odgoj u duhu vjere 5

[krumpiric]

Ne znam, različiti smo stvarno, ja sam odrasla uz samostan, tik do njega, svaki dan sam komunicirala sa sestrama količinski identično komunikaciji sa svim ostalim ljudima van svoje familije.
Mi djeca- smo pojeli više materijala za hostije nego kruha. Ja poznajem ogromnu količinu ljudske strane Njegovih službenika
I za mene, ništa tu nije zanosna bajka, njihov život nije bio okrenut Gospodinu i prožet molitvom, razmišljanjem, duhom nego život. To su žene koje su prale guzice (pardon) starim umirućim fratrima i za kojima su oni u naletu staračke demencije goli trčali. One nisu imale vremena "doživjeti Dar" i pričati tako doživljajno-a za mene su bile sve ono što bi poanta KC trebala biti-dale su sebe čitavim bićem.

U onome trenu kad mojem umu bude sporan bilo koji elemenat mojega vjerovanja, to je za mene predaleko.
Ja sam duboko uvjerena da je sama bit vjere sprega svega-uma, duha, tolerancije, ljubavi, morala, tijela, mira....i zaista se ne mogu pronaći u postovima koji su mi prožeti nečim što nema bilo koji od ovih elemenata.
Dobro, ja ne zazirem ni od kritike niti imam sve iste mjerne vrijednosti za dobro i pozitivno kakve uglavnom jesu dio katoličkog morala-možda nisam adekvatan model.
Meni je apsolutno prihvatljivo svačije aspolutno drugačije mišljenje-kao istinitoOd pobačaja kojeg nebi ja napravila nit drugom zabranila nit definirala kao zlo-na dalje

Možda je to malo hindu, a premalo katolički, ta sprega intelekta, tijela i duha, a u mojem je životu bilo apsolutno i totalno katolički -i ja uopće ne mogu doživjeti vjeru koja priča o Duhu, Bibliji, ljubavi, Isusu, kao o nečem što meni zvuči potpuno imaginarno, nevjerojatno, nešto za što treba zatvoriti um i zaboraviti sve što znaš.

al opet, valjda smo različiti

[pikula]

Ne znam, različiti smo stvarno, ja sam odrasla uz samostan, tik do njega, svaki dan sam komunicirala sa sestrama količinski identično komunikaciji sa svim ostalim ljudima van svoje familije.
Mi djeca- smo pojeli više materijala za hostije nego kruha. Ja poznajem ogromnu količinu ljudske strane Njegovih službenika
I za mene, ništa tu nije zanosna bajka, njihov život nije bio okrenut Gospodinu i prožet molitvom, razmišljanjem, duhom nego život. To su žene koje su prale guzice (pardon) starim umirućim fratrima i za kojima su oni u naletu staračke demencije goli trčali. One nisu imale vremena "doživjeti Dar" i pričati tako doživljajno-a za mene su bile sve ono što bi poanta KC trebala biti-dale su sebe čitavim bićem.

U onome trenu kad mojem umu bude sporan bilo koji elemenat mojega vjerovanja, to je za mene predaleko.
Ja sam duboko uvjerena da je sama bit vjere sprega svega-uma, duha, tolerancije, ljubavi, morala, tijela, mira....i zaista se ne mogu pronaći u postovima koji su mi prožeti nečim što nema bilo koji od ovih elemenata.
Dobro, ja ne zazirem ni od kritike niti imam sve iste mjerne vrijednosti za dobro i pozitivno kakve uglavnom jesu dio katoličkog morala-možda nisam adekvatan model.
Meni je apsolutno prihvatljivo svačije aspolutno drugačije mišljenje-kao istinitoOd pobačaja kojeg nebi ja napravila nit drugom zabranila nit definirala kao zlo-na dalje

Možda je to malo hindu, a premalo katolički, ta sprega intelekta, tijela i duha, a u mojem je životu bilo apsolutno i totalno katolički -i ja uopće ne mogu doživjeti vjeru koja priča o Duhu, Bibliji, ljubavi, Isusu, kao o nečem što meni zvuči potpuno imaginarno, nevjerojatno, nešto za što treba zatvoriti um i zaboraviti sve što znaš.

al opet, valjda smo različiti

Divno si to opisala. Hvala ti.
Ali ne zamjerite, ni ti ni Mujica meni koja sam od vjere vidjela samo tiho trpljenje svoje bake, jedan šaptom predan oče naš i jedan stari skriveni molitvenik iz kojeg ispadaju stranice jer ja sam moliti počela sama gotovo odrasla čitajući iz molitvenika u strahu da će me netko vidjeti i da će to biti skandal u mojoj vlastitoj kući - da ja pišem upravo tako kao da moram zaboraviti sve što sam znala, jer djelom i moram,jer je bilo puno toga što treba zaboraviti, ukloniti da bi nešto bolje moglo rasti, pišem idealsitički i jer mi je novo, jer još traje prva zaljubljenost- ja uživam u toj svojoj nemuštosti i ne želim da prebrzo prođe- sve ima svoje vrijeme i leptirići u trbuhu i mirno sjedenje u tišini na klupi.

[mujica]

Divno si to opisala. Hvala ti.
Ali ne zamjerite, ni ti ni Mujica meni .

?
zakaj misliš da bi ti itko zamjerio???