašanje jer tko zna što mu je Bog dao za karakter i iskustvo. Njegov napor i njegov put iz možda i gore situacije u kojoj je bio može biti puno veći i Bogu draži od počešljanog čovjeka kojem je dat laki karakter i ugodan život. Bog traži izgubljenu ovcu, obožava prašne i prljave razmetne sinove, jedva čeka da ih zagrli.
Tako i mene, točno onakvu kakvom me opisala Nena, i još goru. I u tome je veličina vjere, i Božije ljubavi. to me obara s nogu, i svijest da nitko nije izgubljen.
Za razliku od svega svjetovnog, gdje je uvijek na djelu eliminacija, kod Boga nema eliminacije. Tkogod želi - Bog je tu za njega.
I zato babe ne fantazirajte puno, i što prije u Crkvu, fino s Bogom prodiskutirat, posvađat se, izvikat, reć mu što ga ide - ali ne okrećite mu leđa. Samo to je važno.
Neće vam Bog uzet nijednu manu nijedan grijeh, bez brige. Eto, i ja ostala ista koza kakva jesam, pa ćete i vi.
Puse, I
ps Doma imam bolnicu. Imam goste, i gosti kolabirali. Djeca na antibiotiku, sin sad od gostiju skupio crijevnu virozu. Ja isto na antibioticima, i prehlađena uz to kao pas. Umorna. Molite za mene!
X
imam dojam da ova tema ide u jako dobrom smjeru, ako smijem primijetiti
Nema dokaza ili ti ne znaš za njih?
Jer to nije isto.
Nema dokaza za evoluciju, a vjeruješ da je zmija govorila Evi?
Roza,zar ti zaista misliš da je čitav svijet nastao od dva brata
Sad ozbiljno, naravno da su SZ priče samo priče, simbolika koja je bila dovoljna ondašnjim ljudima, (zar zaista misliš da se Bog obraćao gotovo isključivo muškarcima čitav SZ
Kakva je ispravna interpretacija Biblije? Doslovna? To ne zadovoljava ni moje 6godišnje dijete, njemu je vrlo vrlo jasno da je kula babilonska mitološki simbol, a kamoli da misli da su od dva brata nastali svi ljudi
X
(čak me, moram priznat, kao vjernika, malo i brine takvo shvaćanje stvari-na razini bajke)
Isus je rekao da će se spasiti onaj koji čuva Kristovu riječ i pridržava je se. A on je rekao da ljubimo, nikako da propitujemo. I postoji granica između propitivanja, i oholosti, slobodne volje koju možemo vratiti u okrilje Božije ljubavi, ilii se baciti u naručje zlu.
Bog nam je dao slobodnu volju da smo slobodni odabrat ljubav prema njemu., jer je htio nekog sličnog sebi, nekoga tko je osoba. Inače si je mogao nabaviti tamagočija.
Sv. Augustin kaže - nemirna je naša duša dok se ne smiri u Tebi, Bože. I to jeto. Možeš propitivati do sudnjeg dana, ali ako nisi u Bogu, nećeš naći ono što tražiš.
Imali su i mamuRoza,zar ti zaista misliš da je čitav svijet nastao od dva brata
joj, Cubana, pozlit će mi
ifi, nemoj me krivo shvatiti, ali to što ti pišeš je meni toliko nestvarno, na razini pamfleta, naša se doživljavanja apsolutno razlikuju...ja si ne mogu pomoć, ali teško mi je i čitati stvari koje zvuče kao da nemaju elemenat ljudskog doživljaja.
Još nešto moram primijetiti.....
Čitajući ovaj topic zadnja dva-tri dana, osjećam se bolje. Nekako bliži vjeri.
Iako ima svakakvih postova, od onih koji izgledaju kao da ih piše dijete koje vjeruje da anđeli imaju krila i da je vrag crven i rogat, pa do onih koji (kao reakcija na ranije spomenute postove) pišu o vjeri prezirno a o crkvi i negativnije nego što je zaslužila.
Čitanje svega toga skupa, pobuđuje na razmišljanje (ne onako u matematičkom smislu, već više kontemplativno), a to neizbježno vodi jačanju vjere.......
Baš lijepo da postoji ovaj topic i ova diskusija i zahvaljujem svima koji sudjeluju.
X
Dugo su ljudi tada živjeli, možda je Bogu bilo dosadno pa je izmodelirao još Adama2 i Evu2, samo o njima pisci SZ nisu pisali, da ne ponavljaju priču. Onda sve ima smisla. I bez incesta.joj, Cubana, pozlit će mi
Jel bolje?
Naš veliki bibličar Bon(kršitelj koda)ura Duda kaže da Biblija govori glazbom, i šaptom između riječi, nikako doslovno.
Ako ti netko govori lijepe riječi, a glasom kao iz Rozmarine bebe - nekako ne vjeruješ.
A kad ti netko šapće sa slijepom ljubavlju - ti ludo jedna moja, baš si blesava, topiš se.
Bog je u svojim tonalitetima još bogatiji od naše dvije - tri razine prijenosa značenja.
Nekome je dano da bude bibličar i da zna hebrejski, i da čita na pozadini židovske tradicije (uvijek se iznenadim dubinom koju ta čitanja dodaju); a većina nas treba Bibliju čitati kao Božije ljubavno pismo nama, i nikako drugačije. Zapravo, svi smo tu da čitamo ljubavno pismo osobno sebi, kroz Duh Sveti, a ako netko još ima i posao da nešto prevede i prouči, to je nešto dodatno, i drugačije.
Kad vam Bog nešto hoće reći, vodit će vas. Otvarat će vam se značenja, i čut ćete kako Bog govori upravo vama, to nam treba, a ne da se pokoljemo oko toga što je bilo peti, a što sedmi dan.
Svaka Biblijska priča je i povijest, i književnost, i alegorija, i šapat, i poezija, i zato ih možemo čitati cijeloga života, i uvijek pronaći nešto novo. Nešto za onu osobu koju smo u tom trenutku. Mom sinu je sad priča o Davidu i Golijatu priča o tome da nije problem što je mali. Meni je to priča koja mi govori da nikad ne pokleknem pred teorijama zavjere, pred pričama o tome da će nas pojesti globalne korporacije ili nešto slično.
joj, Cubana, pozlit će mi
ifi, nemoj me krivo shvatiti, ali to što ti pišeš je meni toliko nestvarno, na razini pamfleta, naša se doživljavanja apsolutno razlikuju...ja si ne mogu pomoć, ali teško mi je i čitati stvari koje zvuče kao da nemaju elemenat ljudskog doživljaja.
Ja mogu živjeti s time
Peace, sister
Osobno, i iskreno, ja sam sve manje i manje katolik, al to je religija u kojoj sam odgajana i u kojoj ću svoju djecu odgajati.
Nevezano za Crkvu i njene mane, vjerujem da su riječi, a i sama osoba Isusa Krista kroz povijest jednostavno krivo interpretirane.
Vjerujem da je jedan Bog, neka viša sila... a da je Isus sin Božji, onoliko koliko smo i mi njegova braća i djeca Božja. Ni više ni manje, niti je on ikada rekao drugačije.
Vjerujem da je Isus i prorok, kao i Muhamed, osoba u jačem, boljem kontaktu s Bogom, kao i Buda, a svi oni da su sinovi Božji, jer to smo i svi mi.
A ovo sve okolo smatram lijepom pričom da se nešto prezentira, približi pa i proda.
Ništa ja s visoka ne određujem, ako je učenje katoličke crkve po mom pogrešno ne znaći da osuđujem il svisoka gledam katolike, vjerujem da među svim vjerama i doktrinama ima jako puno dobrih ljudi i držim se onog da se ljubi bližnjeg svog. To jel sam ja baptist a ti katolik ne znaći da sam ja bolja osoba od tebe ili obrnuto. Stoga, ne stavljaj mi riječi u usta! A u raspravu o ispravnosti određenih doktrina mi se ne ulazi jer nisam toliko "ufurana".
nije vjerski s moje strane, al volim odvratan humor,
moj grijeh, moj grijeh
sinko, ti si se obratio, taman na vrijeme da spasiš postotke na popisu
za razliku od krumpiricinog mišljenja, ti meni ifi ovih dana imaš predivne postove, baš onako duboke, ali i ljudske.
Ja se svakako ljepše osjećam kad ih pročitam. A za krumpiric da sad nije napisala da je vjernica, nikad to po njenim postovima
ne bih ni primijetila, nhf.
Što samo pokazuje da smo ultrarazličiti.
Što se tiče tumačenja Biblije, jesu li 7 dana simbolika ili ne, je zmija govorila Evi, nitko od nas to ne zna za sigurno . Zašto bi manje legitimno bilo vjerovati da zmija uistinu jest govorila? Zato što je to našem ljudskom mozgu nepojmljivo?
A ja sam pak uvjerena da se samo mozgom ne dolazi do vjere, dakle da je potreban onaj "leap of faith", jer ne znam kako inače vjerovati da Bog i postoji, i da je vječan i savršen i svemoguć? Što je valjda osnova vjere?
Ili što ćemo s Bezgrešnim začećem? Objasnite vi to s ovim našim ljudskim mozgom. Ništa manje neobjašnjivo od toga
da se svijet razvio od dva brata. Pa Noina Arka i potop? A TEK Uskrsnuće? Je li i to bajka? Vjera i jest vjera jer vjerujemo,
da znamo bila bi znanje, do kojeg ćemo, kako ja vjerujem i doći, ali ne znam kada.
he, he... nisam se ja obratio.sinko, ti si se obratio, taman na vrijeme da spasiš postotke na popisu
samo sam se prisjetio.
Obraćenici se drukčije izražavaju.
Onako, pomalo iritantno. Kao fanatici. Nikad neću shvatiti zašto se obraćenici ne mogu izražavati običnim riječnikom kao oni koji su postupno došli do istog stava.
Posljednje uređivanje od mujica : 29.03.2011. at 13:12
Mujica[Obraćenici se drukčije izražavaju.
Onako, pomalo iritantno. Kao fanatici. Nikad neću shvatiti zašto se obraćenici ne mogu izražavati običnim riječnikom kao oni koji su postupno došli do istog stava.[/QUOTE]
S obzirom da se ovdje često posprdno govori o obraćenicima imam potrebu odgovoriti iako je stav "nikad neću shvatiti" dosta jasan. Dakle ako si odrastao uz vodovod u kući i dostupni pitku vodu i ako je tako u vašoj obitelji bilo generacijama vrlo je vjerojatno da ćete dostupnost pitke vode podrazumijevati i nećete imati potrebu gorljivo i fanatično opisivati postupak točenja vode iz slavine direktno u čašu, zar ne?
E sad zamisli da si nosio karinister mutne vode svaki dan sa satima udaljenog izvora cijelo djetinjstvo, kao i tvoji roditelji, a o čistoj i dostupnoj pitkoj vodi su se samo pričale priče.Pokušaj stvarno osjetiti žeđ i frustraciju i mjesto gdje te žulja ručka karnistera dok ga vučeš svaki dan i trunje i zrnca u vodi i prašinu na koži i odjeći, u kosi i brigu da li će biti dovoljno i strah kad krenu bolesti vezne uz prljavu vodu...
Sad pokušaj zamisliti da te netko u tom trenu primi prijateljski za ruku i oko tebe se stvori stan s kupaonom i kuhinjom, vodom u slavinama, toplom, hladnom nadohvat ruke kad god poželiš.
Eto, takav je osjećaj biti obraćenik. Barem je to bio moj doživljaj, kao kad te netko povuče sekundu prije nego te pokupi auto, kao da ti netko u pustinji da vode- i ti o tome ne bi govorio gorljivo? Ne bi zahvaljivao glasno nekome tko ti je spasio život? Zašto se toga treba sramiti? Moje obraćenje je stvarno bilo moje drugo rođenje, najveći dar koji sam ikad primila, iako ga naravno nisam dostojna i sigurno se ne trudim da ga zaslužim koliko bi trebalo...
Posljednje uređivanje od pikula : 29.03.2011. at 13:32
ne bih znala zašto se tako izražavaju, nisam obraćenik, ja bih se tek trebala apsolutli i komplitli udubiti u sve pore vjere da bih doživjela istinsko obraćenje i bila baš pravi vjernik.
Ovako nisam baš neki uzor, premalo sam dosljedna, kao i u većini stvari u životu, širom otvorenih očiju ćirkam tamo i amo, mislim, ne gubim pravac, čak bih rekla ni da ne skrećem previše s puta, ali skoknem sa strane na kakav piknik.
I ne ginem ni za vjeru ni za naciju, nekako mi ta ginuća ne leže.
Možda to kod obraćenika ima veze s onim djetinjim zanosom, znaš kako se dijete zanosi nečim jer to prvi put čuje i vidi, uživi se svim svojim bićem, a mi odrasli smo već pomalo hladnokrvni na sve jer su nam skoro svi doživljali - već viđeno.
Prvi tulumi bili su nam vulkan adrenalina, a sadašnja roštiljanja su nula doživljaja prema tome.
Možda i jest bit vjere da ju uvijek nastojimo obnavljati, ponovo čitati, ponovo slušati druge, ponovno ići na neke duhovne obnove, otkrivati stare stvari kao nove, da ne upadnemo u mlakost i rezignaciju jer je valjda važno da stalno budemo kakvi-takvi "obraćenici".
pikula me pretekla u postu i puno ljepše to objasnila (i autentično)
Zamislio sam.
Doživljaj je ispunjujući i predivan.
Zahvaljivao bih onome tko me spasio.
Ne treba se sramiti.
Ne bih se izražavao drukčije nego što se sada izražavam.
To ti misliš. A zaboravio si Dar Duha Svetoga. Nikad ne znaš dok ne doživiš
Posljednje uređivanje od Nena-Jabuka : 29.03.2011. at 13:50 Razlog: ni ja nism doživjela
Ne znam, različiti smo stvarno, ja sam odrasla uz samostan, tik do njega, svaki dan sam komunicirala sa sestrama količinski identično komunikaciji sa svim ostalim ljudima van svoje familije.
Mi djeca- smo pojeli više materijala za hostije nego kruha. Ja poznajem ogromnu količinu ljudske strane Njegovih službenika
I za mene, ništa tu nije zanosna bajka, njihov život nije bio okrenut Gospodinu i prožet molitvom, razmišljanjem, duhom nego život. To su žene koje su prale guzice (pardon) starim umirućim fratrima i za kojima su oni u naletu staračke demencije goli trčali. One nisu imale vremena "doživjeti Dar" i pričati tako doživljajno-a za mene su bile sve ono što bi poanta KC trebala biti-dale su sebe čitavim bićem.
U onome trenu kad mojem umu bude sporan bilo koji elemenat mojega vjerovanja, to je za mene predaleko.
Ja sam duboko uvjerena da je sama bit vjere sprega svega-uma, duha, tolerancije, ljubavi, morala, tijela, mira....i zaista se ne mogu pronaći u postovima koji su mi prožeti nečim što nema bilo koji od ovih elemenata.
Dobro, ja ne zazirem ni od kritike niti imam sve iste mjerne vrijednosti za dobro i pozitivno kakve uglavnom jesu dio katoličkog morala-možda nisam adekvatan model.
Meni je apsolutno prihvatljivo svačije aspolutno drugačije mišljenje-kao istinito
Možda je to malo hindu, a premalo katolički, ta sprega intelekta, tijela i duha, a u mojem je životu bilo apsolutno i totalno katolički
al opet, valjda smo različiti
Dijana potpis na tvoja dva zadnja posta, baš si pogodila u bit.
Došli smo do hrpe znanja, možemo ga i ne moramo ignorirati..
Što kad dodjemo do svih znanja, što s vjerom
Zato ja jednostavno osjećam da je vjerovati pored znanja moj put, ne ignorirati znanja zbog vjere...
A u što točno vjeruješ? Dijana se dotakla zanimljive činjenice, jer nije li bezgrešno začeće za današnjeg intelektualca jedna prilično nemoguća i nevjerovatna stvar? Uskrsnuće? Sva čuda koja je Isus napravio? Današnja znanost u potpunosti negira Boga i Božju moć o kakvoj mi ovdje pričamo, vjeruje se čisto radi tradicije, al zapravo nitko ne vjeruje u Oca i Sina i Duha Svetoga, nitko ne vjeruje da je Bog toliko svemoguć da je stvorio svijet i sve na njemu u 6 dana, a 7 se odmarao, nitko ne vjeruje da je Marija bezgrešno zaćela itd.
a ja baš u krumpiric prepoznajem pravu vjernicu. koja vjeruje u Boga ali koristi i ono što joj je taj isti Bog podario, a to je zdrav razum i znatiželju, da može propitkivati svoju vjeru, i doći do istine.
ja sam imala sličan put ko krumpi, cijeli sam život okružena svećenicima i časnim sestrama itd. i baš sam od njih naučila da ne reba sve shvaćati zdravo za gotovo nego koristiti svoju glavu
U vjeri je gotovo sve vjerovati, malo šta je empirijski provjerljivo. Može biti logično pa je lakše povjerovati.
I ja bih rado znala sigurno ima li Ga, ili možda ipak ne? Ima li života nakon smrti? Ili ipak ne? Jako rado bih znala
zašto patnja na svijetu? Ali ne znam, svi odgovori su ili povezani s vjerom ili nekakva tumačenja. Koja pak NISU znanje. Zato
su tu i TUMAČENJA Biblije. Ne potcjenjujem niti jedno, ali ih shvaćam upravo tako, kao tumačenja, ljudsku interpretaciju, koju
prihvatimo jer nam manje ili više sjedne.
Na kraju sfrustriram samu sebe, jer baš ZNAMO jako, jako malo. Pa netko nam je na početku rekao i da je jedan i jedan dva, pa to više ne dovodimo u pitanje, ali je li i to znanje?
I zato mislim da treba sve promišljati, ali ne odbacivati da je nešto nemoguće, jer je nemoguće NAMA. Ako stvarno vjerujemo
da Bogu NIŠTA nije nemoguće. Ja osobno vjerujem da je Bog čista logika i da sve što se događa, događa se sa smslom.
Imam neke svoje privatne događaje koji su me u tom mišljenju učvrstili, kad sam jednom prestala misliti da slučajnosti postoje.
No to je jako malo.
Kad se jednom počneš pitati zašto si na ovom svijetu, bojim se da je to potraga bez kraja..
Bezgrešno začeće se odnosi na začeće Marijino, a ne Isusovo.
??? A nosila je Muja iz Cicrine?
Osobno, kad bih u pitanju vjere koristila samo svoju glavu, smatrala bih vjernike u najmanju ruku čudacima...a ja baš u krumpiric prepoznajem pravu vjernicu. koja vjeruje u Boga ali koristi i ono što joj je taj isti Bog podario, a to je zdrav razum i znatiželju, da može propitkivati svoju vjeru, i doći do istine.
ja sam imala sličan put ko krumpi, cijeli sam život okružena svećenicima i časnim sestrama itd. i baš sam od njih naučila da ne reba sve shvaćati zdravo za gotovo nego koristiti svoju glavu
Svi mi znamo da je dobro činiti dobro, pomoći ubogom, siromašnom, nesretnom...ali to nije vjera...
Osobno, postaje mi sve manje pozitivna riječ propitivanje, nekako mi ima jednu oholu notu. Propitivanje i kritiziranje za mene osobno više nemaju vrijednost kakvu su imali. Preferiram poniznost i nebahatost. Kad bih se bar mogla još smanjiti...ali ego je jak čudo jedno.
Naravno, ta kako bi vjerovala da je razlika između postanka čovjeka i životinja 1 dan? To meni istinski vrijeđa um. I onda su svi arheolozi, povjesničari, geolozi, da ne nabrajam...brod luđaka. A i među njima ima vjernika.
Ne tvrdim da itko terba osjećati isto što i ja
Dijana danas stvarno pogađaš bit. Za mene propitkivanje nema puno veze sa vjerom jer nam je sve dano i rečeno. Zato osobno ni ne smatram sebe još uvijek preporođenom vjernicom jer imam u sebi tendenciju da propitkujem, i to me jako smeta, baš se osjetim ohola u tim trenutcima.
Nisi mi odgovorila u što točno vjeruješ? Ako nije preintimno naravno.Naravno, ta kako bi vjerovala da je razlika između postanka čovjeka i životinja 1 dan? To meni istinski vrijeđa um. I onda su svi arheolozi, povjesničari, geolozi, da ne nabrajam...brod luđaka. A i među njima ima vjernika.
Ne tvrdim da itko terba osjećati isto što i ja
Pravila pisanja postova
