 |
|||
a ja baš u krumpiric prepoznajem pravu vjernicu. koja vjeruje u Boga ali koristi i ono što joj je taj isti Bog podario, a to je zdrav razum i znatiželju, da može propitkivati svoju vjeru, i doći do istine.Dijana prvotno napisa
ja sam imala sličan put ko krumpi, cijeli sam život okružena svećenicima i časnim sestrama itd. i baš sam od njih naučila da ne reba sve shvaćati zdravo za gotovo nego koristiti svoju glavu
Osobno, kad bih u pitanju vjere koristila samo svoju glavu, smatrala bih vjernike u najmanju ruku čudacima...a ja baš u krumpiric prepoznajem pravu vjernicu. koja vjeruje u Boga ali koristi i ono što joj je taj isti Bog podario, a to je zdrav razum i znatiželju, da može propitkivati svoju vjeru, i doći do istine.
ja sam imala sličan put ko krumpi, cijeli sam život okružena svećenicima i časnim sestrama itd. i baš sam od njih naučila da ne reba sve shvaćati zdravo za gotovo nego koristiti svoju glavu
Svi mi znamo da je dobro činiti dobro, pomoći ubogom, siromašnom, nesretnom...ali to nije vjera...
Osobno, postaje mi sve manje pozitivna riječ propitivanje, nekako mi ima jednu oholu notu. Propitivanje i kritiziranje za mene osobno više nemaju vrijednost kakvu su imali. Preferiram poniznost i nebahatost. Kad bih se bar mogla još smanjiti...ali ego je jak čudo jedno.
Dijana danas stvarno pogađaš bit. Za mene propitkivanje nema puno veze sa vjerom jer nam je sve dano i rečeno. Zato osobno ni ne smatram sebe još uvijek preporođenom vjernicom jer imam u sebi tendenciju da propitkujem, i to me jako smeta, baš se osjetim ohola u tim trenutcima.
A, ne!Osobno, kad bih u pitanju vjere koristila samo svoju glavu, smatrala bih vjernike u najmanju ruku čudacima...
Svi mi znamo da je dobro činiti dobro, pomoći ubogom, siromašnom, nesretnom...ali to nije vjera...
Osobno, postaje mi sve manje pozitivna riječ propitivanje, nekako mi ima jednu oholu notu. Propitivanje i kritiziranje za mene osobno više nemaju vrijednost kakvu su imali.
Onaj koji čita bibliju na razini predškolskog djeteta nije bolji vjernik od onoga koji ju čita na razini intelektualca.
I obratno.
Ni jedno od to dvoje nije bolji vjernik.
Samo vjeruju na drukčiji način.
Ali Isus hoće od nas da budemo kao djeca - nevini i čista srca.
to je istina
ali nema veze s onim što je Mujica rekao
jer, po tome, ne bismo Bibliju ni trebali čitati, jer djeca ne znaju čitati, jel da?
Posljednje uređivanje od puntica : 29.03.2011. at 20:29
Isus je imao valjda najčišće i najnevinije srce od svih,no to ga nije sprečavalo da snagom svog intelekta prosuđuje,procjenjuje,i postavlja nove standarde
Naravno-al to nema veze s umom.
Kako to misliš - srce otvoreno Isusu, a um koji sumnja?
poniznost i nebahatost nemaju nikakve veze s propitkivanjem i kritiziranjem?!
bar ja ne vidim da se ne može biti i ponizna i nebahata i propitkivati...sve istovremeno
nisam rekla da treba samo koristiti svoju glavu, nego treba koristiti I svoju glavu. ne slijepo vjerovati svemu što drugi govore, tuđim interpretacijama. nije mi se jednom dogodilo da nekoliko raznih svećenika različito interpretira iste stihove iz Biblije. i što onda, trebala sam poludjeti i ne znati više u što povjerovati? ili sam trebala koristiti svoju glavu, uzeti Bibliju, pročitati i donijeti svoj zaključak? jer, evo, ja sam se opredijelila za ovo drugo
jedan jako mudar i poznat teolog je jednom zgodom rekao da se on jako boji za vjernike koji sve uzimaju zdravo za gotovo, koji sve što čuju s oltara doslovno shvaćaju. jer su takvi oni koji najčešće pokleknu, i koji padaju na dobre spike. i da mu se puno previše puta dogodilo da takvi vjernici, koji ne žele propitkivati i misliti svojom glavom, prijeđu u neku drugu vjeru ili sektu. on je stalno tvrdio, kao i mnogi drugi pametni ljudi, da nisi vjernik ako ne sumnjaš. i da nisi vjernik unatoč sumnjama, nego zapravo zahvaljujući njima. jer tko i dalje vjeruje, iako sumnja u neke stvari, taj je pravi vjernik.
mnogo si pametna, puntice, mnogo, al to smo znali i prije, zar ne?
Iste sam stvari i ja čula od svećenika ko i ti, i slažem se s tim.
Puno se stvari različito interpretira, u različito doba, a za još više njih mnogi teolozi, i to vrhunski obrazovani, priznaju da ni sami još uvijek ne znaju kako bi nešto protumačili, em prijevodi s grčkog, armenskog, pa preprijevoda s latinskoga, šta ti ja znam, a uz jezične probleme tu je skriveno značenje nekih poruka (tipa- blago siromasima duhom, sto tumačenja).
Naravno, stoji i ono što se zamjera vjernicima u vidu oholosti, a to je prilagodba Božjih zapovijedi njihovom vlastitom životnom stilu, tipa- razne naše neumjerenosti, predbračni seks, pa zatim - ne, ja ne kradem, samo se švercam u tramvaju, puno sitnih stvari (a kod nekih i krupnih) koje mi sebi lijepo dozvoljavamo u svojoj interpretaciji (ja prva).
Što se tiče propitkivanja, ne bih rekla da sam osobno nešto propitkivala "sa strane" zato što sam sumnjala u svoju vjeru. Ne, dapače, u nekim sam stvarima toliko indolentna da mi, recimo, ne bi nešto posebno značilo i da mi se sad predoči činjenica da su Isusa začeli Josip i Marija, a ne Duh Sveti.
I na to bih rekla- i ,šta sad? Boli me briga. Svejedno je poslan od nekoga da donese poruke koje su bezvremenske i koje su mi dovoljne.
Ni neka druga učenja, pa ni istočnjačka, a osobito čitanje pomalo teške filozofije Rudolfa Steinera nisu me nimalo udaljile od Biblije, zapravo su mi pomogli da bolje shvatim neke stvari koje mi nitko nikad u Crkvi nije znao objasniti ili ja nisam, igrom slučaja, naišla na takvoga.
Da sad ne pričam u detalje, ali preko teorije o zagrobnom životu, po Steineru, koji je bliži reinkarnaciji nego konačnom vječnom životu, ali se spominje čistilište i ne negira se kršćanstvo, meni je Steiner savršeno približio pojam Isusova otkupljenja grijeha čovječanstva.
Tu stvar nikad prije toga nisam mogle posve shvatiti, što i čemu, nego sam je samo znala kao ponavljajuću vjersku, ajmo reć' činjenicu.
Ko što je Ifigenija rekla da je, čitajući životopise svetaca i različitu katoličku literaturu uvijek došla do zaključka da svi govore o istome u konačnici, da ih vodi ista nit vodilja,
i DA JE TO , tako i ja mogu reći da sam ja došla do istog zaključka čitajući i sasvim drugačija vjerska i duhovna učenja.
Sve mi se to međusobno nadopunjavalo, ništa me nije sad zastrašilo da bih ja trebala bježati od drugih učenja ko od kuge.
Stvarno su mi neke knjige iz, katoličkoj crkvi tako mrskog new agea, pomogle da bolje shvatim Bibliju i još sam skužila da teolozi često pričaju posve iste stvari kao i neki "duhovnjaci" iz drugog spektra koje negiraju, samo to nazivaju drugačijim nazivima.
Pravila pisanja postova
