kloto, meni se to cini kao vrlo logican mehanizam. i vidjet ces ga uvijek, ali uvijek na svim slicnim temama.
meni se cini da ja ta jedna emocionalna averzija ili dubiski strah ili gadenje prema necem sto je drugo, fenomen koji ima jako malo zajednickog sa racionalnim.
vidjela si i sama, ako imas naocale koje detektiraju svuda i svemu seks i seksualno, ( i jos pri tom kao nesto prljavo i ruzno, osim ako nije po tocno utvrdenim pravilima), te ako to hipertrofiraju do granica koje pojedu sve ostalo. (dakle, ti ne vidis u nekome vise ni osobu, ni, brata, sestru, sina, kcer, prijateljicu, uciteljicu, vozaca, profesoricu, nego orgije penisa i vagina)
onda, tu nema mjesta za racionalno.
onda se neces baviti razmisljanjima i mogucim odgovorima, sto ces s anom, visnjom i djecom. (kao sto si primjetila, odgovore na takva pitanja gotovo nikad ne dobijes). jer su ta pitanja, neugodna, ona ponovo u fokus vracaju ljude. i postavljaju ti vrlo jasna pitanja. za ilustraciju dakle ideologija simo ili tamo, kada moras anu franku, curicu sa licem koje gleda u tvoje poslati u logor, onda je to pitenje tvoje savjesti, tvoje ljudskosti i svih onih univerzalnih principa humanizma.
e pa sad, to je vecini ljudi jako tesko, (izuzimamo sad hitlere. eichmanne i slicne)
i zato da ne mucis svoj mozebitni glasic u dusi, te da ga usutkas (sto ja radim, je li to u redu?) trebaju ti sve jaci opijati.
a paleta je ogromna: poligamije, orgije, majmuni, ovce, psi, propast drustva, pa jos expresionisticki opisivanje istog(tako jos jace djelujes na podsvjesne strahove ili averzije)